„Se leži knez Batinić na svojoj zemlji, na plemenitoj, milostinju Božijom i slavnoga gospojina kralja Tvrtka knez bosanski" (epitaf)
Priča o Bosni i Hercegovini ne počinje s Kraljevskom Sutjeskom, niti Bobovcem, ali priča o BiH ne smije proći a da se oni ne pomenu. Jer, duhovi bosanskih banova i kraljeva, vjernih čuvara naše zemlje, dolaze upravo iz ovog gradića.
Krenete li dvanaest kilometara sjeveroistočno od Kaknja, stići ćete u najslavniji od svih bosanskohercegovačkih gradova.
Mali biser koji uvijek sjaji, mjesto gdje se susreću prošlost i sadašnjost, jer... čim stignete, odmah ćete zakoračiti u neka pradavna vremena.
Zakoračit ćete u srednji vijek i prošetati Bosanskom Banovinom. Rođena je sredinom 12. vijeka i postojala je do 1377. Onog trenutka kad je Tvrtko I stavio krunu na glavu i postao kralj, nastalo je Bosansko Kraljevstvo.
Mnogi banovi vladali su njome Borić, Kulin, Stjepan, Matej Ninoslav, Prijezda, Stjepan I Kotromanić, Stjepan II Kotromanić i na kraju Tvrtko I.
Jedan od njih, Kulin ban vladao je od 1180. do 1204. godine. Vodio je samostalnu politiku i snažno kontrolirao državnu teritoriju, a najznačajnija dostignuća ostvario je na međunarodnom planu. S vojskom iza sebe bio je učesnik regionalnih sukoba, dok je njegova porodica ostvarila političke brakove sa komšijama. Ban prepoznaje ekonomske modele razmjene dobara i razvoja privrede te iskazuje vladarsku zrelost u odnosima sa Rimskom crkvom.
Od Kulina bana do današnjeg dana
Kulin ban je kreator prvog privrednog ugovora među južnim Slavenima pisanog slavenskim jezikom. On je 29. augusta 1189. godine sa dubrovačkim knezom Krvašem postigao poznati trgovački ugovor kojim se obavezuje dubrovačkim trgovcima da će ih štititi i pomagati na prostoru bosanske države, te da oni nisu dužni plaćati nikakve poreze na svoje poslovanje. Kulinova povelja predstavljala je prijelomni i ključni moment ekonomske orijentacije Bosne.
S druge strane, kraljevi/ca koji su vedrili i oblačili svojim kraljevstvom bili su Tvrtko I, Dabiša, Jelena (s narodnim imenom Gruba), Ostoja, Stjepan Ostojić, Tvrtko II Tvrtković, Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević. Svi ovi, i banovi i kraljevi, pripadaju jednom te istom rodu, koji se od Prijezde naziva Kotromanićima.
U Kraljevoj Sutjesci vidjet ćete i kraljeve i kraljicu Katarinu, ukazat će vam se čitav jedan svijet, čitavo jedno kraljevstvo, u svoje vrijeme veoma bogato.
Većina stanovništva bila je ruralna s malo gradskih središta. Veći gradovi bili su Doboj, Jajce, Srebrenik, Srebrenica, Tešanj i Podvisoki.
U tom vrijeme rudarstvo je bila osnovna privredna grana i izvor bogatstva za bosanske kraljeve, posebno srednjobosanskoga rudarskog bazena (Fojnica, Olovo, Kreševo).
Veleljepni dvorovi bosanskih vladara nalazili su se na Bobovcu, u Sutjesci (Kraljeva Sutjeska), Podvisokom, Moštrima kod Visokog, na Neretvi i u Jajcu.
Kraljeva Sutjeska, zajedno s tvrđavom Bobovac, bila je sjedište dva bosanska kralja dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka. Krajem 14. vijeka spominje se kao Sutiska.
Ovdje je 1340. godine osnovan franjevački samostan, duhovno i kulturno središte ovog kraja. Više puta doživio je paljenja i rušenja.
Prvi pomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon osmanlijskog osvajanja Bosne, samostan se spominje u jednom osmanlijskom popisu 1469.
U vrijeme progona 1524. god. samostan je nasilno porušen, a 1658. izgorio je sa svim dragocjenostima (arhiva, biblioteka). Novi je podignut 1664. godine.
U vrijeme bečkog rata, krajem 17. vijeka, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704. godine.
Tokom 19. vijeka samostan je dvaput građen, posljednji put 1888 - 90. kada je sagrađen današnji samostan.
Crkva je trobrodna bazilika u neorenesansnom stilu, ima prilazni, središnji molitveni i apsidalni prostor svetišta.
U sredini ulazne fasade je portal, a nad njim veliki polukružni prozor. Srednji dio pročelja uokviruju dva zvonika kvadratnog presjeka pokrivena bakarnim krovom.
Crkvu sv. Ive Krstitelja je 1908. godine oslikao Marko Antonini. Konstruktivnu logiku bačvastog svoda naosa naglasio je oslikavanjem lukova sitnim, vegetabilnim motivima, dobijajući na taj način polukružna polja svoda, u čijim je uglovima, predstavio više različitih svetitelja. Lukove krstastog svoda bočnih brodova crkve je također naglasio oslikavanjem vegetabilnih motiva. Kako je crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, Antonini je centralno mjesto u crkvi, oslikao scenom 'Krštenja na rijeci Jordan'.
Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno-historijskim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumenti, dragocjene stare knjige, zbirka slika, te kovinski i tekstilni predmeti umjetničkoga obrta.
Stećak iz Donje Zgošće
Ispred samostana naići ćete na faksimil stećka iz Donje Zgošće, nedaleko od Kraljeve Sutjeske, a sad se original, težak 14 tona, nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Cijelo područje srednjovjekovne župe zvalo se Trstivnica, prema rijeci Trstionici koja protiče ispred samostana. Tek 1969/70. otkopani su i dijelom konzervirani dijelovi zidova ili temelja – crkve, istočne palate i zapadnog dijela kraljevskog dvora. Između je nekad tekla rijeka Urva. Kralj Tvrtko je u Povelji napisao da je dvorska kapela posvećena sv. Grguru i po tome se, objasnio je nam je jednom prilikom fra Bono, gvardijan samostana, čitav ovaj dio zove Grgurevo.
Bosna je u 14. i 15. vijeku doživjela snažan kulturni uspon, a jedan izrazito kulturni krug imao je svoje središte na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci.
Iz pisanih tragova iz 14. vijeka saznajemo da je Sutjeska bila tada već formirano naselje varoškog tipa i da je bila u izvjesnom smislu predgrađem Bobovca. Kraj Sutiske je bila kraljevska palača s dvorskom kapelom.
Prelomna godina za ovaj kraj bit će 1463. kad Osmanlije prodiru do njega i zauzimaju ga.
S druge strane, kad je Austro-Ugarska Monarhija stigla do ovog mjestašca, imenovala ga je Kraljevom Sutjeskom.
I taj divni Bobovac ne možemo zaobići.
Najznačajnija utvrda srednjovjekovne Bosne izronila je iz 14. vijeka i bila je stono mjesto bosanskog bana Stjepana II Kotromanića koji je preduzeo prve korake na njegovoj izgradnji nešto prije polovine 14. vijeka, zatim bosanskih kraljeva od Tvrtka I do Tomaša, do 1461. godine, Bobovac je bio ključ bosanskog kraljevstva.
Zato se pri pokušajima da se domognu bosanskog prijestolja ili pri rušenju bosanske države, jurišalo na Bobovac.
Grad je kao kraljevsko sjedište bio administrativno-vojni centar bosanske države, a u njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Ostoja, Tvrtko II i Stjepan Tomaš.
Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461-1463), zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, prenosi kraljevski dvor u Jajce. Po zauzeću, grad Bobovac je iz opravdanih, strateških razloga razoren 1463. godine, što su potvrdila i arheološka istraživanja, a zatim su Osmanlije na ruševinama kraljevskog dvora podigle neophodne objekte za njihov boravak u gradu (1463-1626).
Ako krenete dvadesetak kilometara od Vareša, ukazat će vam se ostaci ovog čuvenog grada, u neposrednoj blizini sela Mijakovića i Dragovića. Očuvanje ovakvih dragocjenosti, kao i očuvanje okoliša, neizmjerno je važno, kako za sadašnje, tako i za buduće generacije.
Sadašnjost je malo drugačija. Sutješani su se većinom iz svog kraja razišli po bijelom svijetu, tek pokoja kuća svjedoći da je selo ipak živo. Ali, ono što nikad neće izgubiti, to je ljepota, koju svakako treba vidjeti, a i osjetiti. Potvrdit će vam to fra Bono, posljednji bedem odbrane Samostana, crkve i Kraljeve Sutjeske.
Projekt Pozitivne priče podržao BH Telecom.
