Tim istraživača predvođen naučnicima s Harvard TH Chan School of Public Health pokušao je odgovoriti na ovo pitanje prateći preko 100.000 Amerikanaca u 40-im, 50-im i 60-im godinama do tri decenije.
Rezultati, objavljeni 24. marta u časopisu Nature Medicine otkrili su da je zdrava prehrana ranije u životu povezana s većom vjerovatnošću zdravog starenja, čak i nakon što se uzmu u obzir drugi faktori stila života, kao što su tjelesna aktivnost i status pušača.
CNN-ova stručnjakinja za zdravlje dr. Leana Wen, doktorica hitne pomoći i vanredna profesorica na Univerzitetu George Washington objasnila je rezultate ovog istraživanja.
Koliko su dugo istraživači proveli proučavajući prehrambene navike ljudi? Šta su naučili?
Ovo je longitudinalna opservacijska studija, što znači da su istraživači pratili istu grupu tokom vremena i proučavali navike koje su sami prijavili i zdravstvene ishode. Istraživači su ispitanike pitali za njihove prehrambene navike tokom tri decenije, sve do dobi od 70 godina. Učesnici su redovno i opsežno dokumentirali svoju konzumaciju hrane, izvještavajući koliko često jedu više od 130 različitih namirnica.
Istraživački tim zatim je klasificirao potrošnju hrane mjereći koliko je obrazac potrošnje blizak osam vrsta zdrave prehrane i konzumaciji nezdrave ultraprocesirane hrane.
Na kraju razdoblja istraživanja tri desetljeća kasnije, istraživači su otkrili da je 9.771 od 105.015 sudionika, ili oko 9,3%, postiglo ono što su definirali kao zdravo starenje, što znači doživjeti 70 godina bez kroničnih bolesti poput dijabetesa, hipertenzije i bolesti srca, te bez kognitivnih, fizičkih ili mentalnih oštećenja zdravlja. Istraživački tim otkrio je da je za svaku od osam zdravih dijeta veće pridržavanje povezano s većom vjerovatnošću zdravog starenja.
Osim toga, istraživači su otkrili da je veća konzumacija voća, povrća, cjelovitih žitarica, orašastih plodova, mahunarki, nezasićenih masti i mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti povezana s većim izgledima za zdravo starenje. S druge strane, veća konzumacija transmasti, natrija, slatkih pića i crvenog ili prerađenog mesa povezana je s manjim izgledima za zdravo starenje.
Po njenom mišljenju, ovo je bila dobra studija, koja prilično uvjerljivo pokazuje da je zdrava prehrana u ranoj dobi ključni faktor zdravog starenja. Ovo je istraživanje u skladu s drugim studijama koje su otkrile da ljudi mogu produžiti životni vijek jedući više povrća, voća, cjelovitih žitarica i orašastih plodova te izbjegavajući slatka pića i prerađenu hranu.
Kojih je osam vrsta dijeta uključeno u ovu studiju?
Učesnici studije nisu sami identificirali da slijede određenu dijetu. Izvijestili su o njihovoj konzumaciji hrane, a istraživači su povezali njihovo dugoročno pridržavanje prehrambenih obrazaca koji se smatraju zdravim.
Osam dijeta bili su Alternative Healthy Eating Index (AHEI), Alternative Mediterranean Index (aMED), Dietary Approaches to Stop Hypertension (DASH), Mediterranean-DASH Intervention for Neurodegenerative Delay (MIND), zdrava biljna prehrana (hPDI), Planetary Health Diet Index (PHDI), empirijski upalni obrazac prehrane (EDIP) i empirijski prehrambeni indeks za hiperinzulinemiju (EDIH).
Ovi obrasci prehrane imaju brojne zajedničke karakteristike. Na primjer, aMED i MIND temelje se na mediteranskoj prehrani, bogatoj namirnicama biljnog porijekla, nemasnim proteinima i zdravim masnoćama. PHDI i hPDI povećavaju konzumaciju voća, povrća, orašastih plodova i mahunarki. Postoje neke razlike — na primjer, DASH naglašava smanjeni natrij, EDIP koristi upalni indeks za hranu, a EDIH ocjenjuje hranu prema očekivanom lučenju inzulina.
Kako bi ovi rezultati mogli utjecati na izbor prehrane ljudi tokom srednjih godina?
Ova bi otkrića trebala potaknuti ljude da razmišljaju o hranjivoj prehrani kao ključnoj komponenti zdravog starenja. Prilikom odabira prehrane svako bi trebao ciljati na cjelovitu hranu koja je minimalno prerađena, poput zelenog lisnatog povrća, svježeg voća i cjelovitih žitarica. Ova i druge studije dosljedno pokazuju dobrobiti orašastih plodova kao i mahunarki, poput graha i leće.
Riba i nemasno meso također mogu biti dio zdrave prehrane. S druge strane, visoko prerađeno meso, kao što su naresci i pečena piletina, povezuje se s lošijim zdravstvenim ishodima.
Šta je s mlađim pojedincima? Jesu li njihove prehrambene navike važne?
Ovo je istraživanje ispitivalo prehrambene navike ljudi u 40-im, 50-im i 60-im godinama. Nije se osvrnuo na prehrambene navike ranije u životu. No, na temelju drugih studija, razumno je preporučiti da svi, bez obzira na dob, trebaju težiti zdravoj prehrani, imajući pritom na umu da nikad nije kasno početi razvijati zdravije navike.
Možda je očito, ali šta studija sugerira da ne bismo trebali jesti?
Dok je veći dio fokusa studije na vrstama prehrane i hrane koje su pozitivno povezane sa zdravim starenjem, postoje i stavke koje su negativno povezane. Značajno, to uključuje pića zaslađena šećerom, kao što su gazirana pića i voćni napici s dodatkom šećera, kao i ultraprerađenu hranu i proizvode s visokim udjelom natrija i transmasti.
Svako se može svjesno potruditi smanjiti konzumaciju gaziranih pića, voćnih napitaka i drugih napitaka zaslađenih šećerom. Također mogu pokušati smanjiti konzumaciju ultraprerađene hrane, koja je u brojnim drugim studijama povezana s većim rizikom od smrtnosti.
Pogled na etiketu pakiranja uvijek je dobar način da se procijeni je li hrana možda ultraprerađena. Ako ima dugačak popis sastojaka s mnogo aditiva, proizvod je vjerojatno ultraprerađen i najbolje ga je zamijeniti sličnom hranom koja ima minimalnu obradu. Oznake također mogu pružiti informacije o nivoima natrija i transmasti.
Uz sve ovo rečeno, mislim da također moramo priznati ulogu politike u pomaganju ljudima da donesu izbor prehrane. U mnogim je zajednicama ultraprerađena hrana jeftinija i lakše dostupna od svježeg voća i povrća.
Studije poput ove mogu pomoći u dokazivanju da optimizacija ljudske prehrane i pomoć u pristupu hranjivoj hrani može smanjiti kronične bolesti, što je ključno za osiguravanje zdrave radne snage i smanjenje troškova zdravstvene zaštite. Kreatori politike trebali bi sagledati važnu ulogu koju hrana ima u određivanju dobrobiti ljudi i pomoći da prehrambeno okruženje bude ono što najviše pogoduje dugoročnom zdravlju.
