Nakon što su tri njemačke partije – SPD, Zeleni i liberali – u srijedu dogovorile koalicijsku vladu, jasno je da će novi kancelar biti socijaldemokrat Olaf Scholz. Nasljednik Angele Merkel odmah će se suočiti s nizom gorućih kriza, od pandemije do napetosti na poljsko-bjeloruskoj granici i vrućeg "ukrajinskog čvora".
No 63-godišnji Scholz ima političkog iskustva. U SPD se učlanio još 1975. kao maloljetnik, te je u politici gotovo pola stoljeća. Od 1998. do 2011. bio je zastupnik u Bundestagu, a od 2011. do 2018. bio je gradonačelnik Hamburga. Služio je u dvije crno-crvene vlade Angele Merkel: od 2007. do 2009. bio je ministar rada i socijalnih pitanja, a od 2018. ministar finansija i vicekancelar.
Čini se da je te tri zadnje godine pomno proučavao onu koju je zamjenjivao: njemački mediji pišu da je birače osvojio time što ih je uvjerio da će biti "Angela nakon Angele", do mjere da oponaša čak i njezine pokrete ruku.
"On je poput nogometaša koji je proučavao videozapise drugog igrača i promijenio svoju igru. Od temperamenta i političkog stila pa sve do izraza lica, Scholz sada uprizoruje Merkel. Da je žena, nosio bi hlače", kaže njemački novinar Robin Alexander za New York Times.
Scholz je odrastao u Hamburgu, u radničkoj obitelji. Djed mu je bio željezničar, a roditelji tekstilni radnici: on je prvi u obitelji stekao visoko obrazovanje. Nakon studija prava, osamdesetih radi kao odvjetnik specijaliziran za radno pravo, a paralelno se uspinje u politici: od 1982. do 1988. zamjenik je predsjednika SPD-ove omladinske organizacije Jusos, a od 1987. do 1989. potpredsjednik Međunarodne unije socijalističke omladine.
"Još je bio u srednjoj školi kad je prešao u socijaldemokrate. Vatreni mladi socijalist, proveo je desetljeće kao odvjetnik braneći radnike kojima prijeti zatvaranje tvornica", piše New York Times o ljevičarskoj mladosti novog njemačkog kancelara.
No, taj buntovni marksist i "vatreni mladi socijalist" umire s padom Berlinskog zida i rađa se netko drugi: desetak godina kasnije zatječemo Olafa Scholza kako u ulozi glavnog tajnika SPD-a vatreno brani – krupni kapital. A napada i ozbiljno ozljeđuje one koje je vatreno branio u sudnicama svoje mladosti – radničku klasu Njemačke.
Tada, početkom milenija, SPD-ov kancelar Gerhard Schröder gurao je "Agendu 2010", niz socijalno-tržišnih reformi koje su oslabile socijalnu državu i bile bolne za radnike, a išle su naruku (krupnom) kapitalu. Scholz je bio Schröderov megafon, koji je njemačkoj javnosti – a prije svega članstvu SPD-a – tumačio zašto je dobro i mudro da jedna lijeva partija izda svoju stranačku bazu. Nakon toga SPD je izgubio sve izbore idućih dvadeset godina.
Danas Scholza svrstavaju u konzervativno krilo SPD-a, a neki su njemački mediji njegovu nominaciju za kancelara ocijenili kao slabljenje stranačke ljevice.
I tu bi mogla završiti priča o tipičnom ideološkom konvertitu koji je ideale iz mladosti prodao za kapitalistički komfor, da se nije dogodila – pandemija. Scholz je tada bio ministar financija: o njemu je ovisilo hoće li milijuni radnika ostati bez prihoda i(li) posla.
I tu je Scholz izveo još jednu ideološku piruetu. Umjesto da, kao prije dvadeset godina, pokaže "određenu nemilosrdnost" i stvari prepusti tržištu, on je povukao drevni socijalistički potez – odlučio je dati državnu pomoć. I to tako izdašnu da je prozvana "bazukom".
Izradio je goleme pakete za spašavanje gospodarstva, uključujući paket poticaja od 130 milijardi eura u lipnju 2020. godine: te su spasonosne linije za tvrtke i samostalne radnike (freelancere), uz odluke da se tvornice ne zatvaraju, omogućile da Njemačka izbjegne masovna otpuštanja i prebrodi krizu bolje od većine zemalja.
