U reportaži iz najvećeg kazahstanskog grada Almatija (bivše Alma Ate), žarišta protesta protiv vlasti i najvećih sukoba demonstranata sa snagama sigurnosti, reporter BBC-ja izvještava kako grad izgleda poput nečega iz filma o apokalipsi.
U zraku se još uvijek osjeća miris spaljenih vozila, a može se vidjeti malo ljudi na ulicama jer je mnoge stanovnike previše strah izaći iz domova.
Vojska i policija, kako se navodi, blokiraju ključna mjesta, a kad je novinarska ekipa prišla vojnicima na glavnom trgu, oni su počeli vikati na njih i ispalili hice upozorenja u zrak upozoravajući ih da se ne približavaju.
Radi se inače o užurbanom gradu s mnogo zelenila i mjesta za okrepu jelom ili pićem, no sada izgleda posve drugačije - trgovine i banke su opljačkane ili uništene i trebat će neko vrijeme da se oporave.
Posebno je stradalo područje oko velikog glavnog trga na koji su protestanti prvo izašli kada su protesti počeli.
Napadnute su i zgrade medija u blizini, a ured gradonačelnika je izgorio, progutao ga je crni dim.
U petak, kako se navodi, nije bilo znakova protesta, tek se mala skupina ljudi okupila u blizini uništenih zgrada kako bi mobitelima uslikali ono što vide.
No, i dalje se mogu čuti pucnjava i eksplozije. Kada je reporter BBC-ja ušao u grad, kako kaže, pomislio je da ima magle, a onda je shvatio da se vjerojatnije radi o dimu od granata i i drugih eksplozija.
Nekoliko stanovnika s kojima su razgovarali bili su šokirani i ljutiti. Ti su protesti bili bez presedana u Kazahstanu, a mnogi su u gradu iznenađeni što su se tako brzo proširili i postali nasilni.
Nekima od stanovnika drago je u gradu vidjeti snage iz Rusije i drugih susjednih zemalja, nadajući se da će uspostaviti red - tako jedna žena kaže da je vlada od početka trebala biti čvršće ruke.
"Da su upotrijebili silu na samom početku, do ovih nemira ne bi došlo. Možda su bili zabrinuti da ne budu meta osuda jer koriste oružje, ali sada se vidi do čega je takav pristup doveo".
No, osim bijesa zbog nasilja, ima razumijevanja i za protestante. Mnogi od njih dolaze iz ruralnih područja, gdje su plaće niske, a život težak.
"Razumijem zahtjeve protestanata", rekao je jedan 22-godišnji kuhar.
"Plaće nam ne rastu i većina stanovništva teško živi. Ali ovo je sada pljačkanje i huliganizam, stradaju obični ljudi. To mora prestati", kaže mladić.
Stanovnici Almatija sada se suočavaju s nestašicom hrane, a veliki supermarketi su zatvoreni. Trgovine koje su otvorene primaju samo gotovinu, ali je teško naći mjesto gdje se može podignuti novac. Interneta nema, a previše riskantnim se čini čak i uzeti taksi.
Budući da nema interneta, a ni telefonija ne funkcionira kako treba, teško je doznati šta se događa izvan grada. Raspredaju se tako razne vrste glasina koje je nemoguće provjeriti.
Kazahstan nikada nije vidio proteste ovakvih razmjera. Nemira je bilo i prije, ali su uglavnom bili lokalizirani i niti jedan od njih nije rezultirao napadom na glavnu zračnu luku.
Proteste su potaknuli planovi za podizanje cijena goriva, no tu je i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo vladom.
Nakon ostavke prvog predsjednika Kazahstana Nursultana Nazarbajeva, koji je obnašao tu dužnost od raspada SSSR-a i neovisnosti zemlje pa sve do 2019. godine, ljudi su se nadali da će novi čelnik Kasim-Žomart Tokajev, kojem je Nazarbajev predao funkciju, donijeti promjene.
Ipak, ta su očekivanja iznevjerena. Konkretno, preimenovanje glavnog grada Astane u Nur-Sultan, u čast bivšeg vođe, mnogima je bio dokaz da je stara elita zapravo još uvijek na vlasti.
Sada se situacija smiruje i čini se da su vlasti uspostavile kontrolu.
No, čak i ako su protesti sada završeni, nezadovoljstvo će ostati. A možda se pojavi neka druga iskra koja će pokrenuti nove, zaključuje BBC u reportaži.
