Ako zvijezda eksplodira u svemiru i nema nikoga da je vidi, izaziva li to promjenu u zemaljskoj evoluciji?
Da, možda – ako ste mikrob koji tiho gleda svoja posla u jezeru Tanganyika u gorju istočne Afrike, piše Science Alert.
Nova studija otkrila je da se eksplozija u raznolikosti virusa prije 2,5 miliona godina u jezeru Tanganyika dogodila u isto vrijeme kada je zračenje iz drevne supernove okupalo Zemlju kozmičkim zrakama.
To bi moglo značiti vezu između diversifikacije i kozmičkog zračenja, prema timu predvođenom astrofizičarkom Caitlyn Nojiri sa Univerziteta Kalifornija Santa Cruz.
"Stvarno je cool pronaći načine na koje te super udaljene stvari mogu utjecati na naše živote ili nastanjivost planeta", kaže Nojiri.
Smatra se da je radijacija jedan od pokretača evolucije ovdje na Zemlji, haotičan utjecaj koji tjera stanice da mutiraju, za dobro ili loše (ili neutralno). Evolucija bi se dogodila sa ili bez zračenja; ali može igrati ulogu u poticanju promjena.
Sunčev sistem nalazi se u mjehuriću u svemiru poznatom kao lokalni mjehurić, regiji relativno lišenoj drugih zvijezda. Astronomi vjeruju da je ovaj mjehurić isklesan nizom eksplozija supernove prije više miliona godina.
Budući da obližnje supernove mogu povećati razine zračenja koje doživljava Zemlja za nekoliko redova veličine, razumno je istražiti mogućnost da je to zračenje utjecalo na život na površini.
Rad Nojiri i njezinih kolega uključivao je uzorke jezgre dubokomorskih sedimenata, čuvajući evidenciju taloženja tokom miliona godina. Konkretno, promatrali su radioaktivni izotop željeza nazvan željezo-60, koji se kuje tokom eksplozija supernove i pada na Zemlju u većim količinama kada putujemo kroz oblake ostataka detritusa supernove.
Još 2016. tim fizičara objavio je rad u kojem su opisali identifikaciju dvaju šiljaka u željezu-60 u sedimentima morskog dna. Budući da željezo-60 ima poznato vrijeme poluraspada, ti se skokovi mogu datirati s visokom razinom tačnosti – jedan na prije oko 6,5-8,7 miliona godina, drugi na prije oko 1,5-3,2 miliona godina.
Nojirijev tim želio je pratiti te skokove do određenih događaja, pa su krenuli s 'premotavanjem' kretanja objekata u lokalnom prostoru. Njihovi rezultati pokazuju da se raniji skok željeza-60 dogodio kada je Zemlja ušla u lokalni mjehurić, prolazeći kroz granično područje bogato izotopom iz prethodnih eksplozija supernove.
Potonji šiljak, otkrili su, vjerovatno je rezultat eksplozije supernove u blizini prije između 2 i 3 miliona godina, ili iz skupine mladih zvijezda Scorpius-Centaurus udaljene nekih 460 svjetlosnih godina ili grupe Tucana-Horologium udaljene 230 svjetlosnih godina.
Ostatak supernove i pridružene odbjegle zvijezde u Škorpionu-Centauru – jedna od potonjih je pulsar, kolabirana jezgra mrtve zvijezde nakon supernove – sugerira da je ovo područje najvjerovatnije od njih dvoje za krivca. Doista, studija iz 2019. već je povezala skok željeza-60 s upravo ovom supernovom.
Tim je izveo simulacije kako bi otkrio kako bi ova eksplozija utjecala na Zemlju - osim šiljka željeza-60. Otkrili su da bi naš planet bio bombardiran snažnim kozmičkim zračenjem oko 100.000 godina nakon supernove.
Ako se eksplozija dogodila u Škorpionu-Centaurusu, doza je mogla biti dodatnih 30 miligraja godišnje tokom prvih 10.000 godina; za Tucana-Horologium, doza bi bila 100 miligraja.
U svakom slučaju, možda je bilo učinaka. Rad iz 2016. koji opisuje istraživanje provedeno u Indiji otkrio je da bi radijacijski prag za razbijanje DNK mogao biti oko 5 miligraja godišnje.
Iako ne postoji izravna linija između ta dva događaja, prošlogodišnji je rad otkrio zapanjujući porast u raznolikosti ribljih virusa u jezeru Tanganyika između 2 i 3 miliona godina.
"Ne možemo reći da su povezani, ali imaju sličan vremenski okvir", kaže Nojiri. "Mislili smo da je zanimljivo da postoji povećana diversifikacija u virusima."
U najmanju ruku, istraživanje sugerira da bi mogla postojati veza između divljih događaja u kosmosu i putanje evolucije ovdje na Zemlji. Možemo reći da postojimo u mjehuriću u vakuumu, ali iskreno, sve stvari mogu utjecati na druge stvari. Ili, kako je jednom rekao Carl Sagan, svi smo mi zvjezdana prašina.
Možda bismo o tome trebali razmišljati više nego što to činimo.
