Kajanje za historijske nepravde nacionalna je zabava u Njemačkoj. Ali čak i prema njemačkim standardima, istraga o berlinskoj politici prema Rusiji je izvanredna.
Otkako je Rusija napala Ukrajinu 24. februara, mnogi njemački političari javno su priznali da su pogriješili glede Vladimira Putina. Čak se i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier izvinio, rekavši da je bila pogreška koristiti trgovinu i energiju za izgradnju mostova s Moskvom, piše BBC.
"Gorko je priznanje da smo 30 godina naglašavali dijalog i saradnju s Rusijom", kaže Nils Schmid, glasnogovornik za vanjske poslove stranke gospodina Steinmeiera, socijaldemokrata lijevog centra (SPD). "Sada moramo priznati da ovo nije uspjelo. Zato smo ušli u novu eru evropske sigurnosti."
Tu novu eru je njemački kancelar SPD Olaf Scholz nazvao "Zeitenwende" - što doslovno znači prekretnica - u sada već poznatom govoru u njemačkom parlamentu nekoliko dana nakon invazije.
To znači ukidanje pravila o izvozu oružja, veliko povećanje izdataka za odbranu i prestanak uvoza ruske energije. Ruski plinovod do Njemačke pod nazivom Sjeverni tok 2 već je obustavljen.
"U doglednoj budućnosti, do saradnje s Rusijom neće doći. Bit će to više o obuzdavanju i odvraćanju i, ako bude potrebno, odbrani od Rusije", kaže gospodin Schmid.
Neočekivane "jastrebove riječi" za stranku koja je do prije sedam sedmica vjerovala da je njemačka historijska krivnja i moralna dužnost da nadoknadi nacističke zločine znači mir s Rusijom pod svaku cijenu.
Ali u Berlinu se rat u Ukrajini osjeća vrlo blizu. Slike granatiranih ukrajinskih zgrada izgledaju kao njemački gradovi u Drugom svjetskom ratu. A trećina od milion izbjeglica, uglavnom žena i djece, koji stižu na njemačke željezničke stanice mnoge ovdje podsjećaju na njihove roditelje ili djedove i bake dok su 1945. bježali od ruskih vojnika.
Čak se i njemački pogled na vlastitu historiju mijenja.
Do invazije uvriježeno je mišljenje bilo da je ponovno ujedinjenje Njemačke bilo zahvaljujući dijalogu s Moskvom drugog kancelara SPD-a, Willyja Brandta. Ali sada se rasprava pomaknula uz podsjetnike da je Brandtova diplomacija bila poduprta snažnim odvraćanjem, uključujući zapadnonjemački odbrambeni proračun od 3% BDP-a.
Pitanje njemačke historijske ratne krivnje također je postalo nijansiranije. Prije invazije vlada se zalagala protiv isporuke oružja Ukrajini zbog nacističkih zločina protiv Rusije.
"Pod Putinom, službena ruska politika pokušavala je monopolizirati sjećanje na Drugi svjetski rat za bilateralne njemačko-ruske odnose", objašnjava gospodin Schmid. To je zaslijepilo dijelove njemačkog društva za patnju Ukrajinaca tokom rata, dodaje.
Sada postoji veća svijest o traumama Ukrajine pod nacistima.
Berlinska se retorika dramatično promijenila. No, neki se pitaju slijede li akcije dovoljno brzo. Zasigurno tople riječi podrške nisu dovoljne ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Kritizirao je kontinuirano oslanjanje Njemačke na rusku naftu i plin.
U intervjuu za BBC prošle sedmice, Zelensky je uplate za rusku energiju nazvao "krvavicom". A planirani posjet Kijevu predsjednika Steinmeiera otkazan je u zadnji čas.
Postoje proturječna izvješća o tome šta se dogodilo: neki ukrajinski dužnosnici kažu da gospodin Steinmeier nije bio "nepozvan". No zasigurno njemački političari i komentatori tumače neuspjeli posjet kao znak nepovjerenja Ukrajine u njemačkog predsjednika, koji je kao ministar vanjskih poslova pod Angelom Merkel godinama pokušavao postići mir u saradnji s Rusijom.
Na Brandenburškim vratima - simbolu još jednog "Wendea", riječi koja se na njemačkom koristi za proces njemačkog ponovnog ujedinjenja - susrećem Claudiju Major, specijalisticu za odbranu u SWP-u, njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove.
"Naši nas partneri gledaju i kažu: OK, radiš Zeitenwende, ali šta ti zapravo radiš?" ona kaže. "Što se sankcija tiče, a što se tiče isporuke oružja, nevoljki smo. Tako da se, s pravom, pitaju o čemu se radi u tom Zeitenwendeu, a s obzirom na to da je Njemačka velika ekonomska, vojna, politička sila usred Evrope, što god da radimo čini razliku, u dobrim i lošim načinima."
Njemačka se obavezala sankcionirati ruski uvoz energije, ali želi postupno ukidanje, a ne trenutni embargo. Vlada tvrdi da bi to Njemačku dovelo u recesiju i koštalo stotine hiljada radnih mjesta.
"Ovo je dilema koju je Njemačka sama stvorila", tvrdi politolog Liana Fix, voditeljica Fondacije Körber. "To je očito teško prihvatiti za druge zemlje, koje su spremne nastaviti s embargom i obavile svoju domaću zadaću o diverzifikaciji energije."
Ironično, političar iz stranke Zelenih, ministar ekonomije Robert Habeck, iz stranke koja godinama poziva na energetsku nezavisnost od Rusije, mora riješiti ovu dilemu.
Što se tiče vojne podrške Ukrajini, Berlin kaže da je spreman poslati oružje koje Kijevu treba. No, postoje tvrdnje da se neka ministarstva zavlače u birokraciju. I ovdje je zelena političarka, ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, koja gura vladajuću koaliciju da ide brže. Ona je pozvala na teško naoružanje, poput tenkova ili borbenih aviona, za Ukrajinu.
U međuvremenu, čini se da kancelar izbjegava pitanje kada ga pitaju - vjerovatno nervozan zbog gubitka podrške svoje stranke.
Olaf Scholz mora zadržati svoju stranku po strani, vladati u trosmjernoj koaliciji i preko noći srušiti njemački pacifistički identitet opterećen krivnjom.
Ali čak i njegovi saveznici kažu da bi kancelar trebao barem bolje komunicirati šta se događa. Jedan govor u parlamentu i nekoliko TV emisija nisu dovoljni, kaže Claudia Major.
U međuvremenu, čini se kao da mnogi pojedini Nijemci prolaze kroz svoj Zeitenwende. Ariane Bemmer, kolumnistica lista Tagesspiegel, pisala je o ponovnoj procjeni vlastitih osjećaja prema Rusiji. “Definitivno sam pogriješila, to je kao da sam izgubila prijatelja”, kaže za BBC..
Kao i mnogi u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj 1980-ih, bila je oprezna prema kapitalizmu u američkom stilu. Kupila je knjigu pod nazivom Ami Go Home - nikad je nije pročitala, ali je smatrala da će dobro stajati na njenoj polici - i zaintrigirale su je reforme u Rusiji.
"U Americi ste imali Ronalda Reagana kao predsjednika, što je za nas bio šok. Mislili smo: šta će on, ovaj ludi glumac sa svojim kaubojskim čizmama? Hoće li zapaliti svijet? Rusija je bila mjesto gdje je sve dobro promjene su bile, perestrojka, sloboda, vjetar promjena", kaže ona.
Malo ko u Njemačkoj to sada misli. U jednoj nedavnoj anketi, 55 posto Nijemaca reklo je da bi Berlin trebao poslati teško oružje, poput tenkova i borbenih aviona, u Ukrajinu da se bori protiv Rusije.
Za Ariane, i mnoge druge Nijemce, svaki zaostali rusofilski romantizam zauvijek je nestao onog dana kada su Putinovi tenkovi prešli granicu Ukrajine.
