Mogla je biti prava zvijezda savremene književne scene, krasiti naslovnice prestižnih svjetskih listova, uživati na lovorikama svjetske slave, ali ona je svemu tome rekla - NE. Elena Ferrante, tačnije njena knjiga iz 2011. godine "Genijalna prijateljica" našla se na prvom mjestu popisa "New York Timesa" od 100 najboljih knjiga 21. stoljeća.
Popis je nastao na temelju glasova 503 romanopisca, pjesnika i brojnih ljubitelja knjige. U izboru najboljih knjiga učestvovao je, između ostalih, i veliki Stephen King.
Pseudonim autorice čije knjige čitaoci gutaju širom svijeta
Radnja romana prati život autorice, a da gotovo niko ne zna ko je ustvari Elena Ferrante. Nikad niko je nije vidio. Elena Ferrante je ustvari pseudonim autorice, čije knjige čitaoci gutaju širom svijeta i koja potpisuje kultnu "Napuljsku tetralogiju".
Njenim likom i djelom bave se novinari i istraživači iz cijelog svijeta, a ona je preko svoga agenta poručila da, ako se otkrije njen pravi identitet, ili ne daj Bože fotografija, nikad više neće napisati ni slova.
Novinar Claudio Gatti među onima je koji tvrde da je Ferrante zapravo prevoditeljica Anita Raja iz Rima. Prateći trag novca odnosno isplate talijanske izdavačke kuće na njen račun, Gatti je došao do zaključka da se radi o prevoditeljici. Nakon toga izašli su i intervjui u kojima je Raja navodno i sama potvrdila da je upravo ona autorica knjiga, ali ubrzo se ispostavilo da je sve to laž.
Čak su se filolozi i lingvisti sa Univerziteta u Padovi bavili misterijom ko ustvari stoji iza briljantnih romana. Analizirali su 150 romana četrdeset autora i sedam knjiga Elene Ferrante. Iako nisu analizirali Rajine knjige, zaključili su da je najvjerojatniji autor svih romana Domenice Starnone, Rajin suprug. To su obrazložili i činjenicom da su Raja i Starnone radili zajedno na njegovim knjigama godinama u jednoj izdavačkoj kući.
Po mnogima je i ova teorija na klimavim nogama.
2016. imenovana među sto najutjecajnijih ljudi na svijetu
Ferrante inače ne daje intervjue, tačnije prihvata ih samo u pisanoj formi.
“Vjerujem da, jednom kad su knjige napisane, više nemaju potrebe za svojim autorom. Jednom kad sam shvatila da će gotova knjiga otići u svijet bez mene, kad sam shvatila da se ništa od mene konkretno, u fizičkom obliku, nikad neće vidjeti osim izdanja – kao da je knjiga mali pas, a ja sam joj vlasnik – to mi je otvorilo novi pogled na pisanje. Bilo je kao da sam otpustila riječi iz sebe.”, izjavila je svojevremeno.
Jedine osobe koje znaju ko se skriva iza pseudonima i koje su vidjeli pravo lice Elene Ferrantee su Sandro i Sandra Ozzola Ferri, izdavački par i njena agentica Clementina Liuzzi.
Uprkos svemu, Ferante je 2016. imenovana jednom od sto najutjecajnijih osoba na svijetu u izboru čuvenog magazina „Time“.
Porodica čuva tajnu
Ferante je u intervjuu za njemački magazin "Der Spiegel" potvrdila kako njena porodica zna za njen svjetski uspjeh, ali i čuva njenu tajnu.
Postoje razne teorije o tome ko je Elena Ferrante. Po jednoj je ona morala neko vrijeme živjeti u Pizi, ali da se odselila oko 1966. godine. Iz korespondencije koju je Ferrante vodila sa svojim izdavačem, ali i na osnovu rijetkih intervjua, može se zaključiti kako je riječ zaista o ženi, ali i majci, koja uz pisanje književnih remek-djela vodi stabilan, građanski život.
U intervjuu 2014. godine, novinar Entertainment Weeklyja je pitao Ferrante: „Da li ste ikada zažalili što niste otkrili svoj identitet? Osjetili udar ega koji te natjera da otvoriš prozor i uzvikneš: „Ja sam ta koja je stvorila ovaj svijet!”
Ferrante je odgovorila oštro:
“Vaša slika prozora je zabavna”, napisala je. „Moj dom je na gornjim spratovima, plašim se visine, a moj ego rado izbjegava da se nagne kroz prozor”.
Ima i onih koji jednostavno smatraju a se radi ustvari o sjanom marketingu, koji dodatno podupire Elenine inače sjajne romane.