Kolosalna solarna oluja koja je izbila u aprilu prošle godine potpuno je izbrisala dio Zemljinog magnetskog polja, preoblikujući magnetosferu planeta i uzrokujući da joj izrastu "krila".
Kao rezultat ovog spektakularnog rijetkog događaja, dvosmjerna autocesta između Sunca i Zemlje privremeno se otvorila, šaljući nabijene čestice u oba smjera i izazivajući aurore na oba kraja.
Opisujući divlji fenomen u novoj studiji, istraživači objašnjavaju da se Zemlja obično kreće kroz magnetizirani solarni vjetar brzinom koja premašuje takozvanu Alfvénovu brzinu, koja označava brzinu kojom magnetski valovi putuju kroz plazmu. Rezultat je, kažu, sličan onom koji uzrokuju "nadzvučno brzi borbeni avioni koji stvaraju zvučne udare u zraku", pri čemu Zemljino super-Alfvénovo gibanje proizvodi ono što je poznato kao pramčani udar, piše IFLS.
U nizu postova na X o događaju, NASA objašnjava da je pramčani udar "poput pjenastih valova na prednjem dijelu čamca dok presijeca vodu".
On April 24, 2023, auroras lit up the night sky as far south as Arizona.
— NASA Sun & Space (@NASASun) August 6, 2024
This rare light show happened because a huge solar eruption had reached Earth.
Scientists now report something even stranger happened during that event. ⬇️
📸 courtesy William Frohne pic.twitter.com/wK2h9pTtdx
Povremeno, međutim, plazma niske gustoće koju izbaci Sunce u nekoj vrsti erupcije koja se naziva koronalno izbacivanje mase (CME) može uzrokovati da Alfvénova brzina premaši brzinu Sunčevog vjetra. Kada se to dogodi, pramčani udar nestaje i Zemljina magnetosfera gubi svoj tipični oblik "nalik na vjetrobran", umjesto da se razvija ono što je poznato kao Alfvénova krila.
Prema autorima studije, ova krila magnetski povezuju naš planet s dijelom Sunca iz kojeg je CME eruptirao, djelujući kao "autoceste za Zemljinu plazmu koja se gubi prema Suncu".
I upravo se to dogodilo 24. aprila 2023., kada je ogroman CME uzrokovao da aurore postanu vidljive sve dolje u južnom dijelu SAD-a. “U jednom trenutku, dok je bila okružena olujom, dio Zemljinog magnetskog “štita” nakratko se raspršio”, objasnila je NASA u svojoj X temi.
"Budući da je pramčani udar (trenutno) nestao, magnetsko polje unutar solarne erupcije - još uvijek ukorijenjeno na Suncu - stopilo se sa Zemljinim magnetskim poljem", nastavila je agencija. "Čestice zarobljene Zemljinim magnetizmom iznenada su pobjegle - izravan put do Sunca!"
“Drugim riječima, uobičajeni jednosmjerni tok od Sunca do Zemlje iznenada je krenuo u oba smjera: Otprilike dva sata, Zemlja je također izbacivala čestice natrag u Sunce!… Da ste imali super-vid, mogli biste čak imati svjedočio polarnoj svjetlosti na Suncu, jer su se čestice s našeg planeta sudarile sa Sunčevom atmosferom.”
U stvarnosti, ova solarna aurora bila bi preslaba da bi se vidjela naspram sjaja Sunca, ali kišu nabijenih čestica detektirala je NASA-ina svemirska letjelica Magnetospheric Multiscale (MMS), koja je letjela bacajući Zemljina Alfvén krila.
Unatoč tome što su rijetka u našem kutu Sunčevog sustava, Alfvénova krila zapravo su prilično česta drugdje u svemiru. U carstvu plinovitih divova, na primjer, ova magnetska krila omogućuju nabijenim česticama da dođu do Jupitera s njegovih mjeseca Ioa i Ganimeda, stvarajući prekrasne ultraljubičaste aurore golemog planeta.
Studija je objavljena u časopisu Geophysical Research Letters.
