U zadnjim sekundama finala Svjetskog prvenstva 1958., kada je Brazil već vodio 4:2, Pele, tada star samo 17 godina, primio je dugu loptu u blizini švedskog kaznenog prostora.
Uhvatio ju je na prsa, odigravši tako vješto da mu je lopta pala pred noge.
Zakoračio je preko lopte i bez napora je vratio saigraču, prenosi Guardian.
Pele: Ključni trenutak za brazilski nogomet
Dok je publika još uvijek klicala, lopta je vraćena u prostor, a Pele ju je glavom spremio u gol.
Nekoliko trenutaka poslije, Brazil je osvojio svoje prvo Svjetsko prvenstvo. Time je nacionalni identitet, tada poznatiji po kafi, postao sinonim za nogomet.
Pele, sveden na bujicu suza na terenu, započeo je svoj život kao utjelovljenje brazilskog nogometa.
Vrijedno je podsjetiti koliko je titula u tom trenutku bila važna za Brazil.
Svjetlucave afro-brazilske zvijezde, poput Leonidasa, prvi su put privukle međunarodnu pozornost na Svjetskom prvenstvu 1938.
Komentatori su u to vrijeme sugerirali da je hibridna afro-indijsko-evropska demografija zemlje najveća snaga nogometa i kulture.
Svjetsko prvenstvo 1950., održano u Brazilu, trebalo je zacementirati ovu predodžbu. No, šokantan poraz od Urugvaja u finalnoj utakmici – na Maracani – tumačen je kao neuspjeh modernizacije zemlje i njene raznolikosti.
Tamnoputi igrači postali su "žrtveni jarci" za poraz i reaktivirani su rasistički stereotipi.
Prokletstvo je skinuto
Godine 1958. prokletstvo je skinuto. Brazilska superraznolika reprezentacija postala je prvak, igrajući u svom jedinstvenom stilu. Pele je bio zvijezda, a svijet je to primijetio.
Bio je, naravno, vrhunski talentirani sportaš koji bi zablistao u bilo kojoj eri. No, njegova se karijera poklopila sa zlatnim dobom brazilskog nogometa.
Tada je igra zaista bila samo središte kulturnog života. Eksplozivnim širenjem televizije, nogomet je masovno pojačao svoje prisustvot.
Posljedično, Pele je bio prvi brazilski nogometaš čiji je kulturni utjecaj nadmašio samu igru. On je postao prva nogometna slavna osoba na globalnom nivou. Dva momenta to ilustriraju.
Prvi je bio Peleov 1000. gol. Ovaj su trag "izmislili" brazilski mediji.
Proslava se krajem 1969. pretvorila u golemi cirkus. Napravljen je televizijski spektakl u kojem su novinari i kamere pratili svaki njegov pokret.
Kad je konačno zabio 10000. gol, uživo na TV-u, sljedeći dan, u Brazilu, to se smatralo jednako važnim kao i slijetanje Apolla 12 na Mjesec.
Drugi trenutak bilo je finale Svjetskog prvenstva 1970. u kojem je Peleov Brazil pobijedio Italiju sa 4:1. Taj duel često se smatra najboljom izvedbom bilo koje reprezentacije ikada.
Postavio zlatni standard
Zlatni standard – ono što je sam Pele nazvao prekrasna igra.
Koliko god igra bila dobra, ono što je popravilo trenutak u globalnoj mašti bilo je to što je to bilo prvo finale Svjetskog prvenstva koje se uživo prenosilo širom svijeta putem satelita.
Bilo je i prvo finale koje je bilo dostupno u boji. Brazilski poput kanarinca žuti dresovi, prvi put, prikazani su u svom svom sjaju, svjetlucajući na meksičkom suncu.
Pele je bio prva prava multimedijska nogometna zvijezda.
Pjesmama su ga proslavili mnogi vodeći brazilski muzičari, od Jacksona do Pandeira do Chica Buarquea. Najugledniji brazilski pjesnici, kao što je Joao Cabral Melo Neto, činili su isto.
Jedno je vrijeme imao svoju radio emisiju. Izdao je niz hit ploča, glumio u telenovelama i o njemu je napisao pet filmskih biografija.
Njegova vlastita glumačka karijera, gdje je u bniti glumio sam sebe, uključivala je kultni "Escape to Victory". Predstavio se i kao privatni detektiv-socijalni radnik u "Os Trombadhinas".
Prije nego što se povukao s terena, Pele je pokrenuo nogomet u Sjedinjenim Američkim Državama tokom pet godina u ekipi New York Cosmosa.
Nakon povlačenja, kratko je služio kao ministar sporta predsjednika Fernanda Henriquea Cardosa.
Reklamirao od Pepsija do Viagre
Potom je preuzeo svoju dužnost - bio je Pele. Bio je prvi nogometaš koji je zaštitio svoj nadimak. Postao je zaštitno lice svjetskih brendova, od Pepsija do Viagre, mnogo prije drugih.
Nema sumnje da će se još mnogo raspravljati o tome je li on bio najveći i najslavniji nogometaš svih vremena.
Da li je ta kruna, nakon što je osamdesetih već izgubljena od Argentine i Diega Maradone, sada pripala Lionelu Messiju. Možda je ovo istina.
Igrač može biti dobar onoliko koliko mu historijski trenutak dopušta. U usporedbi s Peleovom erom, nivo treninga, kondicije i medicinske podrške igrača nemjerljivo je viši.
Oprema je lakša i bolja, kopače su više nalik na baletne patike, prehrana je znatno poboljšana...
Bilo kako bilo, usprkos Maradoninoj bombastičnoj prisutnosti i Messijevoj briljantnosti u eri medijske globalizacije bez presedana, obojica su slijedila staze koje je prvi iskovao Pele.
