Iako velika oluja obično ne znači dobre vijesti, za grupu istraživača na Novom Zelandu donijela je izuzetan nalaz – otkriveni su milion godina stari otisci stopala izumrle ptice moa. Ove otiske, pronađene u martu 2022. na plaži Manunutahi (Mosquito Bay) u regiji Kaipara na Sjevernom ostrvu Novog Zelanda, naučnici su analizirali kako bi saznali više o ekologiji, ponašanju i mogućoj novoj vrsti ovih drevnih ptica koje nisu mogle letjeti.
U naučnoj studiji navodi se da tragovi uključuju četiri otiska u pozitivnom reljefu i jedan u negativnom. Istraživački tim je putem analize veličine i hoda otisaka procijenio da je ptica bila visoka oko 80 cm u predjelu kukova i teška oko 29 kilograma. Krećući se brzinom od svega 1,7 km/h, ptica je očito bila u opuštenoj šetnji obalom – sporija čak i od ljudi, nojeva i emua.
Starost, analiza i kulturni kontekst
Procjenjuje se da su otisci nastali u periodu ranog do srednjeg pleistocena, što ih čini starim i do milion godina (s mogućom greškom od pola miliona godina). Starost je određena analizom veličine i sastava zrna pijeska, te stratigrafskih odnosa slojeva, a sve je upućivalo na Karioitahi grupu pješčenjaka, poznatu po starijim datiranjima.
Istraživači su također koristili znanja i tradiciju Māori naroda. U studiji se navodi: „kōrero tuku iho (predanje) potvrđuje predanje i direktna iskustva s moa pticama sve do kraja 17. stoljeća – lokalno u južnom Kaipari poznate i kao kura(nui) i te manu pouturu (ptica na štakama)“. Iako su ovi otisci mnogo stariji od dolaska ljudi u Aotearou (Novi Zeland), moguće je da su potomci ove ptice živjeli paralelno s prvim ljudima.
Težak proces očuvanja otisaka
Uklanjanje otisaka sa plaže bio je izazovan zadatak. Ricky-Lee Erickson iz Muzeja Auckland izjavio je da je tim morao sačekati povlačenje plime kako bi izrezao višak stijene i sigurno prenio otiske. „Znali smo da su šanse protiv nas jer je pješčenjak bio veoma mekan, ali svi smo se složili da vrijedi pokušati“, rekao je.
Otisci su nakon toga odvezeni s plaže tik prije nego što je voda stigla do točkova prikolice. Po dolasku, održana je karakia – Māori ritualni obred, kako bi se otiscima odala počast. Posljednje dvije godine čuvaju se u objektu Ngā Maunga Whakahii o Kaipara, gdje ostaju kao kulturno i naučno blago zajednice Ngāti Whātua o Kaipara.
Moguće otkriće nove vrste moa
Iako se zna za devet vrsta moa koje su nekad naseljavale Novi Zeland, istraživači nisu mogli sa sigurnošću povezati otiske s nekom od poznatih vrsta. Širina zglobnog dijela otisaka nije se slagala ni s jednom poznatom vrstom – kosti su bile ili prevelike ili premale.
Jedna od hipoteza je da otiske nije ostavio odrasli primjerak, već mladunče divovske vrste kao što je Dinornis novaezealandiae, koja je mogla doseći visinu od 2 do 3 metra. Druga mogućnost je da se radi o do sada nepoznatoj vrsti moa ili da su poznate vrste imale veću raznolikost oblika stopala nego što se ranije mislilo.
Ovo fascinantno otkriće ne samo da osvjetljava život izumrlih ptica, već i pruža dubok uvid u davnu ekološku prošlost Novog Zelanda.
