Stanovništvo Evrope ubrzano stari, što primorava članice EU da sve više troše na penzije. Dok vlade žele da podignu starosnu granicu za odlazak u penziju, neke pozivaju na fleksibilniji pristup, podržan tehnologijom.
Demografska tempirana bomba u Evropi otkucava decenijama. Stanovništvo Evropske unije je sve starije – više od petine sada ima 65 ili više godina. Očekuje se da će taj broj porasti na trećinu do 2050. godine.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je prošle godine da će 2024. godine broj ljudi starijih od 65 godina u Evropi prvi put premašiti broj osoba mlađih od 15 godina. Uprkos ogromnom porastu imigracije u posljednje dvije decenije, kontinent i dalje treba da privuče dovoljno radnika čiji porezi mogu da pokriju rastuće troškove penzija.
Ekonomisti predviđaju da će do 2050. godine na svakog penzionera u Evropi biti manje od dva radnika, u poređenju sa sadašnjih troje. U međuvremenu, godišnji trošak državnih penzija dostigao je više od 10% bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 17 od 27 zemalja članica EU. Svih 17 – osim jednog – nalazi se u zapadnoj Evropi. U Italiji i Grčkoj više od 16 posto BDP-a izdvaja se za penzije.
Da bi riješili ogroman rast ovih troškova, nekoliko zemalja članica EU reformisalo je svoje penzione sisteme, uključujući povećanje starosne granice za odlazak u penziju. U Francuskoj je, naprimjer, prošle godine bilo višemjesečnih demonstracija zbog planova da se starosna granica za odlazak u penziju podigne sa 62 na 64 godine.
Druge evropske zemlje su otišle još dalje. Velika Britanija, naprimjer, planira da produži radni vijek na 68 od sredine 2020-ih.
„Nizozemci su nedavno reformisali svoj penzioni sistem, ali on ne ostvaruje zacrtane ciljeve“, rekao je za DV Hans van Merten, profesor evropskog penzionog prava na Univerzitetu u Utrehtu. „Ne vidim potrebne reforme u Njemačkoj. Belgija i mnoge druge evropske zemlje također“.
Milioni ljudi još ne uplaćuju privatne penzije da bi povećali svoja primanja u starosti. Ovo dodatno opterećuje javne finansije. Podaci Eurobarometra od prošle godine pokazali su da samo 23 posto stanovnika EU ima profesionalni penzijski plan, dok je samo 19 posto njih državnu penziju dopunilo privatnom. Brojke se znatno razlikuju među članicama Unije.
Odvojeno istraživanje Insurance Europe pokazalo je da 39% ispitanika ne štedi za penziju – ovaj broj je još veći među ženama i radnicima starijim od 50 godina. A mnogi koji to čine nezadovoljni su uslovima štednje.
U martu 2022. EU je uvela Panevropski lični penzioni proizvod (PEPP). To je plan koji omogućava radnicima da osiguraju dodatnu penziju koja je u potpunosti prenosiva kada se presele u druge zemlje EU. Plan je dostupan svima, ali nije obavezujući.
Međutim, ovaj plan je uvela samo jedna država - Slovačka. „PEPP postoji dvije i po godine“, rekao je van Merten, „ali veliki investicioni fondovi kažu da nemaju kapacitet da sami uvedu PEPP i traže partnere da to učine“.
Prema nekim stručnjacima, problem je što je PEPP previše komplikovan. PEPP se također smatra nepoželjnom konkurencijom za investicione fondove kao što su BlackRock ili Fideliti, čiji su najveći klijenti veliki nizozemski, norveški i nkemački penzioni fondovi koji predstavljaju desetine miliona evropskih štediša.
Van Merten se zalaže za pojednostavljenje i veću fleksibilnost PEPP-a, jer neke zemlje EU ovom penzionom planu ne daju iste poreske olakšice kao drugi privatni penzioni fondovi.
Međutim, ljudima je potrebna još veća fleksibilnost kada su u pitanju njihova ulaganja i starosna granica za odlazak u penziju. Pojava neo-brokera kao što su Robinhood, eToro i German's Trade Republic, koji omogućavaju korisnicima da upravljaju investicijama putem aplikacija za pametne telefone, donekle je zamijenila mnoge komplikovane penzione sisteme u Evropi.
Provajderi tradicionalnih finansijskih usluga tvrde da aplikacije za mobilne investicije podstiču korisnike da preuzmu nepotrebne rizike o kojima ne znaju dovoljno i koji bi mogli da ugroze njihov dugoročni prihod, dok zagovornici sistema tvrde da je ulaganje učinio jednostavnijim, jeftinijim i transparentnijim.
U budućnosti bi više vlada članica EU moglo dozvoliti zaposlenima da deo svoje državne penzione štednje ulažu direktno na berzu, kao što je slučaj u Švedskoj. Van Merten vjeruje da bi zaposleni bili više motivisani da štede kada bi imali veću kontrolu nad načinom na koji se njihova sredstva ulažu.
„Da li želite da vaša ušteđevina bude zelena? Da li želite da investirate u Izrael ili ne? Neka pojedinac odluči. Zašto bi to umjesto vas trebalo da odlučuju socijalni partneri ili sindikati?“, upitao je on, misleći na privatne penzione planove koje ne kontrolišu sami korisnici.
Arnaud Houdmont iz organizacije "Better finance" upozorava da će doći dan kada će se fokus procesa prebaciti sa javnih na privatne sisteme penzijske štednje, ali da štediše nisu spremne za to. Postoji velika vjerovatnoća da će sljedeća generacija Evropljana otići u penziju znatno siromašnija i kasnije od prethodnih generacija“, rekao je on.
