Smješten tik uz reku Senu, Grad kina je najpoznatiji upravo po filmovima.
Međutim, od jula mjeseca će prostrani studijski prostori biti preuređeni u sportsko selo Olimpijskih igara u Parizu.
Sportisti iz svih zemalja i kultura će zajedno sjediti u trpezariji jedni preko puta drugih, dijelit će obroke i priče.
Ovo je multikulturalni kotao u kojem se ljudi različitih vjeroispovijesti i rasa sreću svake četiri godine.
Pa ipak, pravila oblačenja za domaćine se razlikuju od onih za njihove goste.
U septembru prošle godine je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) jasno stavio do znanja da sportisti u Parizu predstavljaju sebe i sopstvenu vjeru, baš kao i zemlje iz kojih dolaze.
„Pravila MOK-a važe i za Olimpijsko selo", rekao je portparol Međunarodnog olimpijskog komiteta za Rojters.
„Nema nikakvih ograničenja po pitanju nošenja hidžaba ili bilo kog drugog vjerskog obilježja".
Francuskom timu je, pak, bilo rečeno nešto drugo.
„Zabrana hidžaba (vrsta marame ili šala za glavu koji pokriva glavu i vrat, ali lice ostavlja nepokrivenim) je posljedica dvije vrste diskriminacije: islamofobije, ali i rodne diskriminacije", kaže Veronika Noseda koja je fudbalerka Le Degomuza, fudbalskog kluba iz Pariza koji se bori protiv diskriminacije.
Azil Tufali, reprezentativka Libana koja se preselila u Lion 2021. godine, slaže se sa ovim.
„Ne radi se ovde o francuskom društvu, već o vladi", kaže ona, piše BBC.
Mržnja u sportu
„U posljednjih nekoliko godina prisutna je mržnja prema muslimanima i to se ogleda i u sportu".
Ovo ljeto i dolazak Olimpijskih igara u Pariz će biti najjasnija sportska demonstracija ovog karakteristično francuskog koncepta.
Sloboda, jednakost, bratstvo, moto koji se prvi put pojavio tokom Francuske revolucije, možda je i najpoznatiji izraz koji objašnjava ono čemu Francuska teži.
On se nalazi na početku Ustava, na novčićima, poštanskim markama i na javnim zgradama.
Manje je poznato, i teže za prevođenje, još jedno ključno načelo francuske Republike: laicite.
Ova riječ, najčešće prevođena kao sekularizam, ne uslovljava Francuze da odbace svoje religijske običaje ili simbole, već da, umjesto toga, sve njihove državne i javne institucije budu oslobođene od njih.
Radi se o ideji kojoj se oštro suprotstavljaju u Francuskoj, naročito u kontekstu talasa terorističkih napada u posljednjih desetak godina i paralelnog političkog preporoda krajnje desnice.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron po ko zna koji put definiše ovaj termin.
„Problem nije u sekularnosti", rekao je on u govoru u oktobru 2020. godine.
„Laicite u Francuskoj označava slobodu da vjerujete ili ne vjerujete, mogućnost da upražnjavate svoju religiju sve dok se poštuju zakon i poredak".
„Laicite označava neutralnost države. To nikako ne znači uklanjanje religije iz društva i javne arene. Ujedinjena Francuska je tako još snažnija".
Zakon iz 2004. godine je pokušao da pojasni ovaj koncept zabranom ,,nametljivih" religioznih simbola u državnim školama, bez navođenja specifičnih primjera.
Iako turbani kakve nose Siki, jevrejske kipe i velika kršćanska raspeća ne idu uz termin Laicite, debata je uglavnom fokusirana na pokrivanje glave kod najrasprostranjenije, muslimanskog stanovništva.
Francuska ministarka sporta Ameli Udea-Kastera, nekadašnja profesionalna teniserka koja je u polufinalu juniorskog Vimbldona 1994. godine izgubila od Martine Hingis, prošlog septembra je potvrdila da će francuski olimpijski tim, kao institucija koja predstavlja francusku javnost, postupati u skladu sa ovim sekularnim konceptom.
„To označava apsolutnu neutralnost javnih službi", rekla je ona.
„Francuski tim neće nositi hidžabe".
Sportisti iz drugih zemalja će moći slobodno da nose svoje religijske simbole u Olimpijskom selu 2024. u Parizu, po sopstvenom nahođenju.
Ipak, članovi francuskog tima, ukoliko budu poštovali pravila sopstvene nacije, neće moći to da čine.
Ovakav stav je naišao na kritike određenih međunarodnih tijela.
„Niko ne smije da nameće ženama šta mogu, a šta ne mogu da nose", rekao je portparol Kancelarije za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama.
„Zabrane nošenja vjerskih marama na javnim mjestima narušavaju prava žena muslimanske vjeroispovijesti", dodaje on.
Međutim, u Francuskoj ova zabrana ima značajnu podršku.
„Radi se o veoma komplikovanoj i veoma, veoma osjetljivoj temi", kaže Sebastian Mailar, saradnik stručnog tima u institutu Chatam House koji se tokom cijele svoje karijere bavi francuskim društvom i politikom.
„Kada sam se iz Pariza preselio u London, to je bila jedna od glavnih razlika.
U Velikoj Britaniji se vjerski elementi nose prilično komforno, dok se u Parizu na takvo ponašanje gleda kao na provokaciju".
Mailar pominje još jednu, manju kontroverzu koja se tiče ukidanja religijskih simbola na Olimpijadi u Parizu.
U martu je promovisan zvanični poster Olimpijskih igara - stilizovana slika različitih simbola grada Pariza koji se spajaju u sliku stadiona.
Umjetnik koji je napravio ovaj plakat je izostavio zlatno raspeće koje stoji na vrhu Palate invalida i tako raspalio diskusiju o načinu na koji Igre - koje će poreske obveznike u Francuskoj koštati nekoliko milijardi eura - poštuju principe sekularizma.
„Debata se uglavnom fokusira na muslimansku zajednicu koja u potpunosti želi da bude dio francuskog društva, ali i da na sopstveni način poštuje svoju religiju", kaže Mailar.
„Ova debata se konstantno odvija".
„Francuska republika je dijelom bila utemeljena i na odbacivanju katolicizma, pa se tako osjeća ugroženom svaki put kada se o ovome povede riječ.
„Postoji snažan strah, naročito kod pripadnika starijih generacija, da će religija prevagnuti nad društvom i državom".
Debata se odvija u oblastima u kojim su demografske razlike najizraženije - obrazovanju, ali i u sportu.
Tokom prošlogodišnjeg ramazana Fudbalski savez Francuske (FSF) je izdao uputstvo sudijama da ne prekidaju mečeve da bi dozvolili igračima da prekinu post, uz objašnjenje da ovakvi prekidi „nisu u skladu sa Statutom FSF".
Ove godine se vrijeme ramazana poklapa sa pauzom rezervisanom za međunarodni fudbal, a FSF je potvrdio da neće mijenjati vrijeme za objedovanje i treninge zbog igrača muslimanske vjeroispovijesti.
Time ih savez sprečava da poste dok su na pripremama sa reprezentacijom Francuske u svim uzrastima.
Mamadu Dijavara, igrač sredine terena Liona, napustio je okupljanje reprezentacije za igrače do 19 godina, navodno baš zbog ovih ograničenja.
Još jedan veliki talenat iz drugog sporta, košarkašica Dijaba Konate, koja je reprezentativka Francuske u konkurenciji igračica do 23 godine, otišla je u Sjedinjene Države uz objavu da joj je „srce slomljeno" zbog zabrane nošenja hidžaba.
Zaštitne kape
Čak i na mečevima koji se odigravaju u nižerazrednim ligama, igračice muslimanke ne smiju da nose maramu uz objašnjenje da lige organizuje i vodi javni sektor.
Zaštitne kape kakve se često nose u ragbiju - rešenje kojim su neke igračice pokušale da zaobiđu pravila - također su od nekih sudija proglašene nekompatibilnim u kontekstu propisanih pravila.
Primjena sekularnosti na bazičnim spotrtskim nivoima proizvela je da su sportistkinje koje nose hidžab morale da pronađu neki kompromis ili da odustanu od sporta i prije nego što su se približile najvećoj pozornici.
Ipak, ovo ljeto će biti najeksplicitnije u smislu izbora: nacionalni reprezentativni dres ili isticanje ličnih vjerskih obilježja.
Očekivanja su se promijenila u sportu.
Nualija Benzina, odbrambena igračica reprezentacije Maroka, prošlog ljeta je ušla u historiju na Prvenstvu svijeta u fudbalu za žene.
Poslije promjene pravila Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) kojim je dozvoljeno nošenje marama za glavu iz vjerskih razloga, ona je postala prva igračica koja je na Svjetskom prvenstvu nosila hidžab kada je istrčala na teren na utakmici protiv Južne Koreje.
Na Olimpijskim igrama u Riju, 2016. godine, mačevalka Ibtihaj Muhamed se našla na naslovnim stranama, postavši prva Amerikanka koja je nastupila na Olimpijskim igrama noseći hidžab.
Ona je kasnije postala i jedna od sportistkinja koja nosi hidžjab napravljen specijalno za sport i koji je lansirao jedan poznati američki sportski brend.
Još jedna sportistkinja koja je osvojila medalju na tim igrama pokrivene glave - tekvondo reprezentativka Irana Kimija Alizadeh - nakon toga je emigrirala u Njemačku gdje je kritikovala iransku vladu zbog politike ,,obaveznog nošenja hidžaba".
Ona se na Olimijskim igrama u Tokiju 2021. godine borila kao predstavnica Izbjegličkog tima i bez religijske marame za glavu.
Ikra Ismail ima svoj stav, iz perspektive nekoga ko se sportom bavi s druge strane, u Velikoj Britaniji, u kojoj je laicite nepoznat koncept.
Ona je direktorica fudbalskog kluba Hiltop, koordinatorka Ženskog izbjegličkog fudbalskog projekta u Kvins Park Rendžersu i muslimanka koja još od djetinjstva voli sport.
„Nošenje hidžaba je dio mog identiteta. On nije nešto od čega ću da odustanem kada istrčim na teren", kaže ona.
„Fudbal je ljudsko pravo - svi bi trebalo da imaju pravo da se bave ovim sportom".
Jasmin Abukar je osnivačica ženskog muslimanskog fudbalskog kluba iz Londona.
„Pitala sam muslimanske igračice zbog čega su prestale da se bave fudbalom, a odgovori koje sam dobila su bili tužni", odgovara Abukar na pitanje šta je inspirisalo da osnuje ovakav klub.
„Pola ih je prestalo zbog osjećaja da nisu prihvaćene. Druga polovina je smatrala da nemaju pristup fudbalu koji bi im osigurao njihove vjerske potrebe.
„Ne znam kako bih se osjećala kada bi mi kao mladoj muslimanki vlada propisala da nemam slobodu upražnjavanja sopstvene religije.
„Veoma sam zahvalna na činjenici da moji roditelji nisu emigrirali u Francusku".
