"Živim u najstarijem gradu Njemačke, koji su osnovali Rimljani prije više od 2000 godina", rekao je Gregor, 59, iz Triera, grada od oko 110.000 stanovnika na bogatom jugozapadu zemlje i dijelu svjetski poznate vinske regije doline Moselle. Kratka udaljenost vožnje od granica Luksemburga, Belgije, Francuske i Nizozemske, Trier se često opisuje kao "u srcu Evrope".
“Kada šetam psa”, rekao je Gregor, “vidim stare ljude koji traže hranu u kantama za smeće. Boli me. Prije dvadeset godina nisam vidio ovako nešto.”
Gregor, koji ima dva sina u 20-ima, radio je u finansijskoj industriji oko 40 godina dok prošlog ljeta nije ostao bez posla. Traži novi posao, ali u Luksemburgu, a ne u Njemačkoj, jer je “tamo penzioni sistem mnogo privlačniji, ceste su bolje, javni prijevoz besplatan”, piše Guardian.
Bit će među milionima Nijemaca koji će 23. februara izaći na birališta kako bi glasali na vanrednim općim izborima, nakon što se koalicija Socijaldemokrata (SDP), Slobodne demokratske stranke (FDP) i Zelenih raspala u novembru.
Gregor je bio jedan od stotina građana koji su s Guardianom podijelili šta misle o haotičnoj političkoj i ekonomskoj situaciji u najvećoj evropskoj ekonomiji.
Dok se većina ljudi složila da se za njemačku bolest prvenstveno može kriviti nedostatak prijeko potrebnih ulaganja u posrnulu saobraćajnu, energetsku, stambenu, obrazovnu i zdravstvenu infrastrukturu zemlje, mišljenja o tome kako bi se takva ulaganja trebala finansirati uveliko su se razlikovala.
Budući da je u prošlosti podržavao lijevo orijentirane stranke, Gregor će vjerovatno glasati za liberalnu, ali fiskalno konzervativnu FDP – stranku koju mnogi birači krive za pad koalicijske vlade, budući da je njeno vodstvo odbilo prihvatiti više javnog zaduživanja u skladu s njemačkom „kočnicom zaduživanja“, sadržanom u njemačkom ustavu nakon globalne finansijske krize 2008.
Kontroverzni zakon zabranio je saveznoj vladi da ima više od vrlo skromnog budžetskog deficita nakon 2016., a zahtijevao je od državnih vlada da uravnoteže svoje budžete od 2020.
"Možete vidjeti da smo izgubili prosperitet tokom posljednje decenije kada putujete Njemačkom, kada pogledate infrastrukturu", rekao je Gregor. “Od prošloljetnog nogometnog turnira [Euro 2024.] svi znaju da imamo problema s našim vozovima. Nepouzdani su. Kad sam bio mlađi, vozovi su bili tačni, učinkoviti, pristupačni. Tu je i naša nesposobnost da prilagodimo svoju ekonomiju, riješimo problem produktivnosti i povratimo svoju [konkurentsku prednost]. [Bivša kancelarka Angela] Merkel nije iskoristila dobre godine. Nismo dovoljno ulagali, a ovo je rezultat.”
Ono što treba učiniti je: raditi duže, raditi više
Kao i mnogi drugi ljudi iz država nekadašnje Zapadne Njemačke, Gregor se protivi finansiranju novih investicija s većim javnim dugom.
“Veći evropski i njemački dug neće riješiti naše probleme. Moramo ojačati našu privredu, stabilizirati naše društvo, a da bismo to učinili moramo uvesti reforme, naprimjer u naš sistem socijalne pomoći za nezaposlene”, rekao je. “Puno ljudi želi raditi honorarno, ali onda neće imati dovoljno za penziju. Ono što trebamo učiniti je: raditi duže, raditi više.”
Tokom godina kancelarskog mandata Merkel – perioda koje se većinom smatra sinonimom za privredni uspjeh, sigurnost i političku stabilnost – veliki dijelovi njemačkog društva, smatra Gregor, pomaknuli su se dalje ulijevo jer je Merkel sve više prihvaćala ideje lijevog centra, što je uključivalo njene odluke da napusti nuklearnu energiju, proširi socijalnu državu i otvori granice za više od milion tražitelja azila na vrhuncu evropskog razvoja.
Sada kada je jeftini plin iz Rusije presušio i njemačka industrija patila, što je dovelo do toga da se Njemačka suočava s trećom uzastopnom godinom recesije, raspoloženje se promijenilo u mnogim dijelovima zemlje.
SPD kancelara Olafa Scholza, tradicionalna snaga lijevog centra, pala je na nešto više od 15% u anketama. Savez desnog centra CDU/CSU udobno je u vodstvu s oko 30%, dok je antiimigracijska, euroskeptična, krajnje desna Alternative für Deutschland (AfD) porasla na više od 20%, što je čini drugom najjačom strankom.
Iako je Gregor zabrinut zbog imigracije i "otvorenih granica" i osjeća da Njemačka "uvozi probleme", on se boji da će AfD "uništiti naše društvo".
Dok se Gregor nada da će stranke iz političkog centra na kraju djelovati, on vjeruje da su političari i birači, posebno u zapadnom dijelu Njemačke, još uvijek previše ugodni da bi se pozabavili problemima koji druge birače tjeraju u političke ekstreme. "Bol", rekao je, "još nije dovoljno oštar."
Na drugom kraju zemlje, u Dresdenu, u bivšoj istočnonjemačkoj pokrajini Saskoj – gdje je AfD godinama slavio nevjerovatne izborne pobjede – živi 32-godišnja Franziska Roeber, univerzitetska naučna saradnica.
"Raspad koalicije sa sobom donosi mnogo neizvjesnosti", rekla je. “Posebno s konzervativnim strankama koje su postajale sve konzervativnije, a desničarskim strankama sve više na snazi, koalicija je – barem na površini – bila neka vrsta političkog bedema protiv tih ideja. Sada toga više nema.”
Roeber će vjerovatno glasati za glavnu krajnje ljevičarsku stranku, Die Linke, ili Zelene, navodeći zdravstvo, klimatsku krizu, socijalne beneficije i povećanu podršku studentima kao teme koje će odlučiti o njenom glasu.
Međutim, bila je među mnogima koji su predviđali da će "neuvjerljiv" učinak Scholzove administracije, pokvaren unutarnjim sukobima, otvoriti put povratku CDU/CSU-a na vlast.
Prava prekretnica
"Mnogi ljudi misle da su [SPD i Zeleni] izdali svoje vrijednosti, ali su također progurali zakone koje [drugi dijelovi] stanovništva nisu dobro prihvatili, poput Zakona o grijanju, koji postupno ukida sisteme grijanja na ulje koje mnogi ljudi još uvijek koriste", rekla je Roeber, dodajući da je ta politika "mnoge ljude jako pogodila", a njene vlastite roditelje koštala je oko 15.000 eura (12.500 funti) za ugradnju novog plinskog grijanja.
Mnogi birači su se okrenuli konzervativcima "iz čiste frustracije", rekla je, dok su se druge zajednice, posebno u ruralnim područjima istočne Njemačke, osjećale "zaboravljenima i ostavljenima u prašini" od strane njemačke politike, okrenuvši se AfD-u u znak protesta. “Mislim da je ovo prava prekretnica u Njemačkoj. Pomisao da bi se većina stanovništva mogla okrenuti desničarskim strankama je stvarno, stvarno zastrašujuća.”
Lyn Faltin, 39, iz Münchena, koja sebe opisuje kao radničku klasu, bila je među mnogima koji su izrazili užasnutost učinkom Zelenih i SPD-a dok su bili na vlasti i ukazali na krizu identiteta među ljevičarskim strankama.
"Glasat ću za zelene, kao i uvijek, ali s mnogo manje entuzijazma nego ikad prije", rekla je. “Volio bih da se Zeleni i SPD bore za ono za što bi se trebali boriti, planet i radničku klasu, ulažu u obrazovanje, ali oni to ne čine. Toliko su usredotočeni na to da nikoga ne uznemire da su izgubili svu hrabrost unijeti promjene. Klimatske promjene nekako nisu tema kampanje. Sve se svodi na ograničavanje imigracije, što nije problem.”
Dok je mnoštvo ljudi izrazilo zabrinutost zbog sve desničarske retorike u vezi s imigracijom u njemačkoj politici, čak i od samog Scholza, drugi su pozdravili ovu promjenu, s nizom ljudi koji su ukazivali na nedavne terorističke napade kao što je masovno izbodenje sirijskog tražitelja azila u zapadnom gradu Solingenu prošlog ljeta.
“Glavne stranke moraju učiniti nešto u vezi s ekonomijom u kolapsu i imigracijskim problemima s kojima se suočavamo ili će mnogi glasači izaći za AfD, što će dovesti do većeg utjecaja Putina”, rekao je IT administrator iz Berlina u kasnim 30-ima koji je želio ostati anoniman. “Nadam se da će pobjednička stranka donijeti hrabre odluke kako bi nas izvela iz ove stagnacije, krotka vlada samo će pogoršati situaciju.”
Druga velika zabrinutost koju je naveo bila je "prijetnja ratom".
Iluzija sigurnosti
Desetine ispitanika rekli su da su neodlučni kako glasati jer smatraju da nijedna stranka nije ponudila vjerodostojna rješenja. “CDU pod Merkel nas je 16 godina uljuljkao u iluziju sigurnosti, uvjeravajući nas da se ne trebamo brinuti o diktaturama, klimatskim promjenama ili društvenim problemima našeg vremena”, rekao je Tammo, 31, softverski inženjer iz Bremena na sjeverozapadu zemlje, koji još uvijek nije bio odlučan kako dalje te.
“Sada kada su ovi problemi vani, postoji strah od onoga što nas čeka. Mnogi ljudi ne žele rješenja, žele povratak na stari status quo blaženog neznanja, ali izgledi da će Friedrich Merz biti gotovo siguran kancelar, kao figura u nazadovanju, teško da su inspirativni.”
Lucia, 44, voditeljica ekoloških projekata iz Frankfurta, rekla je: “Kako je vlada samoopsjednuta neugodnim unutrašnjim borbama za moć, bojim se da njemački narod traži snažne 'očinske figure' i obraća se AfD-u za vodstvo. Kao član male njemačke zajednice POC [obojeni ljudi], doslovno osjećam kako raste mržnja ljudi prema strancima.”
Luciju su u protekle dvije godine tri puta napali nepoznati ljudi na ulici, a prijateljicu Turčin gurnuli su s bicikla. “Frankfurt je grad novca, vrlo internacionalan. Ali imam blisku prijateljicu, frizerku. Ljudi joj govore šta osjećaju. A zadnje dvije godine govori da desničarske stranke jačaju jer se ljudi boje.”
Postoji osjećaj da 'ništa ne radi'
Mnogi su se ljudi složili da je dužnička kočnica jedna od glavnih prepreka za vladu da pravilno riješi brojna pitanja s kojima se zemlja suočava, uključujući stanje njemačke vojske.
Razni ljudi naveli su sigurnosne strahove usred globalnih geopolitičkih previranja kao glavni razlog zašto su željeli da vlada ubuduće zanemari ustavna ograničenja zaduživanja, poput Juliana, 36, istraživača Katoličke crkve iz Bavarske.
Među pitanjima koja su mu bila najvažnija bila su “obećano ponovno jačanje oružanih snaga”, “snažna odbrana Ukrajine”, “jaka Evropa” i “potreba rješavanja klimatskih promjena”. Planirao je glasati za Zelene, rekao je, jer su oni opetovano pozivali na uklanjanje kočnice duga.
Šta će se dogoditi s Evropom ako Ukrajina padne? upita on. “U ovdašnjem javnom diskursu postoji sveprisutan osjećaj 'ništa ne funkcionira'. Guši nas nimbizam i vlastita birokratija. Naša tehnološka industrija je šala, kao i naše oružane snage. Inflacija divlja i sada su čak i proizvođači automobila u vrlo nemirnim vodama.”
Mnogi drugi komentirali su loše izglede njemačke automobilske industrije, glavnog ekonomskog stuba.
"Arogancija njemačkih proizvođača automobila i neuspjeh da uvedu potrebne promjene prilično je sličan onome u Detroitu u SAD 70-ih", rekla je Ania Bothe, arhitektica iz Berlina i obično glasačica SPD-a, kojoj je bilo "teško" odlučiti kako će ovaj put glasati. “Tada su [proizvođači automobila iz Detroita] željeli nastaviti proizvoditi svoje ogromne američke limuzine, ali ostatak svijeta ih više nije želio kupovati.”
Različiti ljudi nisu se slagali da je nedostatak ulaganja u energiju okrenutu budućnosti i novu tehnologiju ono što osakaćuje njemačku ekonomiju, te su umjesto toga za gospodarski pad okrivili skupu ekološku i energetsku politiku od strane “elitističkih” Zelenih.
Glasat ću za AfD, da pošalje metak upozorenja
David, penzionisani pilot i prethodno glasač CDU-a, iz malog bavarskog gradića, smatrao je “ideologiju” Zelenih odgovornom za “najdisfunkcionalniju, najnesposobniju vladu” pod kojom je ikad živio.
“Glasat ću za AfD”, rekao je. "Želio bih poslati metak upozorenja svojim malim glasom, jer želim da se druge stranke uključe u neke od svojih ideja." Iako je postojao "prilično ekstremni element stranke", rekao je David - na primjer, nije se slagao s njenim stavom o Rusiji - njeno protivljenje imigraciji mu se svidjelo.
David je rekao da su cijene hrane visoke, plaće stagniraju, zdravstveni sistem propada, a neregulirana imigracija "izvan kontrole". “Imam osjećaj da političari ne razumiju građane [i] koliko su frustrirani, poput mene. Ne bih glasao za Trumpa, ali mislim da nije pogrešno reći: Njemačka prije svega.”
Angelika Surkamer, 59-godišnja menadžerica putovanja iz slikovitog grada Paderborna u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, prvi put glasa za Zelene jer se slaže s energetskom politikom stranke i smatra da je klimatska kriza "glavni problem".
Rekla je: “Stvari nisu išle dobro pod Scholzom, ali neće biti bolje ni pod Merzom. Bojim se da ćemo kao nacija postati slabiji, što će EU učiniti slabijom, i to s nestalnom američkom vladom s jedne strane i Putinom s druge strane. Niko neće mariti za klimatska ili ekološka pitanja, ignorirajući znakove našeg vremena. Lično se osjećam nesigurnije nego ikad.”
