Nuklearni napad na Zapad nekad je zvučao kao naučna fantastika. No, na tu paklenu viziju se ruski predsjednik Vladimir Putin više puta pozivao dok se raspada njegov rat u Ukrajini.
Iako se većina stručnjaka slaže da je atomski napad na Pariz, London, New York ili Washington malo vjerovatan, ne može se odbaciti.
Predsjednik Sjedinjenih Ameirčkih Država Joe Biden je upozorio da je svijet sada bliže "Armagedonu" nego u bilo kojem drugom trenutku od Kubanske raketne krize.
To nije stvarnost o kojoj bilo ko od nas rado razmišlja. No, dok gledamo novu nuklearnu krizu između istoka i zapada, postavlja se pitanje: Šta bi se zapravo dogodilo da ruske nuklearne bombe pogode veliki grad?
MailOnline, uz pomoć doktora Jeffreyja Lewisa, profesora na Institutu Middlebury, otkriva kako bi takav napada izgledao, strašne žrtve koje bi prouzročio i noćne more s kojima bi se suočili preživjeli:
Zasljepljujući bljesak i ogromna vatrena kugla
Ušuškan u svom nuklearnom bunkeru duboko unutar planina Urala, Vladimir Putin čini nezamislivo i izdaje komandu za lansiranje atomskog oružja na Zapad.
Vrijeme leta od Rusije do Ujedinjenog Kraljevstva za nuklearno oružje je oko 15 minuta, a pola sata za Sjedinjene Američke Države. Po svoj prilici, prvo što bi neko na ulici saznao o napadu bio bi zasljepljujući bljesak i ogromna vatrena kugla.
Dr. Lewis objašnjava na primjeru nuklearne bombe od 500 kilotona, preko trideset puta jače od bombe "Little Boy" koju je Amerika bacila na Hirošimu, ali daleko od najveće u ruskom arsenalu:
'Prvo što ćete dobiti je vatrena kugla koja će ispariti sve što je u njoj. To će putovati nešto više od kilometra od središta eksplozije."
Ako bi bila bačena na londonski Westminster, to bi značilo da bi zgrada Parlamenta, Downing Street, bolnica St. Thomas i Westminster Abbey biti potpuno izbrisani sa stopom ubijanja od 100% za bilo koga unutra.
Ciljanje na finansijsko područje New Yorka pretvorilo bi One World Trade i zapadni kraj Brooklynskog mosta u pepeo.
Udarni val bi oštetio čak i betonske zgrade
Eksplozija iznad Bijele kuće u Washingtonu uništila bi sve četiri bloka u svim smjerovima od Avenije Pennsylvania. U napadu na Jelisejsku palatu u Parizu isparili bi Place de la Concorde i većinu Champs Elyseesa.
Učinci nuklearne eksplozije uništili bi bezbrojna kulturna blaga Pariza, uključujući Louvre i njegova umjetnička djela, Notre Dame, Eiffelov toranj...
'Tada bi imali imati udarni val koji bi ozbiljno oštetio čak i jako izgrađene betonske zgrade na udaljenosti od nešto više od 1,7 kilometara od eksplozije. Svi u tom radijusu bili bi ubijeni", dodao je Lewis.
Za London bi to značilo sravnjivanje Buckinghamske palate, zajedno s stanicama Victoria i Waterloo - dvije najprometnije u gradu.
Cijeli Soho, pola Mayfaira, igralište za kriket Oval, gotovo sve od Chelsea Bridgea do Blackfriarsa, bilo bi povijest.
Eksplozija slične veličine u New Yorku sravnila bi cijeli donji dio Manhattana: Wall Street, Manhattanski most, Kinesku četvrt, Malu Italiju - sve južno od 2. ulice.
Za Washington bi to izbrisalo gotovo cijeli National Mall s karte - uključujući Lincoln Memorial, Washington Monument, sve do Arlington Memorial Bridgea na zapadu i Nacionalne galerije umjetnosti na istoku.
Svi unutar radijusa bi dobili visoku dozu zračenja
U Parizu više ne bi bilo Slavoluka pobjede. Louvre i njegovo umjetničko blago, uključujući Mona Lisu, bili bi razbijeni u paramparčad.
"Taj udarni val nastavio bi se kotrljati. Ozbiljno bi opadao, ali bi nastavio. Uništavao bi zgrade i uzrokovao žrtve do otprilike četiri kilometra", rekao je Lewis.
Svi unutar tog radijusa također bi dobili izuzetno visoku dozu zračenja.
Za mnoge ljude to bi se pokazalo kobnim. Čak i među preživjelima do 15 posto vjerovatno bi kasnije umrlo od raka povezanog s eksplozijom.
"Trovanje radijacijom je stvarno okrutan, jadan način smrti. Trenutni učinci su povraćanje, mučnina i proljev. Ljudi se mogu oporaviti i činiti se mnogo bolje, možda satima ili danima. No, onda se simptomi vraćaju i postaju puno gori", tvrdi doktor.
Većina ljudi umire od trovanja radijacijom
Akutno izlaganje zračenju ubija jer teško oštećuje krvne žile i koštanu srž. Time slabi vene i arterije. Utječe i na sposobnost tijela da stvara bijele krvne stanice koje se bore protiv bolesti.
Većina ljudi umire od trovanja radijacijom jer dobiju infekciju s kojom se njihovo tijelo više ne može boriti. Zapravo trunu živi ili im krvne žile pucaju i krvare iznutra do smrti.
Proces može trajati sedmicama. Oporavak - ako uopće uslijedi - može potrajati do dvije godine.
To nije posljednji učinak nuklearne eksplozije. Udarni val tu ne prestaje. Zapravo se nastavlja širiti desetak kilometara od epicentra.
Unutar tog radijusa, svako ko je izravno izložen toplini eksplozije vjerovatno će pretrpjeti užasne i potencijalno smrtonosne opekotine, objašnjava dr. Lewis:
'Ako ste unutar zgrade, vjerovatno bi bili dobro. No, ako ste izloženi, vjerovatno ćete dobiti opekotine trećeg stepena po cijelom tijelu. Možda vam se posreći i nađete se iza brda. Ako nemate sreće, to isto brdo bi moglo biti odbiti udarni val koji vas ubija."
I to sve prije razmatranja učinka nuklearnih padavina.
Količina padavina ovisi o vrsti eksplozije koju bi Rusija odabrala.
Može pasti kao crna kiša
Zračni udar, gdje se bomba detonira na određenoj vidini iznad tla kako bi se maksimizirali učinci udarnog vala, uzrokuje relativno malo štete.
No, prasak tla - kada bomba eksplodira blizu zemlje - proizveo bi ogromnu količinu pepela koji bi bio usisan u vatrenu kuglu i okolni oblak gljive. Zatim bi ponovo pao dolje.
Ako se pomiješa s oblacima, tada može pasti kao crna kiša - kao što se dogodilo nakon Hirošime. Pahuljice pepela mogu padati i poput snijega, kao što se dogodilo nakon neuspješnog američkog nuklearnog pokusa na grebenu Bikini tokom Hladnog rata.
Oni koji žive na okolnim otocima prisjećaju se kako su pahuljice padale i – ne znajući šta su – tvrdili su kako su ih djeca hvatala jezikom.
Koliko bi daleko ovo širenje bilo, ovisilo bi o vremenskim prilikama. Moglo bi odlutati i do 32 kilometra od mjesta udara.
Mogućnost raspada društva ne bi "bila trivijalna"
To bi udar odvelo izvan londonske M25, obišlo pariški aerodrom Charles de Gaulle, prošlo Yonkers u New Yorku ili stiglo otprilike na pola puta od Washingtona do Baltimorea.
I to samo sa jednom ruskom bombom. Ako bi Putin odlučio napasti više gradova u istoj zemlji u isto vrijeme, Lewis kaže da mogućnost potpunog raspada društva ne bi "bila trivijalna".
U slučaju sveopćeg nuklearnog rata između država, količina prašine izbačena u atmosferu bila bi tolika da bi smanjila količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje. To bi uništavalo usjeve, ribu i uzrokovalo globalnu glad u takozvanoj nuklearnoj zimi.
Šta bi se dogodilo nakon toga, uključujući i to da li bi samo čovječanstvo preživjelo u takvim uvjetima, predmet je dubokih i prilično apstraktnih spekulacija među stručnjacima. Nijedna od njih nije dobra.
"Uobičajena je šala među nuklearnim stručnjacima da je najbolji savjet u slučaju udara pobrinuti se da umrete u prvom valu", kaže Lewis.
Upitan ima li kakav savjet za Putina u svjetlu njegovog zveckanja nuklearnim oružjem, Lewis je jednostavno dodao:
"Ovo nije igra. Ne zaj**bavaj se s ovim".
