Ponekad, ime režisera u samom naslovu filma nije ništa drugo do akt ega. No, u slučaju "Zack Snyder's Justice League", kako glasi puni naziv, to je potpuno prikladno za film koji ne može biti djelo nikog drugog osim autora koji stoji iza čuvenog filma 300.
POGLEDAJTE I OSTALE RECENZIJE NA NAŠEM PORTALU
Justice League
Bio je ovo dug i pomalo nevjerovatan put do Snyderovog "Justice Leaguea". Nevjerovatno smeće od originala iz 2017. godine, kada je bivši režiser Avengersa Joss Whedon uskočio nakon što je Snyder otišao usred snimanja zbog lične tragedije, više se pamti po bizarnoj CGI gornjoj usni Supermana, nego po bilo kojem superheroju. Također je djelovao kao proizvod dvije konkurentske vizije: jedne od režisera, a druge iz studija koji je pokušao pronaći novi pravac nakon mlakih recenzija za "Man of Steel" i "Batman V Superman: Dawn of Justice". Gotovo četiri godine kasnije i nezapamćene kampanje fanova između toga, sada smo konačno dobili četverosatni Snyder Cut koji opravdava svoj naslov. Uglavnom je to nabolje.
Bez pritiska da mora snimiti dvosatni film, Snyder ima pregršt vremena da se duboko zarovi u svoj tim heroja i razradi svakog lika uključujući i Steppenwolfa. Najveći dodatak zapravo je Victor Stone, zvani Cyborg. Dok je 2017. njegova uloga dramatično isječena, ovdje je on srce i duša filma, s većim fokusom na njegov zategnut odnos sa ocem Silasom, povremeno do dirljivog efekta. Pročišćeni dijalozi omogućuju cijeloj priči da diše. Neke sitnice u samom liku dodaju humanost, produžene scene pružaju jasnoću, a odsutnost isforsiranog Whedonovog humora pomaže u održavanju tona dosljednim. Uz mračnu tamu kakvu smo i očekivali iz prethodnih DCEU filmova, ovdje ipak uglavnom prebačenu u epilog, Batman pun nade znači da je ton ipak lakši i optimističniji.
Tipično za Snyderov film, pozamašan dio vremena je u super slow motionu. Ponekad Snyder pretjera, spašavanje koje uključuje leteću hrenovku pada na pamet, ali ga generalno koristi u službi naglašavanja akcionog takta. Povremeno se film čini bespotrebno nasilnim, kao npr. kada Wonder Woman pretjeruje s teroristima u uvodnoj sceni, ali češće izgleda zadovoljavajuće, pogotovo u završnom činu. Više sinergije dolazi iz prijatno bombastične filmske muzike od strane Toma Holkenborga koja se vezuje na prethodne Snyderverse teme koje je uspostavio legendarni Hans Zimmer.
Ne iznenađuje što sav novi materijal u ovom četverosatnom spektaklu od sedam poglavlja nije učinkovit. Kao prvo, još uvijek je previše izlaganja u vezi "Majčinih kutija". Ako niste ljubitelj DC-a i navikli ste na ono što nam servira Marvel, pripremite se na zbrku koja se dešava u više novih scena, posebno kada je riječ Thanosovskom Darkseidu i njegovim ministrantima. Uz to, iako dobijamo više Lois Lane, njen lik je i dalje previše vezan za Supermana da bi značio više. Kada već govorimo o Čovjeku od čelika, Snyder i Henry Cavill i dalje nisu uspjeli prikazati ono što ga čini posebnim mimo brutalne snage, a ako ste se nadali objašnjenju o određenoj promjeni kostima, osim što izgleda kul i ono je što fanovi žele, nemate sreće.
Ali opet, to je djelomično razumljivo. Snyder Cut ne bi ugledao svjetlost dana da nije bilo strastvenog fandoma i ima smisla da to utaži u nekom obliku. Hoće li ovo prikupiti dovoljno hypea i novca da da se osnaži sada novi pokret #RestoreTheSnyderVerse, koji traži da se obnovi Snyderova vizija kompletnog DC univerzuma i već broji preko million tweetova, ostaje za vidjeti. Ali ovdje je prikazano dovoljno da se potaknu intrige o toj mogućnosti, za razliku od apatije nakon Justice Leaguea iz 2017. To nije bezazleno.
Ne samo da je superiorniji u odnosu na pandana iz 2017., Justice League Zacka Snydera je zabavan, premda predug superherojski film u vlastitoj posebnosti. Ako je ovo posljednji DC film koji Snyder režira, zadovoljavajući je kraj.
Film je dostupan na HBO Maxu
