"Povodom informacije da će "Srbija i Republika Srpska" organizovati prvu zajedničku vojnu vježbu na Manjači, kako je to slavodobitno objavio član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, očekujemo hitnu reakciju druga dva člana Šefika Džaferovića i Željka Komšića, čija dosadašnja šutnja zabrinjava", kaže u svojoj reakciji na ovu temu predsjednik Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić.
"Očekivano je bilo makar da demantuju netačan navod i da pojasne da je to vježba dvije države, Bosne i Hercegovine i Srbije, a nikako manjeg entiteta i Srbije. Nadamo se da ovaj potez ne znači da su Komšić i Džeferović u potpunosti pristali na igru Dodika u kojoj slabi institucije države i neustavno sa pozicije u državnom Predsjedništvu jača odnose entiteta sa Srbijom.
Uz veliki broj otvorenih pitanja koje BiH ima sa Srbijom, najmanje što se očekuje od Predsjedništva BiH jeste da mirno dopusti da Srbija izvodi vojnu vježbu na teritoriji naše zemlje. Očito je da je vježba u direktnoj koliziji za Aneksom 1b Dejtonskog sporazuma kojim je u članu 2. za izgradnju povjerenja i sigurnosti u BiH određena mjera "ograničenja vojnih raspoređivanja i vježbi u određenim geografskim oblastima". Upravo je vježba Srbije i jednog dijela OS BiH guranje prsta u oko državi, što generiše nesigurnost.
Posebno treba imati u vidu da se Srbija javno hvali masovnim naoružavanjem čime još krši član 4 istog Aneksa, kojim su se sa ciljem stabilne vojne ravnoteže potpisnice obavezale na održavanje nivoa obrambenih snaga "na najnižem nivou".
Ipak, sve je izvjesnije da ćemo u režiji Milorada Dodika i Ministarstva odbrane BiH umjesto članstva u NATO-u gledati vojne smotre Srbije uz pljesak Rusije i muk ostatka državnog vrha. Sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine preduvjet su za jačanje ekonomske aktivnosti i poboljšanje životnog standarda, što ujedno vodi unapređenju vanjskopolitičke pozicije i ugleda Bosne i Hercegovine u svijetu. Jačanje sigurnosti razvija se putem aktivne politike prema EU i NATO-u, a nikako vojnim vježbama koje samo retrogradno vraćaju BiH u poziciju koja je od tog cilja udaljava.
Nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na pristupanje NATO savezu u skladu sa zakonom mora biti prioritet institucija BiH, a ne Dodikova obnova ratnih paktova uz prešutnu podršku ostalih članova Predsjedništva BiH. Regionalna saradnja jeste priotitet Bosne i Hercegovine, ali mnogo je više otvorenih pitanja koje je neophodno prvo riješiti, prije nego li ‘zapucamo’ zajedno na Manjači.
Saradnja Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije do sada je bila najviše izražena u oblasti edukacije i školovanja vojnog kadra, što je također sporno, imajući u vidu ko i na koji način ide da se školuje i kod kojih kadrova. Uvijek smo za saradnju, ali otvorenu i jasnu koju prevodi država BiH, njene institucije i slovo zakona, a nikako za saradnju koja je na štetu suvereniteta i pozicije države Bosne i Hercegovine", zaključuje Nikšić.
