Film

Ovako je govorila Mira Furlan: Ne razumijem nacionalizam. Odrasla sam u strahu od njega

Legenda jugoslovenskog filma glumica Mira Furlan umrla je u 65. godini, objavljeno je na njenom službenom profilu na Twitteru. Ostvarila je uloge u mnogim jugoslovenskim filmovima i američkim serijama „Babylon 5“ i „Izgubljeni“ („Lost“). Važila za jednu od najpopularnijih i najljepših glumica bivše Jugoslavije. Rođena je 7. rujna 1955. godine u Zagrebu. S obitelji je živjela i radila u Los Angelesu, pišu na Biografija.org.

Mirin otac Ivan je bio istaknuti naučnik, a majka je završila francuski jezik i jugoslavistiku. Mira je osnovnu školu i gimnaziju pohađala u rodnom gradu. 1978. godine je diplomirala na Akademiji za kazalište i film.

Godine 1986.je upoznala srbijanskog reditelja Gorana Gajića, s kojim je ubrzo započela vezu. Živjela je na relaciji Beograd – Zagreb. Hrvatski mediji su je početkom devedesetih godina optužili da se priklonila Srbiji i objavili su tekstove u kojima su je nazivali izdajicom. Dobila je otkaz u Hrvatskom narodnom kazalištu i oduzet joj je stan koji je naslijedila od bake. Krenule su i prijetnje smrću…

Odlazak u Ameriku

U novembru 1991. godine Mira i Goran otišli su u Beograd, a zatim u Sjedinjene Američke Države. Prvo su došli u New York. Da bi preživjeli, Mira je radila kao konobarica, prodavačica i prevoditeljica, a njen suprug je bio dostavljač, asistent montaže i montažer.

O devedesetima

U intervjuu Peščaniku, 2012. godine, o devedesetima je kazala:

“Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici.

Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Italijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani“. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac. Odrasla sam, dakle, na tim užasnim pričama i na strahu od svakog nacionalizma i fašizma. To je naprosto dio mog bića”, kazala je Furlan u intervjuu.