Recep Tayyip Erdoğan više od dva desetljeća gazi tanku liniju između zapada, Rusije i Kine.
Turska je profitirala pomažući objema stranama u ruskom ratu protiv Ukrajine, proširila je svoj vojni doseg i utjecaj u Siriji, Libiji, južnom Kavkazu, istočnom Mediteranu i Zaljevu, proširila svoju moć u Africi, centralnoj Aziji i zapadnom Balkanu, i izgradio znatnu nacionalnu odbrambenu industriju.
Kada to procjenjuju stručnjaci za međunarodne odnose, često se vraćaju na izraz “balansiranje”. Turski analitičari radije govore o potrazi za "strateškom autonomijom" - sposobnošću obrane interesa zemlje od svih prijetnji bez ovisnosti o bilo kojoj vanjskoj sili.
Ali može li Erdoğan u drugoj Trumpovoj eri održati svoje geopolitičke akrobacije i izvući korist? Bromansa između dvojice moćnika obilježila je Trumpov posljednji mandat, ali bilo je i niza sukoba i nesporazuma koji su posijali duboko nepovjerenje između Turske i SAD-a.
Trump zabranio Turskoj avion F-35, ali...
"Ovo je [Erdoganov] peti predsjednik SAD-a… on se baš i ne boji Ovalnog ureda", rekao je Aaron Stein, stručnjak za Tursku koji je predsjednik američkog Instituta za istraživanje vanjske politike, na nedavnom događaju Centra za europsku politiku. Odnos je sada stabilan i nestabilan, rekao je, i dok se dvije zemlje više ne slažu dobro, "nema prekida veze s NATO-om".
Pod prvom administracijom Donalda Trumpa, SAD je izbacio Tursku iz svog vodećeg konzorcija borbenih aviona F35 nakon što je Ankara prkosila Washingtonu kupnjom naprednog sustava protuzračne odbrane od Rusije.
Sa svoje strane, Erdoğan je optužio SAD za pružanje utočišta i podržavanje Fethullaha Gülena, turskog islamskog propovjednika sa sjedištem u Pennsylvaniji, kojeg je okrivio za pokušaj državnog udara 2016. koji ga je zamalo svrgnuo s vlasti. Gülen je umro prošle godine, otklonivši jedan iritant, piše Guardian.
U jednom je trenutku Trump javno zaprijetio da će uništiti tursku ekonomiju ako Erdoğan pošalje trupe u Siriju da napadnu kurdske snage koje podržava SAD, a koje Ankara smatra ogrankom Kurdistanske radničke stranke (PKK), svog najsmrtonosnijeg domaćeg neprijatelja.
Ipak, Erdoğan je bio jedan od svjetskih čelnika koji su s najvećim entuzijazmom pozdravili Trumpovu drugu izbornu pobjedu, dok je Trump opisao autoritarnog turskog čelnika kao prijatelja i izrazio divljenje ulozi Turske u pomaganju pada brutalnog režima Bashara al-Assada u Siriji, koju je u decembru srušio Hayat Tahrir al-Sham (HTS) kojeg podržava Turska.
Postoje prilike i zamke za Tursku u povratku tvrdoglavog američkog čelnika za kojeg je manje vjerovatno od Joea Bidena da će Erdoğana držati u karanteni zbog njegovog lošeg dosijea o ljudskim pravima, slobodi medija i zarobljavanju države, ali bi mogao biti oštriji po pitanju svog bombastičnog neprijateljstva prema Izrael i podrška Hamasu.
Erdogan nije dobrodošao u Bijelu kuću dok je tu bio Biden
Erdoğan nikada nije bio dobrodošao u Bijelu kuću pod Bidenom i veze su bile ledene, dok Trump još uvijek prima njegove telefonske pozive. Nova administracija shvaća da je Turska, ključna nacija od 85 miliona ljudi strateški smještena na spoju Evrope, Azije i Bliskog istoka, kontrolirajući pristup Crnom moru, postala važna, samouvjerena srednja sila, s utjecajem od središnje Azije do Afrike i arapskog svijeta.
Uprkos odbijanju da se pridruži zapadnim sankcijama protiv Rusije zbog rata u Ukrajini i nedavnom neuspješnom traženju da se pridruži Brics skupini nezapadnih sila u usponu kojom dominiraju Moskva i Peking, Turska ostaje usidrena na zapadu kao članica NATO-a i vječna, iako nema nade, kandidat za članstvo u EU.
S pozitivne strane, turski i američki stručnjaci vide priliku za prekid spora oko ruskih projektila S-400. Mogući kompromis bi bio da se ruski komplet koji je zatvoren u naftalin drži u skladištu u zračnoj bazi Incirlik gdje američko avijacija ima jednu od najvećih koncentracija vojnika na Bliskom istoku. Zauzvrat bi Washington ukinuo sankcije za oružje Turskoj i prodao joj F35, iako nije jasno hoće li se Ankara, koja razvija vlastiti borbeni avion, sada toliko željeti ponovno pridružiti programu.
Možda postoji i prilika da SAD i Turska bliže surađuju u Siriji, gdje su u zavadi otkad je Washington pružio potporu Sirijskim demokratskim snagama (SDF), kurdskoj miliciji u sjeveroistočnoj Siriji za koju Ankara kaže da ogranak PKK. Stein je taj savez nazvao "krajnjim grijehom" u turskim očima.
Kao dio svojih nastojanja da se povuče iz “vječnih ratova” na Bliskom istoku, Trump je u svom prvom mandatu neuspješno pokušao povući američke specijalne snage koje djeluju uz SDF protiv Islamske države u Siriji.
Odnosi s vječnim regionalnim rivalom Grčkom ponovno su u konstruktivnoj fazi nakon što je Erdoğan prijetio da će bombardirati egejskog susjeda Turske tokom svoje posljednje predsjedničke kampanje.
Ankara je također postupila u skladu s diskretnim upozorenjima američkog ministarstva financija da obuzda aktivnosti banaka za koje se sumnja da pomažu sankcioniranim ruskim oligarsima da premještaju novac u inostranstvo i olakšavaju trgovinu s Moskvom robom koja je sankcionirana od strane SAD-a i Evropske unije. Trgovina Turske s Rusijom gotovo se utrostručila od potpune invazije Moskve na Ukrajinu, iako je pretrpjela gubitak ruskog turizma. Ipak, Ankara je također nastavila isporučivati oružje Kijevu, uključujući bespilotne letjelice Bayraktar koje su se pokazale ključnima u ranim danima rata, a sada se proizvode u Ukrajini.
Neki turski komentatori nagađaju da bi Erdoğan mogao ponuditi posrednika između Trumpa i Vladimira Putina. Ali bivši turski diplomat Alper Coşkun rekao je da ne vjeruje da bi Putin želio "dati slavu" posredovanja sa SAD-om bilo kojem trećem posredniku, a posebno ne Turskoj nakon Sirije.
Usporedbe sa Hitlerom
S negativne strane, Erdoğanova puna potpora Hamasu i palestinskom otporu – optužujući izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za “genocid” i uspoređujući ga s Hitlerom – mogla bi ga dovesti u sukob s proizraelskom Trumpovom administracijom.
Ipak, Erdoğan je bio na rubu dobrodošlice Netanyahuu u Turskoj i obnove odnosa neposredno prije Hamasovog masakra nad izraelskim civilima 7. oktobra 2023. Izraelski oštri vojni odgovor protiv Gaze izazvao je novu krizu u odnosima.
Ankara je službeno prekinula trgovinske odnose s Izraelom prošle godine, ali Mustafa Aydın, predsjednik Vijeća za međunarodne odnose Turske, rekao mi je da nafta iz Azerbajdžana i dalje teče u Izrael preko turskih luka i da je trgovina s "Palestinom" od tada porasla za 2400% u službena turska statistika, sugerira da se posao nastavlja pod drugim imenom. Isto tako, šef izraelske službe unutarnje sigurnosti, Shin Bet, izvijestili su izraelski mediji, vodio je tajne razgovore sa svojim turskim kolegom, Ibrahimom Kalınom, u novembru.
Smatra se da pragmatični, na zapadu obrazovani savjetnici kao što su Kalın i ministar vanjskih poslova Hakan Fidan imaju dominantnu ulogu u Erdoğanovom okruženju, dok se čini da su tvrdokorni nacionalistički vojni i politički savjetnici stavljeni po strani.
Možda je najveći rizik za američko-turske veze mogućnost da Turska i Izrael dođu u izravnu konfrontaciju u Siriji, gdje su zapravo postali susjedi u sigurnosnom vakuumu nakon Assada. Aydın je primijetio da izraelski političari i akademici sve više govore o Turskoj kao prijetnji jevrejskoj državi, dok neki turski vojni planeri strahuju da bi Izrael, u tajnoj saradnji s kurdskim borcima, mogao postati prijetnja Turskoj.
Izraelsko-turski sukob mogao bi uništiti Trumpove planove za smirivanje i odvajanje od Bliskog istoka. Erdoğan se čini previše lukavo pragmatičnim da bi dopustio da do toga dođe.