„Ljepša nego ikad!" to je francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao u noći požara s 15. na 16. aprila 2019., vjerovatno kako bi smirio šokiranu naciju nakon požara u katedrali Notre-Dame. Obnovu i rekonstrukciju proglasio je projektom nacionalnog značaja i koja bi trebala biti završena u roku od pet godina. Od tada su radovi na gotičkoj crkvi u punom jeku - i očito idu prema planu.
U svakom slučaju, šef gradilišta kojeg je odabrao Macron osobno, bivši general Jean-Louis Georgelin, vidi veliki napredak u radovima: "Zahvaljujući strogom planiranju, uvjereni smo i odlučni ponovno otvoriti parišku katedralu za mise i javnost u prosincu 2024.", rekao je Georgelin u intervjuu za medijsku kuću "Ouest-France".
Ispitivanja građevinske konstrukcije pokazala su da su zidovi katedrale unatoč velikom požaru ostali stabilni, kao i većina svodova. Tako bi sa sjevernog i južnog transepta (poprečnih brodova), kao i s prvih traveja središnje lađe, sada trebale biti skinute skele. Vitraji i velike orgulje, koji su bili pošteđeni požara, sada su temeljito očišćeni. Nakon faze osiguranja gradilišta, počinje unutrašnja obnova. No, kako je rekao bivši general, važno je ostati "budan i usredotočen", piše DW.
Kratki spoj ili cigareta?
Prošle su tačno četiri godine od požara u kojem je historijska građevina djelimično uništena. Pariske vatrogasne brigade borile su se četiri sata prije nego što su uspjele obuzdati vatru na drvenoj krovnoj konstrukciji. Zapadno pročelje s glavnim tornjevima, zidovi središnje lađe, kontrafori (potporna konstrukcija) i veliki dijelovi zasvođenog stropa, te bočni brodovi i ambulatorij ostali su stabilni. No vrućina, dim, čađa i voda od gašenja oštetili su crkveni inventar, ali ni tu šteta nije potpuna. Je li požar izazvao kratki spoj ili cigareta građevinskih radnika, još je otvoreno pitanje.
Razmjeri razaranja nisu bili tako veliki kao što se isprva strahovalo. "Hvala Bogu da se nisu srušili svi svodovi nego su se samo tri spustila ”, rekla je tada u razgovoru za DW njemačka stručnjakinja za katedrale Barbara Schock-Werner. U koru je nastala rupa. Gotička Madona je ipak ostala netaknuta, iako se toranj na križištu svodova srušio pokraj nje. "Ovo je čudo Notre Damea", rekla je Schock-Werner.
Restauracija prozora u Kölnu
Slike zapaljene katedrale obišle su svijet i izazvale su zaprepaštenje ali i val solidarnosti. Predsjednik Macron obećao je obnovu u roku od pet godina. Samo su francuski donatori obećali 850 miliona eura. Novac ali i stručna pomoć je stigla i iz Njemačke. Bivša voditeljica radova na gotičkoj katedrali u Kölnu, Barbara Schock-Werner preuzela je koordinaciju njemačke pomoći.
Do još prije samo nekoliko dana, radionica katedrale u Kölnu obnavljala je četiri crkvena prozora koja su teško oštećena plamenom i vrućinom. Četiri prozorska krila apstraktnih motiva djelo su francuskog slikara na staklu Jacquesa Le Chevalliera (1896.-1987.) i nastala su u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. U radionici za obradu stakla katedrale u Kölnu prvo su očišćeni od otrovne olovne prašine u, posebno za ovu priliku postavljenoj, komori za dekontaminaciju. Potom su restauratori očistili prozorska stakla, zalijepili pukotine na staklu, zalemili pukotine u olovnoj mreži, zamijenili rubne vodove i ponovno zacementirali vanjsku stranu prozorskih ploča. Restaurirani „kelnski" prozori su već na putu za, petstotinjak kilometara udaljeni, Pariz, gdje će sljedećih dana biti ponovno postavljeni i konačno službeno predani krajem srpnja.
Senzacionalno otkriće nakon požara
Koliko god da je požar bio dramatičan, toliko je otkriće francuskih naučnika na mjestu požara da kamenene blokove drže željezne stege, bilo senzacionalno. Datiranje i metalurške analize otkrile su da ta željezna ojačanja potječu iz prve faze izgradnje crkve u 12. stoljeću. To čini Notre-Dame najstarijom crkvenom građevinom s takvim željeznim ojačanjem. Ali još važnije: riješena je i zagonetka kako je središnji brod uopće mogao doseći ovu visinu.
Kada je 1163. započela gradnja, Notre-Dame je sa svojim, više od 32 metara visokim središnjim brodom postala najviša građevina tog vremena - zahvaljujući kombinaciji arhitektonskih finesa: pet brodova, rebrasti svod s tankim podupiračima i otvoreni, također relativno tanki kontrafori s vanjske strane lađe, koji preusmjeravaju opterećenje konstrukcije sa zidova, omogućili s, za tadašnje pojmove, ogromnu visinu. Tek kasnije su katedrale uz kamene i drvene konstrukcije dobile i željezna ojačanja čime je postignuta dodatna stabilnost.
Svako ko je posjetio Notre-Dame prije požara 2019. možda će ju teško prepoznati nakon obnove. "Puno će više svjetla ući kroz očišćene prozore", kaže Lisa Bergugnat, kustosica izložbe o katedrali u pariskom Muzeju arhitekture. Zidovi su također oslobođeni stoljetne čađe i prljavštine. "Požar je u konačnici bio prilika da se katedrala u potpunosti obnovi", rekla je Bergugnat novinskoj agenciji AFP.
Do sada to nije bilo moguće jer crkva s oko dvanaest milijuna posjetitelja godišnje nikada nije mogla biti dovoljno dugo zatvorena. Inače, francuska država, u čijem su vlasništvu sve crkvene građevine izgrađene prije 1905. godine, nikada sama ne bi mogla finansirati ovako složenu obnovu.
Izložba u pariskom Muzeju arhitekture prikazuje ne samo neka umjetnička djela nego i pougljenjene komade drva, kamenja i metalnih predmeta iz katedrale. „Bila je to beskrajna slagalica tj. kako saznati gdje su preostali dijelovi ugrađeni", kaže kustosica. Većinu odvaljenog kamenja trebalo je zamijeniti. Ista vrsta pješčenjaka pronađena je u kamenolomima oko Pariza.
Rekonstrukcija u starom stilu
Za obnovu srednjovjekovne krovne konstrukcije moralo se posjeći 2.000 stabala hrasta. Za preradu debla u grede, majstori su dobili posebne sjekire, na čijoj je oštrici urezana fasada katedrale. Primjerak jedna od ovih sjekira je također izložen u Muzeju arhitekture.
No vrhunac izložbe su kipovi dvanaest apostola i četiri evanđelista koje je arhitekt Eugène Viollet-le-Duc grupirao oko krovnog tornjića kojeg je projektirao u 19. stoljeću. Vatru su preživjeli neoštećeni jer su, sreća u nesreći, upravo bili skinuti s krova radi obnove.
Ponovna izgradnja Notre-Damea je potaknula i jednu žučnu arhitektonsku raspravu. Jabuka razdora bio je izgorjeli toranj na križanju transepta i glavnog broda. No zagovornici modernije verzije pri obnovi, primjerice od čelika i stakla i osvijetljene iznutra, nisu uspjeli nadvladati. Njihov argument da je ključni toranj ionako projektiran tek u 19. stoljeću pa stoga i nije izvorni dio crkve, nije naišao na plodno tlo.
Ljubitelji Notre-Dame trenutno mogu pratiti interaktivno putovanje kroz 850-godišnju historiju katedrale na izložbi u Institut français u Berlinu. Do kraja sljedeće godine kada bi trebalo biti moguće posjetiti pravu katedralu.
