Atomski kisik ima samo jedan atom kisika i obično ne traje dugo jer je visoko reaktivan. On se nalazi i na visokim nadmorskim visinama na Zemlji gdje se stvara fotodisocijacijom molekularnog kisika.
Naučnici su pokušali proučiti Veneru u većem detalju zbog sličnosti koje dijeli s Zemljom. Masa i sastav planeta slični su onima na Zemlji, ali u usporedbi s životom na našem planetu, Venera je prava smrtonosna jama. Planeta je okružena debelim, gušećim oblacima koji su uglavnom sastavljeni od ugljičnog dioksida. Ti oblaci stvaraju efekat staklenika koji dovodi do prosječnih površinskih temperatura planete od oko 464 stepena Celzijusa (867 Fahrenheita).
Oblaci uzrokuju kiselu kišu na Veneri, a atmosfera se oko planete okreće velikom brzinom. Naučnici, proučavajući atmosferu Venere, također mogu razumjeti razlike između susjedne planete i našeg planeta.
Sada su otkrili jasne znakove atomskog kiseonika u atmosferi Venere, iznad toksičnih oblaka ove susjedne planete. Fizičar Heinz-Wilhelm Hubers sa Njemačkog centra za vazduhoplovstvo (DLR) predvodi tim astronom, koji tvrdi da se atomski kiseonik u atmosferi Venere nalazi iznad dnevnog područja te planete, piše wionews.com.
Šta to zapravo znači?
Ova detekcija donosi nove uvide u dinamiku atmosfere Venere i njene obrasce cirkulacije gasova. Atomski kiseonik se formira disocijacijom molekularnog kiseonika kada ga sunčevi fotoni razbiju na dva dijela. Na Zemlji, visoko u atmosferi, također se stvara atomski kiseonik, ali na Veneri je prisutan u obilju na visini od oko 100 kilometara. Ovaj pronalazak pomaže u razumijevanju atmosferskih razlika između Venere i Zemlje.
Atomski kisik nije sličan kisiku koji ljudi udišu na Zemlji. Kisik koji se nalazi na Zemlji je molekularni kisik, ili O2, koji se sastoji od dva atoma kisika povezana zajedno.
Atomski kisik ima samo jedan atom kisika i obično ne traje dugo jer je visoko reaktivan i lako se veže s drugim atomima. Atomski kisik nalazi se u obilju na visokim nadmorskim visinama na Zemlji gdje se stvara fotodisocijacijom molekularnog kisika. U ovom procesu, atmosferski O2 razbija se na dva dijela pomoću sunčevih fotona.
Vjeruje se da se sličan proces odvija na planeti Venera. Atmosfera Venere uglavnom je ispunjena ugljičnim dioksidom i kada sunčeva svjetlost pogodi taj CO2, molekule se razbijaju na atomski kisik i ugljikov monoksid fotodisocijacijom.
"Buduća promatranja, posebno blizu antisolarnih i subsolarnih točaka, ali i pod svim solarnim zenitnim kutovima, pružit će detaljniju sliku ove posebne regije i podržati buduće svemirske misije prema Veneri", izjavili su istraživači.
"Zajedno s mjerenjima atomskog kisika u atmosferama Zemlje i Marsa, ovi podaci mogu pomoći u poboljšanju našeg razumijevanja kako i zašto su atmosfere Venere i Zemlje tako različite", dodali su.
