Bivši ambasador Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko analizirao je za nacional.hr stanje u Ukrajini, posebno se osvrnuvši na 27. godišnjicu genocida u Srebrenici.
“Obilježavanje 27. godišnjice genocida u Srebrenici samo svjedoči da svijet nije učinio dovoljno promjena da se takvi krvavi događaji ne bi ponovili ni na Balkanu, ni u Evropi, ni u cijelom svijetu. Rat u Ukrajini, koji je neisprovocirano započela Ruska Federacija govori da je jezik masovnih ubistava civila i nedužnih ljudi, na žalost, još ostao u rječnicima mnogih svjetskih političara i tu bezuvjetno prednjači Kremlj. Ruska vojska u ukrajinskom je Mariupolju ubila 30 hiljada civila – gotovo četiri Srebrenice. Samo, u Srebrenici Bošnjake su bezočno ubijali pripadnici vojske bosanskih Srba, a u Mariupolju su ljudi ginuli ne samo od ruskih granatiranja, već i zbog ruske blokade zbog koje je nedostajalo vode, hrane i lijekova. Umirali su u teškim mukama”, piše Levčenko.
Podsjeća da su u sastavu vojske bosanskih Srba koja je, suprotno rezoluciji UN-a zauzela ovu enklavu pod zaštitom mirotvoraca, bila i dva odreda ruskih kozaka i dobrovoljaca. “I sadašnja ubistva Ukrajinaca genocidnog karaktera u Mariupolju i Buči samo svjedoče da ruske ubice imaju svoju historiju uništenja civila – od Bosne i Hercegovine do Ukrajine. Nažalost, nizozemski kontingent nije ispunio zadatak odbrane civilnog stanovništva i otišao je sa ženama, djecom i starijima osobama, koji su bili prisiljeni napustiti Srebrenicu uz obećanje generala Mladića da se odvojenim muškarcima ništa loše neće dogoditi. Ratko Mladić i vojno zapovjedništvo bosanskih Srba lagali su. Više od osam hiljada nedužnih ljudi hladnokrvno je ubijeno i to je u stvari bio cilj zauzimanja Srebrenice. Ti ljudi i političari koji svojedobno nisu osudili ubistva u Srebrenici kao akt genocida sada nose oznaku Z-lo, što je simbol ruske okupatorske vojske u Ukrajini. To možemo vidjeti na ulicama Moskve, Beograda, Peterburga i Banja Luke. Ruska Z-vjer potpomagala je ubijati Bošnjake u Srebrenici 1995. godine, a sada na isti način ubija nevine Ukrajince tokom svog osvajačkog rata”, nastavlja Levčenko.
Dodao je da je čudno da je Vladimir Putin nekoliko puta optuživao ukrajinsku stranu od 2019. do 2021. godine da ona u Donbasu pokušava napraviti novu Srebrenicu. “Ruska Federacija 2015. godine blokirala je u Vijeću sigurnosti UN-a donošenje Rezolucije o priznanju ubistava u Srebrenici aktom genocida. Gospodin ‘Velika laž’, kako su Putina nazvali u svijetu, sijao je pomutnju u glavama vlastitog stanovništva i ukrajinskih žitelja privremeno okupiranih teritorija Donbasa o opasnosti ukrajinske vojske, a za 2022. godinu već je tada planirao sistemsko uništenje cijele ukrajinske nacije. Po nalogu Putina na Donbasu ruska vojska uništila je do temelja Volnovahu i Severodonjeck, mnoga sela i gradići spaljeni su od granata ruskih tenkova i artiljerije. Ubijeno je na hiljade mirnih ljudi, uništeno na stotine škole, bolnica i cijele infrastrukture. I to samo na Donbasu. Tu su i masovna ubijanja stanovnika Harkova, Sume, Černihiva. Borodjanka u okolici Kijeva izbrisana je s lica zemlje, većinski su uništeni gradovi Irpenj, Gostomelj, Buča”, dodaje.
Levčenko nastavlja: “Rusko Z-lo došlo je iz Bosne i Hercegovine gdje je ubijalo domaće ljude, poslije toga se preselilo u Pridnjesrtrovlje, zatim u Abhaziju, Nagorni Karabah, Južnu Osetiju i Gruziju. Sada ruska Z-vijer želi zauzeti Ukrajinu da bi krenula dalje na zapad u osvajački pohod do Atlantika. Ali, negdje na Balkanu – oni koji su ubijali u Srebrenici ili podržavali ta ubistva – politički ili moralno, već čekaju dolazak ruskog Z-la da im pomogne uspostaviti dominaciju. Već nekoliko političara kliče za ujedinjenjem Srba u jednoj državi. Tako su počeli ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. I Hitler je počeo svjetski rat u Evropi pod sloganom ujedinjenja svih Nijemaca i imao je podršku unutar nacije. Ali to ništa ne znači. Nijemci su kasnije platili skupi ceh za svoja ratne osvajanja i ubijanja drugih naroda. Ista je situacija u Ruskoj Federaciji, gdje šovinistički Kremlj ima podršku apsolutne većine Rusa. Ali realizacijom svoje politike rusizma – suvremenog ruskog fašizma – Moskva vodi zemlju u propast kako i Hitler osamdeset godina ranije. U Rusiji kao da su zaboravili lekcije iz Drugog svjetskog rata. Samo kult pobjede u ovom ratu na razini nacionalne histerije koji sasvim ne pomaže shvatiti da za sva Z-lodjela u odnosu na druge narode prije ili kasnije treba odgovarati. Tome svjedoče Nürnberški tribunal za ratne zločine Trećeg Reicha, Haški tribunali za zločine na području bivše Jugoslavije i napokon – stvaranje međunarodnog suda za Z-ločine ruske vojske i političkog rukovodstva Ruske Federacije”, ističe Levčenko.
Bivši ambasador u Hrvatskoj navodi da Kremlj u svom napadu na Ukrajinu računa na podršku etničkih Rusa. “Ali svojom podlom invazijom samo je otvorio pitanje da su Rusi u Ukrajini postali neotuđivi dio ukrajinskog naroda i hrabro se bore na ratištima i unutar zemlje protiv moskovske invazije. Etničke podjele u Bosni i Hercegovini ostaju opasnim faktorom za nacionaliste i lokalne šoviniste kako bi u zemlji pokrenuli sukobe pod pokrićem navodne zaštite nacionalnih interesa. Sve koji zagovaraju novi rat moramo podsjetiti na sudbine Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića. Narasla je nova garnitura političara, koja ih je spremna zamijeniti uz obilnu rusku financijsku pomoć. Samo, jesu li ovi ljudi spremni zbog svojih grijeha doživotno odležati u zatvoru? Oni su sada svi u zabludi da će živjeti dugo i sretno”, zaključio je.
