Ko to još odlazi iz politike, a da mu za vratom nije kaznena prijava, ni katastrofalan izborni gubitak? Angela Merkel ovih dana napušta politiku, a ankete pokazuju da je trenutačno najpopularnija političarka u Njemačkoj: čak 65 posto Nijemaca ima povjerenja u nju, daleko iza nje su budući kancelar Olaf Scholz (50 posto) te šef Zelenih Robert Habeck (47 posto), prema agenciji Forsa za RTL/ntv. I na europskoj razini najomiljenija je političarka, više od 40 posto Europljana glasalo bi za nju, političarku koja će ući u historiju kao prva žena koja je zaslužila titulu liderice slobodnog svijeta. U vrijeme dok su Amerikanci birali Donalda Trumpa, a Britanci s Borisom Johnsonom izlazili iz EU, Merkel nije popustila pritiscima krajnje desnice. Po cijenu svojevoljnog povlačenja iz politike.
S puno nostalgije očekivao se jučer oproštajni domjenak Bundeswehra u čast odlazeće kancelarke. U direktnom TV prijenosu Angela Merkel je poželjela da joj odsviraju veliki hit u DDR-u 1976. "Du hast den Farbfilm vergessen" punk pjevačice Nine Hagen, šansonu "Für mich soll's rote Rosen regnen" Hildegard Knef, berlinske pjevačice koja je jedva preživjela silovanja poslije Drugoga svjetskog rata, te ekumensku crkvenu pjesmu "Grosser Gott, wir loben Dich". Na oproštajnu svečanost sa samo 200 uzvanika moglo se samo s potvrdom o vakcinisanju ili preboljenju covida.
Angela Merkel ove sedmice završava političku karijeru dugu 31 godinu. Ušla je u politiku 1990., nakon pada Berlinskog zida. Kći pastora, fizičarka na Akademiji nauka DDR-a, uključila se u CDU, Kršćansko-demokratsku uniju Helmuta Kohla, koja je odnijela pobjedu na prvim višestranačkim izborima u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Polovicu političke karijere, 16 godina, Merkel je provela kao kancelarka, kao prva žena na čelu njemačke vlade.
Previše popustljiva?
Zabavno je čitati komentare: jedni hvale njezinu odlučnost, a drugi je kritiziraju zbog oklijevanja, kompromiserstva i nedovoljne odlučnosti. U 16 godina napravila je puno i malo, ovisi kako gledate. Na prvom joj je mjestu bilo njemačka ekonomija, i zbog toga dobiva najviše komplimenata, ali je i kritiziraju da je u ime dobrobiti ekonomije zanemarila demokratske vrijednosti i ostala previše popustljiva prema Kini i Rusiji ili, pak, europskim partnerima Mađarskoj i Poljskoj.
Njemački BDP dosegnuo je rekordnu razinu 2019., njemački izvozni suficit dosegnuo je vrhunac tokom njezina mandata. Od svoga prethodnika Gerharda Schrödera Merkel je 2005. naslijedila zemlju s pet miliona nezaposlenih. Od ujedinjenja Njemačke do 2005. posao je izgubilo tri miliona ljudi. Od 2005. do danas otvoreno je sedam miliona novih radnih mjesta, i to nisu samo "mini-jobovi", izračunali su novinari Spiegela: u 2019. Nijemci su odradili 6,2 milijarde sati više nego 2005. godine. Problem je što su to većinom loše plaćena radna mjesta: prije 16 godina 21 posto Nijemaca radilo je na mjestima s najnižom plaćom, a 2011. već ih je četvrtina. No, Nijemci su izgubili strah od nezaposlenosti, koji je vladao zemljom tri desetljeća. Posla ima, nedostaje radnika: najmanje 400.000 kvalificiranih ljudi trebaju godišnje, i to neto, upozoravaju poslodavci.
Njemačka se naglo otvorila: broj stanovnika od 2011. povećao se za tri miliona ljudi. Ne, imigranti ne otimaju radna mjesta Nijemcima, nego preuzimaju najniže plaćene poslove, da bi Nijemci zarađivali bolje. Veliko useljavanje i niske kamatne stope doveli su do goleme potražnje za nekretninama i velikim porastom cijena kuća i stanova, na šta nova njemačka vlada misli odgovoriti, među ostalim, velikim investicijama u javnu stanogradnju.
Posvađani desničari
U drugom planu, Merkel je vodila tihu modernizaciju Njemačke: u vrijeme kad se cijela Europa jako bojala rasta desnih populista, vlada velike koalicije skrenula je prema lijevom centru, među ostalim uvođenjem zakonski propisane minimalne plaće ili slavnim otvaranjem granica za milion sirijskih izbjeglica u jesen 2015. godine. Silan bijes navukla je Angela Merkel time na sebe, ali krajnje desni AfD (Alternativa na Njemačku), koji je profitirao upravo na antiimigracijskom sentimentu, prešao je u nekoliko godina svoj maksimum, izgubivši oštricu prijetnje.
Danas je AfD grupa posvađanih desničara, pod budnim okom Službe za zaštitu ustavnog poretka, s 20-25 posto glasova u nekoliko bivših istočnonjemačkih pokrajina, ali bez značaja u ostatku zemlje. Austrija i Francuska su, recimo, u strahu od jačanja krajnje desnice skrenule udesno. Merkel to nije dopustila. U skladu s rezultatima izbora u septembru 2021., njemačka će vlada nastaviti s politikom lijevog centra, sada sa Zelenima, liberalima i socijaldemokratima, koji zamjenjuju veliku koaliciju demokršćana i socijaldemokrata. Nova koalicija najavljuje niz liberalnih promjena, Merkel im je za to ostavila plodno tlo. Starinska konzervativna političarka, koja u odnosu na moderne alt right konzervativce, koji se svrstavaju iza Trumpa, djeluje kao crvena krpa.
S demokršćankom na čelu vlade Bundestag je 2017. legalizirao istospolne brakove: Merkel je dopustila svojim demokršćanima da glasaju po savjesti. U vrhu CDU je Jens Spahn, popularni ministar zdravstva koji je jedno vrijeme slovio za nasljednika Angele Merkel. Spahn je otvoreni homoseksualac, u braku s berlinskim novinarom i lobistom Danielom Funkeom. Ni berlinski teroristički napad na Božićni sajam, ni hiljade demonstracija Pegide nisu Njemačku učinili ništa tolerantnijom prema krajnjoj desnici i antiimigrantskim ispadima. Doduše, jesen 2015. bila je kratka iznimka, europske granice ostale su čvrsto zatvorene, EU plaća Hrvatskoj da zaustavi migrante; veliku potrebu za radnicima Njemačka sada planirano i kontrolirano zadovoljava pojačanim uvozom kvalificirane radne snage s jugoistoka Europe. Merkel je provela Njemačku kroz niz kriza: financijski slom 2008. i dužničku krizu u eurozoni, migrantski val 2015., Brexit i rusku invaziju Krima, pobjedu Donalda Trumpa. O ulozi Angele Merkel u tim krizama i dalje se raspravlja. "Era propuštenih šansi" naslov je velikog teksta kojim se portal utjecajnog lijevog magazina Spiegel u četvrtak oprostio od Angele Merkel.
Migrantska kriza
Mnogi ljevičari tvrde da je njezina politika štednje donijela više štete nego koristi, dok mnogi konzervativci vjeruju da je 2015. trebala zatvoriti granice za migrante. Pod velikim pritiskom, Merkel je bila konzervativna u najboljem smislu, zadržala je prosperitet i koheziju u zemlji. Njezin veliki uspjeh nije ono što je izgradila, nego ono što je uspjela zadržati, piše New York Times.
Više joj se predbacuje zbog onoga što nije učinila, nego zbog onoga što jest. Britanski historičar Timothy Garton Ash tumači kako je Merkel svojim rješenjima posijala sjeme budućih problema, koji s vremenom postaju bolno očiti. Na primjer, 2016. godine Merkel i EU postigli su dogovor s Turskom o imigrantima, čime je okončana jednogodišnja migracijska kriza. Ali, teško da je to održivo rješenje, i za Tursku, i za Europu. Rupa je samo trenutačno zakrpana, hiljade izbjeglica i dalje svakodnevno pristižu. Sličan problem ostavlja u EU. Merkel je bila nesklona osudi Mađarske i Poljske kako bi zaštitila jedinstvo Europske unije, navodi Timothy Garton Ash. No, što je EU bez inzistiranja na vrijednostima demokracije i vladavine prava?
S druge strane, šta je Merkel mogla učiniti? Njezina vladavina poklopila se s velikom krizom liberalne demokracije na Zapadu: počelo je terorističkim napadima 11. septembra 2001., nastavilo se američkim vojnim intervencijama, terorističkim napadima u Europi, masovnim jačanjem desnih stranaka, pobjedom Donalda Trumpa, Putinovom agresijom na Ukrajinu, jačanjem Kine, neuspješnim izvozom demokratije u arapske zemlje. Merkel je u toj krizi morala pronaći odgovore koji će istodobno vrijediti za Njemačku, ali i za Europu i svijet. Koliko je to doista dobro napravila, znat će se tek za nekoliko godina ili desetljeća, prognozira Spiegel.
