Svijet

Ovo su ljudi od najvećeg povjerenja Vladimira Putina: S njim žele izgraditi novo rusko carstvo

Ruski predsjednik Vladimir Putin vjerojatno nije lud, ali je zaluđen. Zaključak je to analize zapadnih obavještajnih agencija koje vjeruju da se ruski vođa u protekle dvije godine izolirao ne samo od naroda i svijeta, nego i od većine svojih ministara, generala, oligarha i dužnosnika.

Ono što je počelo kao oprez zbog koronavirusa, postala je dugotrajna izolacija u kojoj vrlo malo točnih informacija i razumnih ideja dopire do ruskog predsjednika, no on ipak još uvijek nije sasvim sam. Oni koji danas žele sastanak s Putinom moraju provesti tjedan dana u karanteni, prenosi "Jutarnji list".

Strogi protokol

Njegovi tjelohranitelji drže se strogog protokola, pa tako do ruskog čelnika više ne može doći ni Igor Sečin - nekada njegov osobni tajnik, danas čelnik državnog naftnog giganta Rosnefta.

Sečin, kako tvrdi ruski novinar Mihail Zigar, provodi i dva do tri tjedna svakog mjeseca u karanteni, samo kako bi dobio priliku vidjeti Putina. Putinov uži krug danas manje nalikuje na vodstvo demokratske ili čak komunističke države, a znatno više na carski dvor.

Putinova riječ je apsolutna, njegova se volja provodi, a on je nedodirljiva figura u središtu ruske vojne, političke i ekonomske moći.

Samo se vrlo mali broj ljudi može probiti kroz tu utvrdu do njega, a još manji može dobiti priliku da ih novi ruski car istinski i posluša.

Jedini je problem u tome što je sadašnja invazija Ukrajine i pokušaj izgradnje novog ruskog carstva najvjerojatnije upravo i posljedica razgovora s tim ljudima. Pojedini autori nazivaju ih "Putinovim Rasputinima" zbog brojnih paralela s posljednjim danima Ruskog Carstva.

Grigorij Rasputin bio je čovjek izrazite karizme, zadobio je povjerenje ruske carske obitelji, iako je bio skromnih, seljačkih korijena. Liječio je njihovog jedinog sina, Alekseja, koji je bolovao od hemofilije.

Macronova posjeta

Kako je popularnost carskog para opadala zbog gospodarske krize, gladi i vojnih neuspjeha u Prvom svjetskom ratu, sve je više plemića krivilo Rasputina da je "zatrovao" carsku obitelj.

U decembru 1916. ubili su ga ruski plemići, a car Nikola II. abdicirao je samo nekoliko mjeseci poslije. Što je Rasputin šaputao caru Nikoli i carici Aleksandri izgubljeno je u povijesti, no zato se danas mnogo bolje nagađa što Putinu šapuću njegovi suvremeni Rasputini, osobe od najbližeg povjerenja koje s njim žele izgraditi novo rusko carstvo.

Kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio Putina 7. februara - sastanak koji je postao slavan po fotografiji masivnog stola između dvojice vođa - Macron je naknadno rekao da se Putin promijenio.

Umjesto da priča o sadašnjosti ili budućnosti, Putin je Macronu održao peterosatno predavanje iz "povijesnog revizionizma".

Macron je pokušavao razgovor vratiti na 100.000 ruskih vojnika na granici s Ukrajinom, no Putin bi se uporno vraćao na svoje viđenje povijesti od 1997. godine nadalje. Radilo se o sve bizarnijim antizapadnim teorijama zavjere, koje je vjerojatno čuo, dijelio i raspravljao sa svojim Rasputinima.

Pandemijska godina

Vodeća figura među Putinovim šaptačima vjerojatno je Jurij Kovalčuk, najveći dioničar Rossiya Banka, koji je bio jedan od najčešćih gostiju Putinove rezidencije u Valdaju gdje je ruski predsjednik proveo većinu pandemijske 2020. godine.

Kovalčuk je prije Putinova uspona bio jedan od vodećih fizičara na prestižnom Ioffe institutu za tehnologiju i fiziku.

Radio je na obavještajno osjetljivim tehnologijama, poluvodičima koji su se koristili u laserskim i satelitskim sustavima. Radilo se o polju od posebnog interesa za KGB, u kojem su se redovito krijumčarili tehnologije i materijali sa Zapada.

Visoki KGB-ov časnik Vladimir Jakunin, Putinov kolega i prijatelj, uspio je s Kovalčukom preko neimenovanog KGB-ova generala 1991. godine prodati zalihu rijetkih metala i izotopa koji su se koristili u vojnoj i zrakoplovnoj industriji.

Time su zaradili oko 24 miliona rubalja - početni kapital kojim je Putinov krug preuzeo Rossiya Bank. Jakunin je poslije nagrađen čelnim mjestom u Ruskim željeznicama, a Kovalčuk je počeo blisko prijateljstvo s budućim predsjednikom, u sklopu elitne komune koju su sagradili na obalama jezera Komsomolskoja - luksuzne skupine prozvane "kooperativ dače Ozero".

Glavni ideolog

"Kovalčuk nije samo čovjek od znanosti," upozorio je Zigar u pismu NYT-u. "On je ideolog čiji pogled na svijet miješa ortodoksni kršćanski misticizam, antiameričke teorije zavjera i hedonizam. Čini se da je to i svjetonazor gospodina Putina."

Putinovi ministri i ekonomski savjetnici su, poput Macrona, u protekle dvije godine počeli viđati jednog sasvim drugačijeg Putina: nezainteresiranog za gospodarstvo, društvena pitanja, pandemiju… "Sve mu je to išlo na živce", rekao je Zigar.

"Umjesto toga, on i Kovalčuk opsjednuti su prošlošću."

Kovalčuk i Putin vjeruju kako je Zapad - kroz NATO - iskoristio slabost Rusije krajem 90-ih i početkom dvijetisućitih kako bi se proširio koliko god je to moguće, do samih granica Rusije.

No, danas, Putinovi mu ljudi govore, Zapad je taj koji je slab. Putin je navodno poštivao jedino bivšu njemačku kancelarku Angelu Merkel, samo je nju shvaćao ozbiljno.

Kada je otišla, nastupilo je vrijeme da se Rusija "osveti za poniženja 90-ih". Osim Kovalčuka, postoji još jedan ideolog koji stoji iza Putinova svjetonazora, s manje izravnim utjecajem.

Kako tvrdi novinar Amos Barshad, radi se o filozofu Aleksandru Duginu, ultranacionalistu koji čak i fizički svojom dugom, raščupanom bradom i zapuštenim imidžom asocira na originalnog Rasputina.

Dugin vjeruje da je svijet podijeljen između dvije sfere utjecaja: pomorskih sila, koje naziva "vječna Kartaga," i kopnenih sila, koje naziva "vječni Rim". Vjeruje da je tako oduvijek bilo u svijetu, a da danas te dvije sile predstavljaju SAD kao Kartagu i Rusiju kao Rim.

Vječni rat

Kartaga i Rim zarobljeni su u vječnom ratu koji može završiti potpunim uništenjem onoga drugog. Poput Rasputina, i Dugin danas tvrdi da je njegov utjecaj božanski, no njegovi su korijeni skromni. U 80- ima je bio opskurni disident koji se blago protivio Sovjetskom Savezu.

Pjevao je antikomunističke pjesme na gitari, nije ga doživljavala čak ni ruska policija. No, Duginove knjige naišle su na plodno tlo kod postsovjetskih elita, a legitimitet je stekao kada je dobio posao na odjelu sociologije moskovskog sveučilišta.

Postao je jedan od najutjecajnijih autora u Rusiji - njegovi "Temelji geopolitike" postali su obvezno štivo među vojnim časnicima. Kada je 2011. u Rusiji počela "snježna revolucija", niz mirnih prosvjeda protiv izbornih prijevara, Dugin je glasno predvodio pro - tuprosvjede.

"Dragi narode Rusije," vikao je, "globalno američko carstvo stremi okupiti sve svjetske države pod svoju kontrolu. Kako bismo odoljeli ovoj prijetnji, moramo se ujediniti i mobilizirati! Moramo zapamtiti da smo Rusi! Prolijevali smo krv, našu i tuđu, da bismo Rusiju učinili velikom! I bit će velika! Ili je uopće neće biti. Rusija je sve! Sve drugo je ništa!"

Iako, za razliku od Kovalčuka, Dugin nema izravnu liniju do predsjednika, njegove knjige i javni nastupi pomažu Putinu oblikovati geopolitičke tvrdnje.

Ispunio želju

Jedino što je Dugin zamjerao Putinu prije invazije bilo je to što je preblag, što nije ušao u Ukrajinu s vojskom i krenuo graditi novo rusko carstvo.

Sada mu je ispunio i tu želju. Još jedan od Putinovih Rasputina je Vladislav Surkov, zamjenik čelnika predsjedničke administracije između 1999. i 2011., zamjenik premijera do 2013., a potom osobni Putinov savjetnik za odnose s Abhazijom, Južnom Osetijom i Ukrajinom.

Iako je u februaru 2020. smijenjen s te dužnosti, analitičari i stručnjaci za Kremlj smatraju kako i dalje ima nemali utjecaj na rusku politiku. Surkova ruska opozicija smatra jednim od vodećih ljudi iz sjene u Kremlju, koji je upravljao državnom propagandom kroz nadzor državnih TV kanala.

Mnogi vjeruju da se radi o arhitektu globalnih dezinformacija, najodgovornijom osobom zašto živimo u "svijetu poslije istine".

Surkov je svoj uspon počeo kao tjelohranitelj Mihaila Hodorkovskog, nekad najbogatijeg čovjeka Rusije, s kojim je trenirao borilačke vještine. Hodorkovski ga je zadužio da mu vodi odnose s javnošću.

No, kada je Hodorkovski postao nepoželjna figura u Kremlju, kada je uhićen i zatvoren, Surkov je vodio PR kampanju protiv bivšeg šefa. Studirao je kazališnu režiju, ljubitelj je repera Tupaca Shakura - u svojem je uredu u Kremlju na zidu je držao uokvireni portret Tupaca pokraj Putinova portreta.

Vjeruje se kako je pod pseudonimom napisao bestseler "Oko nule", postmodernistički roman o mafijašu-izdavaču, ljubitelju poezije, koji podmićuje kritičare i novinare dok služi korumpiranim političarima. Surkov je bio Putinov ključni čovjek za koordinaciju s odmetnutim pokrajinama u Gruziji i Ukrajini.

Redovni kontakti

Kada su ukrajinski hakeri 2016. javno objavili više od gigabajta njegovih e-mailova, pokazalo se kako je bio u redovnom kontaktu s opozicijskim čelnicima na istoku Ukrajine, a u dokumentima koji su procurili bio je i nacrt plana za destabilizaciju vlade u Kijevu.

Kremlj je poslije tvrdio da su svi ti podaci lažni. Na Putina utjecaj navodno ima i episkop Tihon Ševkunov, metropolit Pskova i Pokrova, za kojeg se vjeruje da je predsjednikov osobni ispovjednik.

Riječ je o izrazito nacionalistički orijentiranom svećeniku koji smatra da je demokracija odgovorna za slabljenje utjecaja Ruske crkve u državi.

Tihon je glasno podržao rusku aneksiju Krima, a protivnik je i ekumenizma. Za katolike tvrdi "da nisu ni Crkva te kao takvi nisu ni kršćani".

Ruski novinari disidenti tvrde kako je Ševkunov rado surađivao s KGB-om, tvrdeći da je nužno surađivati s tajnim službama jer "samo one mogu zaštititi državu od sotonizma i islamizma".

Ubrzo nakon što se Putin pridružio njegovoj pastvi, slijedile su i druge utjecajne osobe, poput bivšeg državnog tužitelja Vladimira Ustinova, bivšeg guvernera Sankt Peterburga Georgija Poltavčenka i brojnih drugih.

"Većina nas je živjela u Sovjetskom Savezu", rekao je jednom. "To je bila iskrivljena Rusija, ali prava. Oni koji ne žale zbog razaranja Sovjetskog Saveza nemaju srca."

Veliki utjecaj

U krugovima bliskim Kremlju vjeruje se da je Tihonov utjecaj na Putina velik, a sam episkop to niti poriče, niti potvrđuje.

"Putin je samostalan. To raduje jedne, a do panike dovodi druge. Vodi ga samo Bog, ljubav prema Rusiji i zdrav razum."

Putinov krug utjecaja zatvara još jedan iz mreže obavještajaca Konstantin Malofejev. Najmlađi u skupini, Malofejev je 2005. imao samo 31 godinu kada je osnovao Marshall Capital, investicijski fond koji je brzo narastao u vrijednosti na više od milijardu dolara.

Njegovi su investitori bili tajni. Uz podršku državnog novca za svoje projekte preko noći je postao milijarder.

Političke stranke

No, taj je novac zapravo služio u korist većeg projekta širenja ruskog političkog utjecaja po svijetu. Njegova Zaklada Svetog Bazilija Velikog zamišljena je kao protuteža američkoj Nacionalnoj zakladi za demokraciju, a služila je za izgradnju mreže neprofitnih organizacija koje su promicale ciljeve Kremlja pod maskom civilnog društva.

Malofejeva posprdno zovu "Putinov Soroš" jer je njegova uloga upravo ona za koju promoskovski mediji redovito optužuju Georgea Sorosa - uplitanje u politiku i destabilizacija režima drugih država.

Poput ostalih Putinovih šaptača, i Malofejev je veliki ideolog i patriot koji vjeruje u veliku i ortodoksnu Rusiju.

Diljem Europe finansirao je, vjeruje se, radikalne političke stranke poput Nacionalne fronte Marine Le Pen. Navodno je potpomagao i proruske separatiste u Donecku i Luhansku, iako je tvrdio da im šalje samo hranu, vodu i lijekove.

Iako Malofejev odrađuje velik posao za Kremlj, ipak se drži dalje od izravnog kontakta s Putinom, pri čemu episkop Tihon djeluje kao poveznica.

Iako sigurno uživa veliko povjerenje predsjednika, priroda njegove zadaće je takva da u javnosti mora održavati distancu od ruskih vlasti.