Svaka sezona koju Sarajevo i Željezničar završe bez trofeja i afirmacije barem dvojice mladih fudbalera, a pod tim podrazumijevamo stasavanje za evropsku scenu (makar to značilo transfere u inozemstvo koji će osvježiti nerijetko blokirane klupske račune), uzalud su potrošene.
A ova tekuća na najboljem (ili najgorem) je putu da se i na Grbavici i na Koševu upamti kao totalni debakl u svakom segmentu.
Navijači sa tribina vide kad ekipe “popije” tricu na svom terenu, ali ne i milionski minus u klupskoj kasi. Kad i to izbije na površinu, obično je već kasno…
A upravo se to desilo u oba kluba koji su se već oprostili od titule, jer, koliko god nepojmljivo zvučalo, Sarajevo i Željo trenutno su bliži posljednjem nego prvom mjestu na tabeli Premijer lige Bosne i Hercegovine!
I tako, uloga da spašavaju posrnule klupske ambicije, ali i one navijačke, koje su uvijek nezajažljive, kakve i moraju biti, dobili su Aleksandar Spasoski (Sarajevo) i Edis Mulalić (Željezničar).
I tu prestaje svaka sličnost dva sarajevska velikana po pitanju trenerskih promjena.
Iznuđena promjena
Rokada na Grbavici je donekle iznuđena.
Tomislav Ivković bi vjerovatno bio trener još „sto godina“ da sam nije odlučio nakon pola sezone dići sidro (ostavku opravdao činjenicom da mu klupska uprava nije mogla garantirati ni osnovne uvjete za rad, što, zanimljivo, do danas niko nije demantirao).
Sa „paučinom“ u kasi, rasulom u rukovodstvu (ostavke nedavno podnijeli predsjednik, potpredsjednik, direktor…) i igračkom kadru (petorica vodećih prvotimaca najavili odlazak), ono ljudi što je ostalo u klubu povukli su logičan, čak i dobar potez imenovanjem Mulalića.
Onakav kakav je bio kao igrač, ostao je i kao trener. Britka sablja na terenu, jednako britak na jeziku, do kosti privržen Želji, već je u prvom medijskom istupu postao persona broj jedan na Grbavici.
Jer, rijetko ko će se na prvu sjetiti ko je direktor, predsjednik ili kapiten, ali svi znaju da je tu EDIS.
I njemu to nije problem. Mulalić već najavljuje s kim je pregovarao i koga od igrača želi dovesti, a ko želi otići, gdje će biti pripreme, kakva je finansijska situacija, spominjao je čak i investitora…
Jednostavno, pokazao je da mu u drugom trenerskom mandatu u Želji nije mrsko raditi i pitati se gotovo za sve. To je energija koja je u ovom momentu potrebna „Plavima“.
Istovremeno, dolazak Mulalića će, barem kad je javnost u pitanju, u drugi plan potisnuti ljude iz uprave koji će tako dobiti nasušno potrebno vrijeme i mir da pokušaju uvesti red u klub. Naravno, ako takav plan za tako nešto uopće i postoji…
Znaju šta donosi
I dok su u Želji odigrali na sigurno, izabrali čovjeka za kojeg znaju šta donosi i iza koga će stati svi, od igrača preko uprave do navijača (zlobnici bi rekli, do prvog poraza, ali takav je trenerski život), na Koševu su povukli riskantniji potez.
Na jednu od dvije najprestižnije klupe u bh. fudbalu, sjeo je malo poznati trener Aleksandar Spasoski (42). Istina je da je on sa Vardarom 2020. bio prvak Sjeverne Makedonije, ali za tamošnju ligu je teško reći da je baš nešto mnogo iznad naše (ako je uopće).
U svakom slučaju, na tome mu treba čestitati, kao i na igračkoj karijeri (između ostalog, bio je član njemačkog Eintrachta iz Fankfurta od 2005. do 2011. godine), no pitanje je šta on donosi na Koševo?
Predsjednik Upravnog odbora i investitor Ismir Mirvić predstavio je Vasoskog kao „specijalistu za razvijanje mlađih igrača“, a to je baš ono što nama treba”.
Neko bi se zapitao za šta onda služi omladinski pogon, a šta tek znači dovođenje 30-godišnjaka (Adnan Šećerović, Asmir Suljić), kao prva pojačanja na polusezoni, ako se već trebaju gurati mladi.
No, da ne cjepidlačimo previše, možda postoji vizija i cilj, možda je ovo samo premosnica između dvije sezone koju valja kako-tako proći bez previše talasanja, i u kojoj je, kako je Vasoski najavio, “prvi cilj ove sezone prolazak u Evropu i osvajanje Kupa BiH”.
“Dugoročno, naš cilj je da mlade igrače iz akademije polako pokušamo etablirati u standardne prvotimce Sarajeva, a zašto ne i reprezentacije BiH”, istakao je Vasoski.
Njegove riječi nekoga će sigurno ohrabriti, dok će drugi samo pokazati na statistiku po kojoj bordo klub sa strancem na klupi (Jiry Plisek, Robert Jarni, Miodrag Ješić, prethodnik Vasoskog Goran Sablić) nikada ništa nije napravio…
Šampion sa Vardarom
Aleksandar Vasoski rođen je 21. novembra 1979. godine u Skoplju. Igrao je na poziciji stopera.
Kroz igračku karijeru, od 1999. do 2011. godine, nosio je dres Vardara, Cementarnice i njemačkog Eintrachta. Za reprezentaciju Sjeverne Makedonije upisao je 34 nastupa.
Kao glavni trener je vodio Vardar, od jula 2018. do decembra 2020. godine (prvak Sjeverne Makedonije 2020.) i Akademiju Pandev (od decembra 2020. do januara 2022.).
Desetog januara ove godine je zvanično predstavljen kao novi trener FK Sarajevo.
Tri titule prvaka BiH
Edis Mulalić rođen je 25. oktobra 1975. godine u Sarajevu.
Kao i Vasoski, igrao je na poziciju stopera i to za Željezničar, TOŠK, njemačke Uerdingen 05, Eintracht Frankfurt (baš kao i Vasoski) i Hamm, od 1994. do 2010. godine.
Sa Željom je tri puta bio prvak BiH uz dva Kupa i tri Superkupa naše države.
Trenersku karijeru počeo je u Želji (od septembra 2015. do maja 2016.), a nastavio u crnogorskim klubovima Dečić, Rudar Pljevlja i OFK Titograd. Vodio je i Mladost Doboj-Kakanj. Sedmog januara je po drugi put imenovan za šefa stručnog štaba Fudbalskog kluba Željezničar.
4.
mjesto na tabeli Premijer lige BiH nakon 19 kola zauzima Sarajevo sa 28 bodova, čak 20 manje od vodećeg Zrinjskog
6.
mjesto u Premijer ligi BiH zauzima Željezničar sa 26 bodova
