Činilo se da se ruska međunarodna kampanja dezinformacija pokolebala u prvim danima invazije, dok su priče o ukrajinskoj hrabrosti dominirale internetom. Ali u Rusiji, propagandna mašina zemlje bila je zauzeta izbacivanjem poplave dezinformacija usmjerenih na vlastite građane.
Narativ koji se širi online putem državnih i nezvaničnih kanala pomogao je stvaranju alternativne stvarnosti u kojoj je invazija opravdana, a Ukrajinci su krivi za nasilje. Kako bi kontrolirala narativ kod kuće, Rusija je također zatvorila pristup nekoliko web stranica i zaprijetila medijima dugim zatvorskim kaznama zbog kritikovanja rata. Postoje neki dokazi da su napori ublažili barem neke Ruse.
New York Times je napravio analizu kako rat izgleda Rusima, na osnovu pregleda državnih novinskih članaka, kanala u popularnoj aplikaciji za ćaskanje Telegram i doprinosa nekoliko čuvara dezinformacija koji prate rusku propagandnu mašinu.
Nakon što su ruska granatiranja ubila ukrajinske civile, Rusija je okrivila 'neonaciste'.
Neke od najuznemirujućih slika iz rata stigle su iz Mariupolja, lučkog grada na jugoistočnoj obali. Granatiranje je pogodilo regiju, ubivši nekoliko civila koji su pokušavali pobjeći iz tog područja, tokom onoga što je trebalo da bude prekid vatre.
Međutim, Rusi su dobili drugačije objašnjenje na internetu: Ukrajinci su pucali na ruske snage tokom primirja, a neonacisti su se „skrivali iza civila korištenih kao živi štit“, navodi ruska državna novinska stranica Tass.
Neonacisti su godinama bili stalni lik u ruskim propagandnim kampanjama, korišteni za lažno opravdavanje vojne akcije protiv Ukrajine u onome što su ruski zvaničnici nazvali "denacifikacija". Te tvrdnje su nastavljene samo tokom sukoba. Kako bi se objasnili napadi na druge ukrajinske stambene zgrade, u istom članku Tass-a se tvrdi da su neonacisti stavili "teško oružje u stambene zgrade, dok su neki stanovnici prisilno držani u svojim domovima", ne pružajući nikakve dokaze.
Ruski nalozi na društvenim mrežama koristili su mješavinu lažnih i nepotvrđenih fotografija na kojima se vidi kako ukrajinski vojnici drže nacističke zastave ili fotografije Hitlera. Analiza Centra za informacijsku otpornost, neprofitne organizacije fokusirane na otkrivanje dezinformacija, pokazala je da je broj tvitova koji povezuju Ukrajince s nacistima porastao nakon što je invazija počela.
“Propaganda djeluje kada se poklapa s vašim postojećim pretpostavkama”, rekao je Pierre Vaux, viši istražitelj u Centru za informacijsku otpornost. “Stvari koje se uklapaju u nacističke stvari su zaista efikasne.”
Nakon što se nuklearno postrojenje zapalilo, Rusi su tvrdili da ga štite.
Nakon što je Rusija napala područje u blizini nuklearnog kompleksa u Zaporožju, što je dovelo do požara, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij nazvao je to "nuklearnim terorizmom".
No, prema saopštenju Kremlja prenijetom u Tass-u, vojska je zauzela objekat kako bi spriječila Ukrajince i neonaciste da “organiziraju provokacije preplavljene katastrofalnim posljedicama”. Iako su Ukrajinci snažno ojačali region protiv napada, ruski zvaničnici su tvrdili da su već imali kontrolu nad kompleksom prije nego što su Ukrajinci otvorili vatru. Dodali su da su Ukrajinci zapalili susjednu zgradu prije nego što su pobjegli, ne dajući nikakve dokaze. Zapadni stručnjaci kažu da bi kontrola kompleksa Zaporožja omogućila Rusiji da izazove nestanke struje ili isključi cijelu električnu mrežu.
Slika Rusije kao zaštitnice svijeta ponovo se pojavila nakon što su zvaničnici te zemlje tvrdili da su otkrili dokaze da Ukrajina radi na nuklearnoj bombi. Prema ruskim zvaničnicima, planovi za bombu su otkriveni u napuštenoj nuklearnoj elektrani Černobil.
"To čak i nema smisla, jer ako namjeravate razviti nuklearno oružje, ne radite svoj tajni razvoj u nuklearnoj elektrani", rekao je gospodin Vaux. “Ali takve stvari se samo emituju na ruskoj državnoj televiziji.”
Nakon što je Rusija granatirala stambeno naselje, Rusi su tvrdili da su to učinili Ukrajinci.
Napad na Harkov, grad na sjeveroistoku Ukrajine koji graniči s Rusijom, pružio je dodatne dokaze da je Rusija neselektivno bombardovala stambene četvrti i ubijala civile, prema Atlantic Councilu, američkoj istraživačkoj grupi. Međunarodni krivični sud otvorio je istragu o ratnim zločinima nakon napada.
U jednom napadu koji je uključivao teška granatiranja, ubijena su 34 civila, a 285 je ranjeno, prema ukrajinskoj Državnoj službi za vanredne situacije.
Ali Rusi koji su slušali državne medije ili pretražujući kanale na Telegramu čuli su drugu priču: projektili su, tvrdili su ti izvori, došli sa ukrajinske teritorije.
Na Telegram kanalu za rusku novinsku stranicu Readovka, jedan post opisuje kako su "ukrajinske rakete" "stigle sa sjeverozapada" - područja pod kontrolom ukrajinske vojske.
Rusko ministarstvo odbrane saopštilo je da nikada nije napadalo gradove, već da je gađalo "vojnu infrastrukturu" "visoko preciznim oružjem", navodi se u članku u državnoj novinskoj agenciji RIA Novosti.
Nakon napada na krvave civile, Rusi su ranjene Ukrajince nazvali kriznim akterima.
Žena koja je preživjela eksploziju u svojoj stambenoj zgradi postala je fokus napora dezinformacija nakon što se njena krvava i zavijena fotografija proširila novinama i zapadnim medijima.
Žena je bila stanovnica stambenog kompleksa u Čuhuivu, u blizini Harkova. Fotoreporter Alex Lourie snimio je njen portret nakon napada, a slika se ubrzo pojavila na naslovnim stranicama novina širom svijeta.
Međutim, ruski kanali na društvenim mrežama lažno su je opisali kao pripadnika ukrajinske jedinice za psihološke operacije, prema analizi ukrajinske stranice za provjeru činjenica StopFake.
U objavi "Rata lažnjacima", proruske web stranice i Telegram kanala koji se pojavio na početku invazije, sugerira se da bi krv mogla biti sok od grožđa i da bi žena mogla biti "dio teritorijalne odbrane". Kao dokaz, objava je uključivala snimak druge žene koja ima neku sličnost. Ta slika dolazi sa fotografije New York Timesa, koja je snimljena u Kijevu - sedam sati vožnje zapadno od Čuhuiva.