Usprkos svemu dobrom što antibiotici čine svijetu, jedan od najvećih nedostataka njihove upotrebe je način na koji neselektivno ubijaju i 'dobre' i 'loše'.
Jedna kura ovog lijeka koji spašava život ne samo da može uništiti napadače koji uzrokuju bolest u ljudskom tijelu; također može imati "neizmjeran" utjecaj na crijeva i njihovu mikroba.
Ovaj utjecaj ponekad može dovesti do prekomjernog rasta određenih bakterija ili gljivica. Na primjer, žene imaju do 30 posto šanse za razvoj gljivične infekcije nakon liječenja antibioticima.
Naučnici s Univerziteta Illinois u Urbana-Champaignu rade na rješenju. Otkrili su novi antibiotik, nazvan lolamicin, koji može djelovati na gram-negativne patogene, a druge mikrobe ostaviti na miru.
Pred nama je još dug put prije nego što će se lijek moći testirati na ljudima, no istraživači se nadaju da može poslužiti kao nacrt za budući razvoj antibiotika.
Gram-negativne bakterije česti su uzročnici infekcija u crijevima, plućima, mjehuru i krvi, a poznato je da ih je teško ubiti. Njihova otpornost na postojeće antibiotike jedna je od najhitnijih prijetnji s kojima se danas suočava ljudsko zdravlje.
Antibiotici širokog spektra mogu ubiti i gram-negativne i gram-pozitivne bakterije. Ali naučnici kažu da postoji kritična potreba za pronalaženjem lijeka koji može ciljano ciljati na gram-negativne bakterije. To daje šansu većem broju mikroba koji su korisni za ljudsko zdravlje da budu pošteđeni.
Lijek poput lolamicina mogao bi biti samo ulaznica. U laboratorijskim posudama, kada se lolamicin suprotstavio 130 sojeva uobičajenih gram-negativnih bakterija otpornih na lijekove, poput E. coli, K. pneumoniae i E. cloacae, lijek je ubio sve do jednog, uspjevši tamo gdje mnogi drugi antibiotici nisu uspjeli.
Kod živih glodavaca lolamicin je također uspješno liječio akutnu upalu pluća i infekcije krvi, a pritom je poštedio crijevni mikrobiom.
Zapravo, naučnici su otkrili da lijek "nema učinka na gram-pozitivne bakterije ili na nepatogene gram-negativne komenzalne bakterije" koje su živjele u miševima.
To je uzbudljivo otkriće s obzirom na to da čak i kratka terapija antibioticima može uzrokovati brzo smanjenje raznolikosti mikrobnih vrsta koje žive u ljudskim crijevima, a može trajati mjesecima da se vratimo u normalu.
Zdravstvene posljedice tih promjena ostavljaju pacijenta podložnim sekundarnim infekcijama nakon korištenja određenih antibiotika.
Lolamicin je drugačiji. Za razliku od amoksicilina (antibiotik širokog spektra) ili klindamicina (antibiotik samo za gram-pozitivne lijekove), ovaj novi lijek "ne uzrokuje značajne promjene" u crijevnom mikrobiomu miševa u mjesec ili dva dana nakon tretmana.
Tokom tog vremena, miševi koji su bili liječeni lolamicinom bili su izloženi bakterijskoj infekciji, koja se često razvija u debelom crijevu nakon uporabe antibiotika: Clostridioides difficile.
Ti miševi liječeni lolamicinom nisu razvili infekcije C. difficile gotovo jednakom brzinom kao oni liječeni klindamicinom ili amoksicilinom.
S obzirom na to da se samo u SAD-u svake godine dogodi otprilike 500.000 infekcija C. difficile, od kojih je 30.000 smrtonosno, razvoj antibiotika koji štedi mikrobiom mogao bi spasiti život.
Naučnici sada rade na usavršavanju svog rada kako bi osigurali da patogeni s vremenom ne postanu otporni na lolamicin.
"Intestinalni mikrobiom ključan je za održavanje zdravlja domaćina, a njegova perturbacija može rezultirati mnogim štetnim učincima, uključujući infekciju C. difficile i šire", zaključuju autori.
"Slijedom toga, antibiotici specifični za patogene kao što je lolamicin bit će ključni za smanjenje kolateralne štete na crijevnom mikrobiomu; ovaj učinak koji štedi mikrobiom učinio bi takve antibiotike superiornima za pacijente u usporedbi s antibioticima u trenutnoj kliničkoj praksi."
Studija je objavljena u časopisu Nature.