Crveno more, smješteno između Afrike i Arapskog poluotoka, dugo je bilo poznato po svojoj bogatom i fascinantnom ekosistemu. No, naučnici su nedavno otkrili zastrašujuću tajnu koja se skriva na dnu ovog mora – 'bazene smrti' koji su potpuno lišeni kisika.
Ovi bazeni, otkriveni u dubinama mora, predstavljaju smrtonosne zamke za sve životinje koje se nesrećom približe. Životinje koje uđu u ove područje bez kisika bivaju trenutno omamljene i ubrzo umiru. No, čak i ako se neka stvorenja ne uguše odmah, postaju lak plijen za predatore koji vrebaju u blizini, čekajući priliku da se nahrane.
Unatoč ovom zastrašujućem okruženju, 'bazeni smrti' nisu potpuno beživotni. U njima opstaju ekstremofilni mikrobi, mikroorganizmi sposobni preživjeti u uvjetima u kojima ništa drugo ne može. Proučavanje ovih mikroba moglo bi nam pomoći da bolje razumijemo kako je život započeo na Zemlji, pa čak i kakvi su izgledi za život na drugim planetima.
Profesor Sam Purkis, predstojnik Odjela za morsku geonauku na Univerzitetu Miami, objašnjava: "Naša trenutna spoznaja sugerira da je život na Zemlji započeo u dubokom moru, gotovo sigurno u anoksičnim — uvjetima bez kisika. Proučavanje ovih zajednica omogućava nam da zavirimo u uvjete u kojima je život prvi put nastao na našoj planeti i može nas usmjeriti u potrazi za životom na drugim 'vodenim svjetovima' u našem Sunčevom sistemu i izvan njega."
Zanimljivo je da dno ovih bazena ostaje neobično netaknuto, budući da tipični stanovnici morskog dna, poput račića, crva i mekušaca, ne mogu preživjeti u ovim uvjetima. Ove životinje obično uzrokuju bioturbaciju, odnosno miješanje sedimenata, no u bazenima smrti, sedimentne slojeve nitko ne ometa, što ih čini savršeno očuvanim.
Zahvaljujući ovim netaknutim slojevima, istraživači su uspjeli prikupiti podatke o historijskim kišnim periodima, potresima i tsunamijima u regiji, čiji zapisi sežu više od 1.000 godina unazad. Prema njihovim nalazima, velike poplave uzrokovane ozbiljnim kišama događaju se otprilike svakih 25 godina, dok tsunamiji pogađaju regiju otprilike svakih 100 godina. Ova otkrića ne samo da bacaju novo svjetlo na prošlost Zemlje, već bi mogla biti ključna u potrazi za životom izvan naše planete.
