Paul Tibbets pilot koji je pilotirao avionom, kojega je nazvao po svojoj majci Enola Gay, i kojim je bombardirao Hiroshimu, uoči svoje smrti zatražio je da se nakon njegova odlaska ne organizira sahrana, kao ni da mu se ne podigne nadgrobni spomenik.
Bombe koje su okončale Drugi svjetski rat
Dana 6. avgusta 1945. na Hiroshimu je bačena atomska bomba koja je, prema procjenama, ubila između 70.000 i 100.0000 ljudi.
Tri dana kasnije bačena je druga bomba na Nagasaki, usmrtivši oko 40.000 ljudi. Tibbets nije učestvovao u toj drugoj američkoj misiji. Japanci su se nakon ovog bombardiranja predali u roku od nekoliko dana i rat je priveden kraju.
Mirna savjest i san
Tibbetsova želja da izbjegne pogrebne obrede, na prvi pogled, išla bi u prilog onima koji su vjerovali da je nakon bacanja atomske bombe on poludio jer nije bio upoznat sa teretom kojega je nosio u avionu. Kontradiktorno ovim pričama o njegovoj “tragičnoj” ulozi u cijelom zbivanju, Tibbets je tvrdio do posljednjeg dana da nikada nije požalio zbog svog čina i da nije imao nikada problema sa svojom savješću i spavanjem. Umro je u devedeset i drugoj godini života, mirno u svom domu u Columbusu, u glavnom gradu savezne američke države Ohio, 2007. godine.
Cilj: Ne pružiti zadovoljštinu protivnicima
Tibbets je razjasnio i svoju posljednju neuobičajenu želju, na vrlo jednostavan način, kazavši da ne želi protivnicima svog čina pružiti zadovoljštinu koji bi njegovo posljednje počivalište zasigurno pretvorili u mjesto prosvjeda.
Njegov čin označio je početak kraja Drugog svjetskog rata i eliminirao je potrebu za invazijom na Japan pri čemu je očekivan izuzetno velik broj žrtava. Upravo je zbog toga Tibbets smatrao da je svojim činom spasio više života negoli ih je uništio te ga nije morila grižnja savjesti.
Kremiranje i prosipanje pepela
Umjesto sahrane odlučio se na kremiranje i prosipanje pepela po kanalu La Manche, gdje je volio letjeti tokom rata.
