Mihail Zigar, bivši glavni urednik nezavisnog televizijskog kanala Dožd i autor knjige "Svi ljudi Kremlja: Unutar dvora Vladimira Putina" napisao je za New York Times pismo koje prenosimo u cijelosti:
"Zahvaljujući odluci Vladimira Putina da izvrši invaziju na Ukrajinu, Rusija je sada izoliranija nego ikada. Ekonomija je pod sankcijama, a međunarodne kompanije se povlače. Mediji su pod još većim ograničenjima; ono što je od njih ostalo riga paranoju, nacionalizam i laži. Narod će imati sve manje komunikacije s drugim ljudima izvan granica zemlje. A bojim se da u svemu ovome Rusija sve više nalikuje svom predsjedniku.
Godinama razgovaram s visokorangiranim poduzetnicima i insajderima iz Kremlja. Godine 2016. objavio sam knjigu "Svi ljudi Kremlja", o njegovu bliskom krugu. Od tada prikupljam materijal za potencijalni drugi dio knjige. Dok je sve oko predsjednika mutno - Putin, bivši agent KGB-a, oduvijek je bio tajnovit i konspirativan - moji izvori, s kojima razgovaram pod uvjetom anonimnosti, redovito su bili u pravu. Ono što sam čuo o predsjednikovu ponašanju protekle dvije godine je alarmantno. Njegova odvojenost i nepristupačnost, njegovo duboko uvjerenje da ruska dominacija nad Ukrajinom mora biti obnovljena i odluka da se okruži demagozima i ulizicama, sve to pomoglo je da se Evropa nađe u najopasnijem trenutku od Drugog svjetskog rata.
Kovanje velikih planova
Putin je proveo proljeće i ljeto 2020. godine u karanteni u svojoj rezidenciji u Valdaju, otprilike na pola puta između Moskve i Sankt Petersburga. Prema izvorima, društvo mu je pravio Juri Kovalčuk. Kovalčuk, najveći dioničar u Rossiya Banku koji kontrolira nekoliko medija koje podržava država, Putinov je prijatelj i savjetnik od povjerenja od 90-ih godina. Ali, prema mojim izvorima, do 2020. se pozicionirao kao de facto drugi čovjek Rusije, najutjecajniji u predsjednikovu okruženju.
Kovalčuk ima doktorat iz fizike i nekoć je bio zaposlen u institutu kojeg vodi Nobelovac Zhores Alferov. Ali, on nije samo čovjek nauke. On je i ideolog koji se odlučio za svjetonazor koji je kombinacija pravoslavlja, misticizma, antiameričkih teorija urote i hedonizma. To je, izgleda, i Putinov svjetonazor. Od ljeta 2020. godine Putin i Kovalčuk su gotovo nerazdvojni i njih dvojica zajedno kuju planove o velikom povratku Rusije.
Prema ljudima koji imaju informacije o razgovorima Putina i njegovih pomoćnika u posljednje dvije godine, predsjednik se u potpunosti prestao zanimati za sadašnjost: Ekonomija, društveni problemi, pandemija koronavirusa, sve ga to nervira. Umjesto toga, on i Kovalčuk opsjednuti su prošlošću.
Jedan francuski diplomat rekao mi je da je francuski predsjednik Emmanuel Macron bio osupnut kada mu je Putin održao poduže predavanje iz historije za jednog njihova razgovora prošlog mjeseca. Nije ga to trebalo iznenaditi.
Putin se u svom umu nalazi u jedinstvenoj historijskoj situaciji kada se napokon može oporaviti od godina ponižavanja. Devedesetih godina, kada su se Putin i Kovalčuk prvi put susreli, njih su obojica, ali i sama Rusija, pokušavali pronaći čvrsto tlo pod nogama nakon pada Sovjetskog saveza. Zapad je, vjeruju, iskoristio rusku slabost kako bi pogurao NATO što je moguće bliže granicama zemlje.
'Zapad je slab'
Putinov je stav da je današnja situacija obrnuta: Zapad je slab. Jedini zapadni lider kojeg je Putin uzimao zaozbiljno bila je bivša njemačka kancelarka, Angela Merkel. Nje sad više nema i vrijeme je da se Rusija osveti za poniženja iz devedesetih.
Čini se da nema nikoga ko bi mu rekao suprotno. Ljudi koji ga poznaju kažu da se Putin više ne nalazi sa svojim prijateljima na piću i roštilju. Posljednjih godina - posebice nakon početka pandemije - prekinuo je većinu kontakata sa savjetnicima i prijateljima.
Dok je nekad izgledao poput cara koji uživa u problemima svojih podanika, slušajući ih kako ogovaraju jedan drugoga i međusobno ih huškajući, sada je izoliran i dalek, čak i od većine svog starog kruga.
Njegovi čuvari su nametnuli strog protokol: Niko ne može vidjeti predsjednika bez sedmične karantene - čak ni Igor Sečin, koji je nekad bio njegov lični sekretar, a sada je šef državnog naftnog poduzeća Rosnjeft. Govori se da je Sečin u karanteni dvije ili tri sedmice mjesečno, samo zbog povremenih sastanaka s predsjednikom.
U knjizi "Svi ljudi Kremlja" opisao sam fenomen "kolektivnog Putina" - način na koji njegova okolina uvijek pokušava predvidjeti šta predsjednik želi. Ti kompanjoni Putinu bi govorili tačno ono što je želio čuti. "Kolektivni Putin" još postoji: Cijeli ga je svijet vidio u osvit invazije kada je pozvao sve najviše dužnosnike i pitao ih za mišljenje o nadolazećem ratu. Svi su shvatili zadatak i submisivno pokušali svojim riječima opisati predsjednikove misli.
Ova ritualna seansa, koju su emitirali svi ruski televizijski kanali, poslužila je da krvlju poprska sve vodeće dužnosnike u zemlji. Ali otkrila je i da je Putin totalno sit svoje stare garde: njegov prezir je bio jasan. Kao da je uživao u njihovu koprcanju, kao kada je javno ponizio Sergeja Nariškina, šefa Kontraobavještajne službe koji je počeo mucati i brzo se ispravio, slažući se sa svime što je Putin rekao. Predsjednik kao da je želio poručiti - ovo su ljudi koji samo govore "da".
Baš kao što sam godinama izvještavao, neki članovi Putinove pratnje dugo su radili kako bi ga uvjerili da je jedina osoba koja može spasiti Rusiju, da bi bilo koji drugi potencijalni vođa samo iznevjerio zemlju.
Totalna izolacija
Ovo je poruka koju predsjednik sluša od 2003. godine, kada je razmišljao da odstupi samo kako bi mu savjetnici rekli - a mnogi od njih i sami korijene vuku iz KBG-a - da treba ostati. Nekoliko godina kasnije Putin i njegova pratnja raspravljali su o "Operaciji Nasljednik" i Dmitrij Medvedev je postao predsjednik. Ali nakon nekoliko godina Putin se vratio kako bi ga zamijenio. Sada je zaista posve uvjeren da jedino on može spasiti Rusiju. On ustvari u to toliko vjeruje da misli kako bi mu ljudi oko njega mogli upropastiti planove. Ni njima ne može vjerovati.
I sada smo tu. Izolirana i pod sankcijama, sama protiv svijeta, Rusija izgleda kao da je oblikovana na sliku svog predsjednika. Putinov ionako uzak bliski krug samo će se smanjivati. Dok se u Ukrajini žrtve gomilaju, izgleda kao da se predsjednik samo ukopava; kaže da su sankcije zemlji deklaracija rata.
Istodobno kao da vjeruje da će potpuna izolacija dovesti do toga da iz Rusije odu najnepouzdaniji elementi društva: U protekle dvije sedmice, intelektualna elita - direktori, glumci, umjetnici, novinari - u žurbi je, protestvujući, pobjegla iz zemlje; neki su ostavili imovinu samo kako bi usjeli izići. Bojim se da s pozicije na kojoj stoje Putin i Kovalčuk to izgleda kao da Rusija postaje snažnija", napisao je Zigar za New York Times.
