Cedar (lat. Cedrus) je rod crnogoričnih stabala u porodici biljka Pinaceae. Cedar je vrlo srodan jelama (Abies), s kojima dijeli jako sličnu strukturu. Prirodno stanište cedra je područje od zapadne Himalaja do istočnog Mediterana, na visinama od 1500-3200 m na Himalajama, odnosno 1000-2200 na Mediteranu. Cedar je simbol Libanona, i nalazi se na centru njegove zastave.
Moderni biolozi potvrdili su staru misao – cedar ima dušu. Ovo neobično drvo ima isti biološki ritam kao i ljudi. Cedar ne pokazuje svoju aktivnost točno u određenim satima kao ostala stabla, već ovisno o vanjskim okolnostima. Na primjer, ljeti kada je oblačno, "budi" se u 10 sati ujutro, a kada je vedro, "budi se" u zoru; tada se "odmara" tokom dana od 15 do 16 sati. Navečer je cedar "aktivan" do 23 sata, a zatim "spava" tokom noći. Zimi mu životni ciklus nije prekinut kao kod drugog drveća, ono je "budno", samo "spava" mnogo duže.
Ljekovita svojstva cedra spominju se već u Bibliji te u najstarijem poznatom medicinskom dokumentu Sumerskoj pločici (3000 g. pr. Krista). Po nekim antičkim izvorima posebno je cijenjen libanski cedar, u gradnji raznih građevina, a u liječenju mnogih bolesti koristili su ga Asirci, Babilonci, Perzijanci, ali drugi narodi. Od njih su se izrađivale i razne kutije, zdjele i košare, razni alati i olovke, a bili su i dobar izvor goriva. Himalajski cedar koji su nazivali drvom bogova koristili su Hindusi u religijskim ceremonijama, a svećenici su njime liječili gubu. Sibirski cedar stanovništvo Sibira nazivalo je sibirskim divom, dragocjenim ili majčinskim drvetom. S obzirom na to da je vrlo ljekovito drvo, stanovnici Sibira i sjevernih evropskih zemalja koristili su iglice za pripravu vitaminskih napitaka, smolu za liječenje rana, sjemenke za proizvodnju ulja.
Koliko je cedar znakovit za Libanon vidi se i stoga što se kao simbol ove zemlje nalazi na njihovom grbu i zastavi. Zbog krčenja cedrovih šuma koje su se intenzivirale već krajem 19. stoljeća, sve ga je manje, uglavnom u zabačenim predjelima zemlje. Jedno od najpoznatijih staništa cedra u Libanu je područje planine Makmel iznad doline Kadiš. Tu rastu "božji cedrovi", ima ih oko 375 komada, a neki od njih stariji su od 3000 godina. Četiri stabla imaju visinu veću od 35 metara i promjer debla od 12 do 14 m. S njihovom zaštitom započela je već 1876. britanska kraljica Viktorija, a 1998. uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske baštine s područja Azije i Oceanije, prenosi AgroPortal.hr.
U samo jednom malom komadiću cedra nalazi se ogromna količina pozitivne energije, vjeruje se u narodu. Na ljudskom tijelu postoje aktivne tačke koje ciklički mijenjaju svoju aktivnost (kao da dišu), pa cedar ispravlja i stabilizira te fluktuacije. Prema srednjovjekovnoj biljnoj astrologiji, cedar je pod utjecajem planeta Saturna i astrološkog znaka Vodolije. Saturn je suvladar tog znaka, uz Uran, koji je tek kasnije otkriven. Cedar je poznat po svojoj otpornosti na vremenske uvjete. Dijelovi ovog drveta koriste se u mnogim radnim ritualima. Ne samo da je kora ovog drveta vrlo funkcionalna u modernom društvu, nego je također značajna u duhovnoj tradiciji.
Cherokee Indijanci vjeruju da cedar ima duhove predaka u sebi, a kora ovog drveta se nosi kao zaštita od zlih duhova. Cedrovo ulje koristili su Egipćani. Također, od njega je napravljen sveti tamjan koji se koristio u tibetanskim hramovima. Naziv "CEDRUS" na arapskom znači moć. Danas se njegovo ulje često koristi u aromaterapiji za liječenje, piše Krstarica.
