„Općina Stolac je čvrsto u rukama hrvatske nacionalne stranke HDZ. Još uvijek. Na lokalnim izborima u nedjelju bošnjačko stanovništvo se nada promjeni”, piše dopisnik berlinskog lista Erich Rathfelder. U gradiću na istoku Hercegovine dominiraju „ekstremistički Hrvati”, piše ovaj list, prenosi DW.
Rathfelder je u Stocu osluhnuo raspoloženje građana. Razgovarao je s Mišom Ruparom, taj 78-godišnjak je pripadnik srpske manjine i „navikao se na napade”. I to ne samo zato što je Srbin, već zato što je bio predsjednik lokalne antifašističke organizacije – „a to je crvena marama za hrvatske nacionaliste”, napominje Rathfelder. A upravo oni, nastavlja taz, dominiraju u Stocu, gradiću s 3.800 stanovnika još od ratova sredinom 90-ih godina, a imaju i dobre šanse da opet pobijede ne nedjeljnim izborima.
"Prevlast nacionalista..."
Mišo se u Stocu brine i oko spomenika palim partizanima u Drugom svjetskom ratu „koji su 1993. uništili Hrvati”. Partizani su, piše taz, 25.10.1944. oslobodili Stolac od njemačkog Wehrmachta i hrvatskih ustaša. „Svi mi, i Hrvati, Bošnjaci i Srbi smo onda imali 40 godina mirnog suživota”, priča Mišo njemačkom novinaru. Ali onda je došao novi rat (1992.-1995.) u kojem su, kako piše taz, „opet prevlast osvojili hrvatski i srpski nacionalisti protiv kojih su se borili partizani”.
Dok za taz priča o„svojoj domovini”, Mišo s puno ponosa govori i o dugoj historiji Stoca, o vremenima u kojima su u ovom dijelu Hercegovine bili Rimljani, o moćnim utvrdama, kulama i dvorcima, o stećcima, s puno zanosa govori o lokalnoj hrani, o organskom povrću i voću, a posebno o – šipcima (narovima). „Stolac bi mogao biti pravi dragulj", zaključuje dopisnik Rathfelder.
Njemački list piše da je Mišo na proslavu 75. godišnjice oslobađanja od fašizma pozvao u Stolac antifašiste iz BiH i drugih ex-jugoslavenskih republika. „Došle su stotine ljudi”, priča on s ponosom, „i iz Hrvatske, Srbije i Slovenije”. A gostima je onda iz prve ruke pričao o tome što se događalo u njegovom Stocu tijekom prošlog rata. U ljeto 1992 srpske trupe su napade Stolac, piše taz, Hrvati i muslimani su se zajedno borili protiv napadača, Srbi su pobjegli, ali Mišo je ostao. „I promatrao kako su Hrvati preuzeli vlast u gradu. U lipnju 1993. su iznenađujuće svi bošnjački muškarci, koji su se prije toga borili s Hrvatima, uhapšeni i zatočeni u jednom logoru”, piše njemački list. Taz dodaje da su spaljene džamije i stari dio grada iz osmanskih vremena koji se nalazi pod zaštitom Unescoa, bošnjačko stanovništvo protjerano, a mnoga bošnjačka i srpska sela sravnjena sa zemljom.
S vremenom je život u Stocu postao „podnošljiviji”, stoji u reportaži, a koncem 90-ih godina u grad su se počeli vraćati i Bošnjaci koji su nešto kasnije uz pomoć UNESCO-a i Islamske zajednice krenuli s obnovom osmanskog starog grada. „Hrvatska gradska uprava je to doduše pokušala spriječiti", ali su uz pritisak međunarodne zajednice u BiH morali odustati od tog protivljenja.
Paralelna društva
Njemački list piše da su danas dvije trećine žitelja Stoca opet Bošnjaci, ali i da „hrvatska nacionalna stranka HDZ” još uvijek dominira općinom s ukupno 14.000 stanovnika – u općini Hrvati čine oko 52% stanovništva. Rathfelder piše da u gradskoj upravo posao dobivaju prije svega pristalice HDZ-a, da mali Hrvati i Bošnjaci odvojeno pohađaju školsku nastavu, da postoje hrvatski i bošnjački kafići i restorani. „Nastala su paralelna društva – s iznimno različitim ideologijama i mitovima”, piše taz. Njemački dopisnik napominje da „većina Bošnjaka ne może oprostiti Hrvatima događaje iz 1993.” Stolac nije iznimka, piše taz, tako stvari izgledaju i u drugim regijama BiH – kao primjer dopisnik navodi Bileću „gdje su na vlasti srpski nacionalisti i gdje se odaje počast srpskim ratnim zločincima”
„Religije su problem", kaže Mišo za taz, „jer one raspiruju nacionalizam”. Bez obzira na sve, ovaj 78-godišnjak s optimizmom gleda u budućnost. Prošle godine se i oženio s jednom 68-godišnjom Srpkinjom s Kosova. Upoznali su se preko interneta i ona se preselila k njemu u Stolac.
