Kao i svi drugi proizvođači automobila, i Volksvagen (VW) od svojih dobavljača očekuje efikasnost, isporuke u okviru dogovorenih rokova i niske cijene. A to je često razlog sporova.
„Koncern VW ima najgoru reputaciju među dobavljačima kada se radi o pregovorima oko cijene po kojoj nabavlja dijelove“, izjavio je Kristof Mincer, predsjednik Udruženja industrijskih preduzeća iz Badena, u jednom intervjuu u septembru prošle godine. Iz Volksvagena su odbacili taj prigovor i naglasili da je koncern zainteresovan da ima jake dobavljače, koji imaju dovoljno finansijskih rezervi „kako bi mogli da investiraju u neophodne inovacije“, navodi DW.
Ove srijede (24.2), pred Pokrajinskim sudom u Braunšvajgu, počinje još jedan sudski proces u kojem će se u ponovno susresti dvije sukobljene strane: Volkswagen i Prevent. Već godinama te dvije firme vode „pravno intenzivan obračun“ pred sudovima, jedan od najintenzivnijih u toj industrijskog grani.
Sud u Braunšveigu trebalo bi da ispita da je pravno gledano sve bilo u skladu s propisima kada je raskinut poslovni odnos između najvećeg evropskog automobilskog koncerna i dobavljača iz Bosne i Hercegovine zbog kritika da su mu cijene automobilskih dijelova pretjerano visoke. Volkswagen ovoga puta zahteva isplatu odštete za previsoke cijene – radi se o ukupno 66 miliona eura.
Kako je sve počelo?
Konflikt s grupacijom Prevent iz BiH eskalirao je u augustu 2016, nakon što su Preventove kćerke-firme ES Guss i Car Trim obustavile isporuku dijelova Volkswagenu. Proizvodnja vozila je zbog toga morala da bude obustavljena. Nakon toga počeli su da pljušte prigovori s jedne i s druge strane. Prema verziji na kojoj insistiraju u Preventu, Volkswagen je „isprovocirao“ obustavu isporuke dijelova tako što je jednostrano promijenio ugovore, tačnije tako što je pogoršao uslove isporuke. Koncern iz Wolfsburga, koji je dugo vremena doslovno zavisio od Preventa, optužio je dobavljača da je prekršio dogovore, odnosno povećao cijene – a sve kako bi navodno ucijenio Volkswagen.
U martu 2018. Volkswagen je raskinuo ugovore. Iz Preventa su insistirali na nastavku saradnje, a firma se našla pod pritiskom jer je odjednom ostala bez velikog klijenta. Prije toga se međusobni odnos dodatno pogoršao zbog zahtjeva jedne firme (Neue Halberg Guss, NHG) koju je Prevent preuzeo – a koja je Volkswagenu isporučivala dijelove motora i kompletne blokove motora.
Dijelovi odjednom poskupjeli?
Da li je bilo pravnog osnova za poskupljenje dijelova? Nedavno donijeta presuda suda iz Zarbrikena (gdje se nalazilo sjedište firme NHG, koja je u međuvremenu propala) na to je pitanje odgovorio sa: „Nije“. Na osnovu čega je onda dobavljač kalkulisao svoje cijene (koje su dijelom bile povećane čak osam puta), iako za to nije postojao nikakav sporazum s Volkswagenom?
Preventov menadžer Barbaros Arslan kaže da je bio prinuđen da zahtjeva veće cijene zato što je Volkswagen drastično smanjio ranije dogovorene marže i ekstremno skratio rokove za isporuku, a nakon što je Prevent preuzeo firmu NHG. On dodaje da je NHG zbog već realizovanih investicija morao da uračuna veće cijene za preostale blokove motora, odnosno da je Volskwagen na kraju „sam inicirao prilagođavanje cijena“. Arslan objašnjava da nije bilo realno da se kod takve robe orijentiše prema prosječnoj cijeni na tržištu, zato što je Volskwagen za NHG bio dominantna mušterija.
Zelenašenje?
U Volkswagenu na sve to gledaju drugačije. Oni priznaju da zaista godinama nije postojao dogovor oko fiksnih cijena i količine isporučenih dijelova, ali napominju da su postojali drugi pravnovaljani ugovori na osnovu kojih je trebalo obezbjediti fleksibilnu isporuku po potrebi, odnosno „snabdijevanje koja pokriva aktuelne zahtjeve“. „Prevent nije poštovao te ugovore“, tvrde u Volkswagenu. Zato smo, kažu bili prisiljeni da otkažemo saradnju s Preventom.
Na osnovu jedne ranije odluke suda u Braunšveigu može se naslutiti da bi povećanje cijena zaista moglo da bude okvalifikovano kao „zelenašenje“, odnosno svjesno iskorištavanje lošeg položaja onog s kojim se sklapa ugovor. Sve bi sada moralo detaljnije da se razjasni u okviru sudskog procesa. Osim pitanja ko je na koga vršio pritisak, odnosno kada se i koji poslovi u Njemačkoj smiju okončati, ovaj spor će pratiti i sudovi, odnosno istražitelji i u drugim zemljama. U SAD se proces nastavlja u tamošnjim sudnicama, Prevent je nedavno tužio Volskwagen pred jednim sudom u Detroitu. Volkswagen, odnosno današnji šef marke VW, a bivši menadžer zadužen za kupovinu automobilskih dijelova Ralf Brandšteter, kao proizvođači sjedišta Adient i Lear, optužuju se da su prekršili pravila tržišne utakmice, odnosno da su pokušali da istisnu Prevent s tržišta na kojem se trguje navlakama za sjedišta. Volkswagen je te prigovore odbacio.
Prošlog ljeta prašinu je dodatno podigla i jedna špijunska afera, odnosno razgovori snimljeni na jednom internom sastanku u Volkswagenu. Prije nego što je Prevent 2018. raskinuo ugovore, predstavnici koncerna navodno su se savjetovali o tome kako se postaviti prema toj firmi. Krajem jula otkrivena je navodna „krtica“, a neposredno nakon toga policija je pronašla leš te osobe – u jednom spaljenom automobilu. Istražitelji su tvrdili da mnogo toga ukazuje na samoubistvo, ali taj slučaj ipak nikada nije 100 odsto rasvijetljen.
Etapna pobjeda
Uoči Božića, Prevent je pred sudom u njemačkom Celeu ostvario etapnu pravnu pobjedu: Volkswagenova kćerka-firma Škoda je, odlukom suda, bila primorana da zbog raskidanja ugovora bivšem dobavljaču Voslkwagena isplati odštetu. I u tom sporu radilo se o dijelovima za sjedišta. Jedan bivši portparol Volskwagena kritikovao je sudije u Celeu uz ocjenu da nisu u dovoljnoj mjeri uvažili činjenicu da je Voslkwagen tada bio suočen s novim bojkotom isporuke naručenih dijelova.
