Roger Federer (41), švicarski teniser i jedan od najboljih igrača u historiji tenisa, objavio je kako je od danas službeno u penziji. Objavio je to sam na svojem Instagram profilu u kojem je fotografirao svoje pismo oproštaja od veličanstvene karijere.
"Cijeloj svojoj porodici i prijateljima,
od svih darova kojima me tenis darovao, najveći je bez sumnje bio taj što sam upoznao mnoge drage ljude. I prijatelje i konkurente i prije svega fanove koji daju život ovom sportu. Danas vam imam nešto za saopćiti.
Kao što svi znate, zadnje tri godine bile su vrlo izazovne, imao sam nekoliko povreda i operacija. Trudio sam se jako da se vratim u takmičarsku formu. Ali znam svoje limite i tijelo mi je poslalo jasne znakove. Imam 41 godinu i odigrao sam preko 1.500 mečeva u 24 godine. Vrijeme je da prepoznam kad je vrijeme da se oprostim.
Laver Cup u Londonu iduće sedmice će biti zadnji ATP turnir u mom životu. I dalje ću igrati tenis, ali ne na Grand Slamovima niti na Touru. Ovo je i gorka i slatka odluka jer će mi nedostajati sve što mi je tenis donio. Istovremeno sam jako sretan zbog svega što mi je tenis dao i što sam ga igrao tako dugo na toj razini.
Želio bih zahvaliti svojoj supruzi Mirki koja je sa mnom proživjela svaku minutu, kao i svojim roditeljima i svojoj djeci. Hvala i svim bivšim trenerima i Švicarskom savezu, koji je od malena u meni prepoznao potencijal. Zahvaljujem čitavom svom timu i menadžerima koji su vodili moju karijeru. Hvala i konkurenciji, imao sam sreće da igram historijske oglede gurali smo jedni druge naprijed.
Najviše od svega, zahvaljujem svojim fanovima. Energija i snaga koju ste mi dali svaki put kad bi zakoračio na teren je bila nevjerovatna i to ću pamtiti cijeli život. Bez vas, svi ti uspjesi bi učinili da se osjećam usamljeno, a ne radosno.
Posljednje 24 godine su bile nevjerovatna avantura. Čini se da je sve trajalo samo 24 sata, ali bilo je toliko magično da osjećam da sam u njima proživio cijeli život. Imao sam sreću igrati u 40 različitih zemalja. Plakao sam i smijao se i osjećao sam se nevjerovatno živim.
Kad je moja ljubav za tenis započela, bio sam klinac koji je u Baselu skupljao loptice. Gledao sam igrače koji su mi se činili poput divova i počeo sam sanjati. Snovi su me tjerali da radim i treniram. To je dovelo do samopouzdanja, a onda i uspjeha koji su me odveli na nevjerovatno putovanje.
Stoga vam želim svima zahvaliti od srca, svima diljem svijeta koji su pomgli švicarskom sakupljaču loptica da ostvari svoje snove. Na kraju, hvala tenisu, volim te i nikad te neću napustiti."
