Malo ko je bio u stanju sakriti se od ovih notornih ubica. U tzv. "divljim" devedesetima, godinama kolapsa Sovjetskog Saveza, plaćene ubice se moglo naći na svakom koraku.
Ubijalo se za male novce (oduzimali su život i za 500 dolara). No, plaćene ubice o kojima će ovdje biti govora bili su elita, a njihove najčešće žrtve su bile vođe mafijaških klanova, piše Ruski vijesnik.
Saša Makedonski je presudio nekim od najpoznatijih ruskih kriminalaca 90-ih godina. Dobio je nadimak zbog "pucanja na makedonski način" (izraz koji je ušao u ruski jezik još krajem 19. stoljeća, a znači istovremeno pucanje iz dva pištolja ili revolvera).
To je bio vjerovatno najpoznatiji ruski plaćeni ubojica krajem prošlog stoljeća. Bio je hrabar i pratila ga je sreća. Njegova zlodela su opisana u 2 igrana filma, 9 serija, 3 knjige i u mnogim dokumentarcima.
Rođen 1960., Makedonski je prošao dobru vojnu obuku u tenkovskoj jedinici sovjetske vojske krajem 70-ih. U ranim 80-im godinama zaposlio se u policiji, ali je nakon šest mjeseci otpušten zbog surovog ophođenja s uhapšenima. Vratio se u svoj rodni Kurgan i zaposlio se kao grobar.
Na Sašinom popisu žrtava su najpoznatiji ruski mafijaši 90-ih godina. Neki izvori kažu da on nikada nije detaljno planirao ubistvo i rukovodio se intuicijom. Neke situacije dokazuju da je zaista tako i bilo.
Poslije vala hladnokrvnih ubistava, nekoliko hapšenja (tri puta je bježao iz pritvora; jednom je iskočio kroz prozor sudnice i sjeo u pogrebno vozilo koje ga je čekalo ispred ulaza u sud), pobjegao je u Atinu. Iznajmio je kuću u kojoj je živio sa svojom 22-godišnjom djevojkom manekenkom, Svjetlanom Kotovom.
Makedonski je prekinuo sve veze sa svojim poslodavcima i njihovi su se odnosi pogoršali do te mjere da je Saša koristio njihove fotografije kao mete vježbajući pucanje. Iskusni ubica nije razmišljao o tome da njegovu kuću prati, snima i prisluškuje ne samo grčka policija, već i ruska mafija.
Vođe ruske mafije su odlučile da ne čekaju kada će ih Makedonski napasti i poslale su po njegovu dušu drugog najpoznatijeg ubojicu - Sašu Soldata. Njih dvojica su se dobro poznavala i Makedonski je rado došao sa djevojkom u kuću gdje je odsjeo Soldat sa još dvojicom "prijatelja".
Uskoro je grčka policija pronašla tijela Makedonskog i Kotove zakopana na različitim mjestima. Sašu su ugušili, a Svjetlani slomili podjezičnu kost, te ju raskomadali nakon toga.
Saša zvani Soldat (vojnik) je završio glazbenu školu, radio u tvornici opreme za kozmonautiku u Moskvi, a zatim dobio poziv za vojsku. Dospio je u elitno mornaričko pješaštvo. Zavoljeo je vojnički život i tražio je da ga pošalju na front u Prvom čečenskom ratu 1994., ali to se nije dogodilo.
Nesretan zbog toga što njegova vojna karijera ne napreduje, Soldat se upustio u noćni život. Poslije krvave tuče u baru, članovi jedne moskovske bande mu nude da im se pridruži.
Tako je Saša konačno dobio mogućnost da pokaže svoje smrtonosne sposobnosti koje je stekao u vojsci. Soldat je bio posebno inventivan kada je planirao ubojstva, a maskiranje je bilo jedna od njegovih glavnih odlika. Npr., jednom se pridružio grupi zidara i danima radio s njima, a zatim ih poveo u restoran gdje je obično svraćala njegova nova žrtva.
Ubijao je kada su ga najmanje očekivali, i stekao ugled talentiranog glumca i nemilosrdnog ubice. Konačno je uhićen 1999. i osuđen na 24 godine zatvora, što znači da će kroz šest godina biti slobodan čovjek.
Za razliku od Makedonskog i Soldata, Šepavi Maks nije imao nikakva razočaranja i neuspjehe u životu. List "Kommersant" je pisao da su njegovi novinari imali priliku razgovarati s njim i da su stekli dojam da to nije nikakav ubica. Više je sličio na poslovnjaka koji trguje naftom i ima četiri privatna aviona.
Iza te maske se ipak skrivao krvolok. Šepavi Maks (ozljedio je nogu u prometnoj nesreći) nije samo iznuđivao novac od poslovnjaka i ubijao svoje suparnike, već je i organizirao više terorističkih napada u Moskvi.
Poznat je po svom brutalnom i drskom pristupu "poslu". 1993. on i njegovi ljudi su otvorili vatru iz automatskom oružja u strogom centru Moskve i ubili petoricu dužnika. Iste godine Maks se posvađao s radnicima jednog parkirališta. Vratio se kasnije da bi bacio bombu na njih.
Njegov spisak žrtava se čini beskrajnim, ali policija ga napokon hapsi 1996. godine. Za posjedovanje oružja bez dozvole i korištenje lažnih isprava osuđen je (na sveopće čuđenje) na samo dvije godine zatvora, tako da je odrobijao svoje do kraja sudskog procesa.
Šepavi Maks je postao religiozan. Čim je pušten iz zatvora 2000. godine ubijen je u blizini jedne crkve u Moskovskoj oblasti. Ko je naručio njegovo ubistvo i ko je pucao, nikad se nije saznalo.
