Poslednji komad zemlje u privatnom vlasništvu na strateški važnom arktičkom arhipelagu Svalbardu je na prodaju, a iako će to zemljište sigurno privući Kinu, Norveška ne želi olako da ga preda.
Arhipelag je smješten na pola puta između norveške obale i Sjevernog pola, u arktičkom području koje je postalo geopolitičko i ekonomsko žarište zbog topljenja leda koje omogućava lakše kretanje tim regionom.
Zainteresirani kupci
Zainteresirani kupci za 300 miliona eura mogu da dobiju izolovano zemljište Sore Fagerfjord na sjeverozapadu Svalbarda.
Veliko je oko 60 kvadratnih kilometara, što je otprilike veličina Manhattana. Na njemu se nalaze planine, nizije, lednik i oko pet kilometara obale, bez infrastrukture.
„To je posljednje privatno zemljište na Svalbardu te, koliko znamo, posljednje privatno zemljište Visokog Arktika.
Kinezi su prirodno potencijalni kupci jer već dugo iskazuju interes za Arktik i Svalbard”, rekao je advokat Per Klingstad, zastupnik prodavca.
Iz Kine je već dobio „konkretne znakove interesa”.
Azijska država se u dokumentu iz 2018. definisala kao zemlja „bliska Arktiku”. Peking planira da igra sve snažniju ulogu u tom regionu kojem raste važnost.
Svalbardom se upravlja na osnovu međunarodnog ugovora iz 1920. koji daje puno prostora stranim interesima.
Ugovor priznaje suverenitet Norveške nad arhipelagom, ali građani svih potpisnica, među kojima je i Kina, imaju jednako pravo da crpu njegove prirodne resurse.
Rusija tamo decenijama rudari putem državne firme Trust Arktikugol.
No, vremena se mijenjaju. Norveška želi da zaštiti svoj suverenitet i stoga ne želi da Sore Fagerfjord padne u strane ruke, posebno kineske.
Traže da otkaže prodaju
Norveške obavještajne službe smatraju da Kina predstavlja najveću sigurnosnu prijetnju skandinavskoj državi nakon Rusije, prenosi Poslovni dnevnik.
Norveški državni organi stoga su pozvali vlasnike, firmu u vlasništvu Norvežanina rođenog u Rusiji, da otkaže prodaju.
„Zemljište se ne može prodati bez dozvole norveških vlasti”, rekla je ministarka trgovine i industrije sesilija Mirset.
Taj argument se temelji na klauzuli kredita koji je Norveška dala 1919. godine.
Norveška je vlasnica 99,5 posto Svalbarda te je proglasila većinu teritorije, uključujući Sore Fagerfjord, zaštićenim područjem na kojima je, između ostalog, zabranjeno graditi.
Prodavci se s tim ne slažu te se pozivaju na ugovor iz 1920. godine po kojem "sve potpisnice imaju ista prava”.
