Katastrofa u najavi

Otrežnjujuća analiza CNN-a: Ovo je trenutak koji je Putin čekao. Ide ka pobjedi, a ceh će platiti buduće generacije

Ovo je trenutak koji je ruski predsjednik Vladimir Putin čekao: kada ne treba mnogo da radi, i može to nazvati pobjedom, piše CNN u svojoj analizi.

Statičke linije fronta u Ukrajini polako jačaju kako se snijeg sve više produbljuje. U Kijevu postoji opipljiv osjećaj da je nekada nepremostivi moral lagano opado. Otvoreno se govori o neslaganju između vrhovnog komandanta i načelnika štaba – Volodimira Zelenskog i Valerija Zalužnog.

Rusija više ne gubi rat, niti teren koji je zauzela, pa ga Ukrajina definitivno ne dobija. Širom evropskih prijestolnica naziru se izbori, a čak se i predstavnici čvrstog saveznika Poljske svađaju sa svojim susjedima Ukrajincima.

Ruska vojska stala na noge, Moskva je puna para

U Sjedinjenim Državama, republikanci u Senatu blokirali su u srijedu navečer napredovanje zakonodavnog paketa koji uključuje 60 milijardi dolara pomoći Ukrajini, usred sukoba s demokratama oko granice sa SAD i imigracione politike.

U pokušaju da izađe iz ćorsokaka, američki predsjednik Joe Biden apelovao je ranije u srijedu na Kongres da ne dozvoli da se "sitna stranačka politika" stane na put pomoći Kijevu. “Historija će oštro suditi onima koji okreću leđa stvari slobode”, rekao je predsjednik. "Ne možemo dozvoliti da Putin pobjedi."

Novoimenovani britanski ministar vanjskih poslova David Cameron trebao je govoriti u četvrtak zajedno s američkim državnim sekretarom Antonyjem Blinkenom u Washingtonu, jer i Ujedinjeno Kraljevstvo poziva na nastavak međunarodne podrške Ukrajini dok se bori protiv ruske invazije.

Jedinstvo svrhe i namjere - tako izvanredno za prvih 21 mjesec najvećeg događaja u Evropi od pada Berlinskog zida - uvijek je bilo izvanredno. Nazire se još više nereda i nejedinstva.

U Washingtonu je neizvjesnost koja je prikazana više zbunjujuća. Nespremnost Kongresa da pruži hitno potrebnu pomoć često se navodi kao zabrinutost republikanaca koji ne žele da uvuku SAD u novi sukob. Ali pomoć je namijenjena upravo tome da to spriječi: da osigura da Ukrajina može nastaviti da se bori protiv Moskve, umjesto da dozvoli Putinu da napreduje dovoljno blizu granica NATO-a da su SAD prisiljene da se bore za svoje saveznike, a ne preko proxy.

Počela je nježna igra okrivljavanja, s opsežnim člancima u kojima se objašnjava zašto ukrajinska kontraofanziva nije uspjela dati dugotrajne rezultate koje su joj bile potrebne. Washington Post je citirao anonimne američke zvaničnike koji objašnjavaju da je Kijev prekasno krenuo ili je premalo slušao savjete.

Ukrajinski zvaničnici se i dalje moraju čuditi svojim saveznicima očekujući od njih da izvedu složene vojne napade bez nadmoći u vazduhu bez koje vojska NATO-a ne bi ni ustala iz kreveta.

To je spori odliv snage koji je Putin sigurno dugo priželjkivao. I to je izuzetan preokret za autoritarnog vođu koji se prije jedva šest mjeseci suočio s otvorenom, ali kratkotrajnom pobunom privrženika Jevgenija Prigožina.

Prigožin je mrtav, poginuo sa svojim drugim vrhunskim Wagnerovim figurama u misterioznoj avionskoj nesreći. Moskva je bogata novcem od nafte. Zatvorenicima pune rovove, naizgled neiscrpnim topovskim mesom. Ruska vojska je ponovo stala na noge i, uglavnom, do sada je obuzdavala ukrajinsku kontraofanzivu – zajedno sa milijardama dolara obuke NATO-a i naoružanja koje je uloženo u nju.

Linije fronta pričaju tri priče. Na zapadu, Ukrajina je odvažno - iako je teško izdržati - zaronila preko rijeke Dnjepar kako bi stvorila mostobran i prijeti da će napasti pristup Rusije Krimu sa zapada. Obližnji grad Herson plaća cijenu, svakodnevno granatiran i sablasan. Ukrajina može vidjeti sreću na ovom frontu, ali će trebati mnogo toga da napravi razliku i zadrži svoje snage u opskrbi.

U centru, linije fronta ispod Zaporožja, koji su mjesecima bili ključni fokus ukrajinskih napada na grad Melitopolj, uglavnom su nepromijenjeni. Proboj je ovdje bio nada - ključni rezultat koji su Zapad i Kijev mogli nazvati pobjedom, odsjecajući rusko kopno od anektiranog Krima - ali to se možda neće dogoditi. Snijeg i mrak ispred nas će dodatno usporiti borbu.

A na istoku se stvara zabrinjavajući ritam oko grada Avdiivka. Od male strateške vrijednosti, on je simbol neograničene tolerancije Rusije na bol i žrtve kako bi ostvarila osnovnu, ubjedljivu pobjedu. Njegove snage polako okružuju grad, slično kao što su to uradile sa gradom Bakhmut ranije ove godine. Oni to mogu uzeti i izgubiti hiljade radeći to. A strah je da će tako krenuti naprijed, širom Ukrajine. Jedna mala, skupa pobjeda.

Najveća prednost koju Putin ima je Zapad bez ideja – savez koji je doživio neuspjeh njegove glavne strategije s Kijevom, a sada misli da je više iste pomoći u suštini uzaludno jer se rat ne može odlučno dobiti.

Uskoro bi Putin mogao izgledati spremniji za pregovore, a Evropa bi mogla gurnuti Kijev prema njima radi mira. Ipak, to je uprkos tome što je većina zapadnih lidera akutno svjesna da se Putinu ne može vjerovati i da Moskva koristi diplomatiju kao koristan trik za unapređenje svojih vojnih ciljeva. Bilo kakav mirovni sporazum mogao bi trajati dovoljno dugo da dopusti Putinu da preuredi, preopremi, a zatim se vrati za još veći dio Ukrajine.

Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima sljedeće godine u ovu vrlo opasnu mješavinu za evropsku sigurnost bacila bi američkog predsjednika s neobjašnjivom naklonošću prema šefu Kremlja. Trump se hvali da bi mogao sklopiti mirovni sporazum u Ukrajini u roku od 24 sata. Imat će sreće ako i potraje tako dugo.

Kuda ovo sve ide?

Pa kuda idemo sada? Šta radi Ukrajina? Prvo, Zapad mora odustati od straha od ponižene Rusije. Putin je pokazao - nakon napada na rusko kopno, neuspjelog puča i više brodova njegove Crnomorske flote koji se drže sigurnosti glavne ruske obale Crnog mora - da nije zainteresiran za eskalaciju. On se bori da porazi svog slabog komšiju i ne može u potpunosti da preuzme NATO. Isto važi i za nuklearni rat; Putin je pokazao da je pragmatičan preživjeli, a ne luđak sklon globalnoj apokalipsi.

Drugo, Zapad mora naoružati Ukrajinu do kraja – i to brzo. Pristup snabdijevanja sporom oružjem pokazao se katastrofalnim: taktički raketni sistemi američke vojske (ATACMS), tenkovi M1 Abrams - stižu, ali prekasno da bi napravili veliku razliku.

Treće, Zapad mora jasno staviti do znanja da joj nikakav mirovni sporazum sa Rusijom ne može dozvoliti da održi kopneni koridor preko jugoistočne Ukrajine između ruskog kopna i Krima. To će Moskvi uskratiti nešto što može nazvati strateškom pobjedom.

Ali što je najvažnije, Evropa i SAD moraju zadržati uvjerenje da je to egzistencijalna borba za zapadnu sigurnost. Nakon njegovog ishoda ostaju ambicije Kine prema Tajvanu, sigurnosti granica NATO-a i dozvoli lideru optuženom za ratne zločine da se izvuče.

Putin ne može da pobjedi, inače će cijenu platiti možda ne samo ova generacija, već i one koje dolaze.