Lovac na mine italijanske mornarice, ITS Numana, nedavno je patrolirao iznad plinovoda kojim se prenosi prirodni plin iz Sjeverne Afrike u Evropu, kada je brodski sonar otkrio metalni objekt u blizini linije cjevovoda. "Postojao je očit rizik", rekao je poručnik Gianluigi Barberisi, zapovjednik broda. Stoga je brod spustio robotsku sondu na dubinu od 200 metara kako bi izbliza provjerila o čemu se radi. A radilo se o zahrđalom stolu.
Sve donedavno, italijanska mornarica nije provodila mnogo vremena u provjerama podvodnih cjevovoda. No, to se promijenilo 26. septembra, kada je u eksplozijama oštećen plinovod Sjeverni tok u Baltičkom moru u očitom činu sabotaže. Od tada je zaštita plinovoda, energetskih mreža i terminala prirodnog plina koji osiguravaju opskrbu električnom energijom i grijanjem postala prioritet nacionalne sigurnosti širom evropskog kontinenta, prenosi The Wall Street Journal.
Sumnja se na Rusiju
Nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, Moskva je postupno smanjivala izvoz plina u Evropu. Razotkrivajući time opasnosti ovisnosti o ruskoj nafti i plinu. Eksplozije na plinovodu Sjeverni tok, koji je plin iz Rusije prenosio u Njemačku, otkrile su još jednu evropsku slabost. Ranjivost njene infrastrukture na fizičke napade.
Iako nijedna evropska vlada nije konkretno imenovala koga sumnjiči za eksplozije, neki evropski dužnosnici rekli su kako pretpostavljaju da je odgovorna Rusija. Kremlj je, pak, negirao svaku povezanost s eksplozijama.
Zaštita evropske energetske infrastrukture golema je zadaća. Otprilike 10.000 kilometara plinovoda prolazi dnom norveških voda i Sredozemnog mora. A više je od 1000 naftnih i plinskih instalacija u evropskim vodama. Energetski i sigurnosni analitičari kažu da bi bilo kakvi napadi na ove objekte, poput eksplozija na Sjevernom toku, značili mjesece, ako ne i godine popravaka. Zbog toga što je vrlo teško doći do cijevi i štete koju morska voda može prouzročiti.
Poziv na buđenje zbog napada na infrastrukturu koja plin doprema u Evropu
Jedinica lovaca na mine italijanske mornarice, koja je donedavno bila više usredotočena na pronalaženje i deaktiviranje mina i bombi iz Drugog svjetskog rata, sada kontinuirano skenira plinovode kojima se plin doprema u zemlju. "Pojačali smo naše patrole iznad i ispod površine, uključujući podmornice, daljinski vođene podvodne brodove i zračne snage", kaže admiral Giuseppe Cavo Dragone, načelnik štaba italijanske odbrane. "Ne radi se samo o otkrivanju je li se šta dogodilo. Sama činjenica da provodimo nadzor služi kao sredstvo odvraćanja".
Gotovo posvuda u Evropi, na kopnu i moru, vlade provode nešto slično. Ponekad koristeći policijske i vojne snage jedva obučene za takve zadatke. Ratni brodovi, podvodna plovila na daljinsko upravljanje i vojni avioni provjeravaju podvodne cjevovode i platforme za bušenje na moru. Policijske snage, vojni rezervisti, pa čak i snage za specijalne operacije, čuvaju naftna i plinska postrojenja.
"Rat u Ukrajini, a posebno eksplozije na Sjevernom toku, bili su poziv na buđenje", kaže Jens Wenzel Kristoffersen, zapovjednik u danskoj mornarici i analitičar na Univerzitetu u Kopenhagenu. "Ako su eksplozije Sjevernog toka bile upozorenje, postigle su svoj cilj, da pokažu da su udari mogući bilo gdje, bili to plinovodi ili farme vjetroturbina".
Samo 15 posto ruskog plina u Evropi
Prije početka rata u Ukrajini, Evropska unija oslanjala se na Rusiju s oko 45 posto uvoza prirodnog plina, uključujući prijenos plinovodima i ukapljeni prirodni plin. A zemlje poput Njemačke i Italije bile su posebno ovisne o ruskim isporukama. Evropske vlade nakon invazije požurile su zamijeniti ruski plin uvozom iz Norveške, Alžira, SAD-a i drugih zemalja. Sada tek otprilike 15 posto ukupnog uvoza plina u EU dolazi iz Rusije.
Djelomično zahvaljujući toploj jeseni, skladišta plina širom Evrope sada su uglavnom puna. No, svaka nestašica plina ove zime nosi rizik da evropske ekonomije potonu u recesiju. Ekonomisti su identificirali dva glavna rizika - dugotrajno zahlađenje i katastrofalni incident na plinovodu, rezervnom skladištu ili nekom drugom ključnom dijelu infrastrukture. Ta su postrojenja uglavnom bila nezaštićena. Što ih je činilo najlakšom metom, navode sigurnosni dužnosnici.
"Rusija više ne ograničava svoje pokušaje manipuliranja Zapadom na smanjenje izvoza energije. Već je jasno pokazala da čak i energetska infrastruktura saveznika može biti meta", rekao je Kristjan Mäe, voditelj odjela za planiranje politike u estonskom Ministarstvu odbrane, koje je pojačalo nadzor na moru.
Plin je ključan za Evropu, stoga je pojačana vojna prisutnost
Rusija kaže da je pouzdan opskrbljivač plinom Evropi. Okrivljujući smanjene isporuke tehničkim poteškoćama zbog zapadnih sankcija. Glasnogovornik Kremlja nije odgovorio na zahtjev za komentar na ovu tematiku.
Evropske oružane snage nemaju resurse potrebne za potpunu zaštitu energetske infrastrukture, ističe Hans Tino Hansen, izvršni direktor Risk Intelligencea, sigurnosne kompanije sa sjedištem u Kopenhagenu, specijalizirane za pomorske prijetnje. "Ako ste djelovali u Sjevernom moru ili na Baltiku nakon ‘Hladnog rata‘, vrlo ste se malo bavili procjenama sigurnosnih rizika", kaže on. "Bilo je puno procjena o utjecaju energetskih projekata na okoliš, na ptice ili vodene tokove, ali vrlo malo na sigurnost".
Potrebno je više ljudstva i opreme, kao što su senzori instalirani na cjevovodima, kako bi se spriječile buduće sabotaže, rekao je. Velika Britanija kupuje dva broda dizajnirana za otkrivanje prijetnji na morskom dnu, poput kablova i cjevovoda. Prvi treba biti isporučen u januaru, više mjeseci prije roka.
U trenutku napada, plinovodi Sjeverni tok nisu prenosili plin u Evropu. Nakon toga, čelnici zapadne Evrope ubrzo su svoju pozornost usmjerili na Norvešku, sada najvećeg dobavljača goriva na kontinentu.
Povećana vojna prisutnost u Sjevernom moru i na Baltiku
Nakon što je doznao za eksplozije, zapovjednik Kraljevske norveške mornarice Rune Andersen slao je poruke i razgovarao putem sigurne video linije sa svojim kolegama iz mornarica u Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, te je telefonom razgovarao sa šefom Savezničkog pomorskog zapovjedništva Sjevernoatlantskog saveza (NATO). "Odmah je bilo jasno da je Sjeverno more zapravo važnije od baltičkih plinovoda za evropsku sigurnost", rekao je.
Od tada su snage NATO-a povećale svoju pomorsku prisutnost u Baltičkom i Sjevernom moru, rekao je dužnosnik NATO-a. Stalna NATO pomorska grupa 1, multinacionalne snage za reagiranje, trenutačno se nalazi na Baltiku. Njemačka, britanska i francuska mornarica pomogle su Norveškoj u zaštiti infrastrukture poput naftnih platformi i podvodnih kablova te cjevovoda, što je napor koji je koordinirao NATO.
Ponekad ni ruska flota nije daleko. Kada su norveške i britanske fregate krenule u patrolu u južnom Barentsovom moru prošlog mjeseca, u blizini su se nalazili brodovi ruske mornarice, kako kažu u norveškim oružanim snagama.
Ophodni brod norveške obalne straže KV Tor promijenio je svoju uobičajenu rutu kako bi prošao kraj naftnih i plinskih postrojenja na kopnu, koja se nalaze na zapadnoj obali. "Smanjujemo brzinu, koristimo dvogled i radar da vidimo ima li nešto što nije normalno", kaže kapetan Jørgen Varpe Wallem.
Sve se drži pod nadzorom
Istovremeno, na kopnu naoružani rezervisti čuvaju stražu ispred tvornice za preradu plina Kollsnes i drugih energetskih objekata. Brodovi obalne straže patroliraju oko platformi u Sjevernom moru. A kompanije koriste daljinski upravljana podvodna plovila za provjeru mreže cjevovoda kojima se prenosi prirodni plin do evropskih kupaca.
U Njemačkoj, koja je uvelike ovisila o plinu isporučenom iz Rusije kroz plinovod Sjeverni tok, vlada navodi da pojačava policijsku prisutnost na morima angažmanom helikoptera i brodova. Njemačka također osigurava plutajuće terminale za ukapljeni prirodni plin koji se grade za primanje pošiljki iz SAD-a i drugdje. Svako odgađanje očekivanog otvaranja krajem godine moglo bi dovesti do nestašica plina i prisiliti vladu da racionalizira energiju.
Johann Kühme, šef policije u sjeverozapadnom njemačkom gradu Oldenburgu, odgovoran je za jačanje sigurnosti na LNG terminalu koji se gradi u obližnjem lučkom gradu Wilhelmshavenu. Formirao je tim, uključujući jedinice specijalnih snaga, za zaštitu terminala. "LNG terminal u Wilhelmshavenu od posebne je važnosti u vrijeme energetske krize... za cijelu Njemačku", rekao je. Energetske kompanije također pojačavaju sigurnost svojih objekata. Astora GmbH, koja upravlja najvećim njemačkim skladištem plina u Rehdenu, saopštila je da je pojačala sigurnost.
Osiguravanje zračnog prostora
Nakon eksplozija na Sjevernom toku, uočeni su dronovi iznad naftnih i plinskih polja u Sjevernom moru i drugim dijelovima zemlje. Norveške vlasti optužile su četiri ruska državljanina za ilegalno upravljanje dronovima. Jedan od njih je Andrej Jakunjin, čiji je otac, Vladimir Jakunjin, blizak saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Policija tvrdi da je Andrej upravljao bespilotnom letjelicom iznad dalekog sjevernog norveškog arhipelaga Svalbard. Time je prekršio novi zakon koji ruskim državljanima zabranjuje upravljanje bespilotnim letjelicama u zemlji. Njegov slučaj trebao bi se naći na sudu krajem novembra.
U pisanoj izjavi, njegovi su advokati naveli kako je priznao da je upravljao dronom za fotografiranje prirode i istraživanje ruta za penjanje na Svalbardu. Ali vjeruju da ono što je učinio nije bilo protuzakonito. Rekli su kako smatraju da pravila nisu jasna za turiste s dvojnim državljanstvom. A Jakunjin ima rusko i britansko državljanstvo.
Zračne luke u dva norveška grada koji su središta naftne i plinske industrije zemlje zatvorile su svoj zračni prostor na nekoliko sati sredinom oktobra zbog mogućih dronova, navela je kompanija Avinor, koja posjeduje i upravlja aerodromima širom zemlje.
"Ne vjerujemo da bi Rusija učinila nešto otvoreno" jer bi Moskva željela izbjeći direktan odgovor NATO-a, smatra Lars Nordrum, zamjenik direktora norveške obavještajne službe. "Glavna briga je neka vrsta prikrivene sabotaže". Nordrum kaže da je razina uzbune, posebno oko norveške infrastrukture cjevovoda, visoka. "Kao što smo vidjeli sa Sjevernim tokom, oni su vrlo osjetljivi na sabotažu. Pa zato svjedočimo povećanoj vojnoj prisutnosti Norveške i naših saveznika", rekao je.
Od plastičnih kanti do mašina za pranje suđa
Snage NATO-a također pomno motre na rusku flotu u Sredozemlju. Ruska mornarica je tamo povećala svoju prisutnost posljednjih godina u sklopu svog angažmana u ratu u Siriji. Kao bazu koristi sirijsku luku Tartus. Od početka rata u Ukrajini tenzije su eskalirale. Sada u svakom trenutku u Sredozemnom moru boravi američki nosač aviona.
U julu su ruski i američki ratni brodovi imali ‘bliski susret‘ na jugu Italije. Tada su dva ruska broda slijedila američki nosač aviona u Jadransko more. Italijanska mornarica pratila je ruska plovila s fregatama, podmornicama i izviđačkim avionima dok nisu otplovila.
U septembru je ruska podmornica na nuklearni pogon primijećena u Sredozemnom moru prvi put nakon više desetljeća. "Rusija želi izvršiti pritisak na savez, testirati njegovu spremnost i prikupiti obavještajne podatke o njegovom radarskom odgovoru", objašnjava admiral Cavo Dragone.
Za Italiju je prioritet zaštita podvodnih cjevovoda koji prenose plin iz Sjeverne Afrike i Azerbajdžana. Italijanska mornarica sada ima lovca na mine i vojne ronioce koji neprestano motre na podvodne plinovode i telekomunikacijske kablove, koji često leže na dubini većoj od kilometra ispod površine.
Također kreira bazu podataka koja sadrži tačnu lokaciju objekata na morskom dnu koji su već istraženi. Od plastičnih kanti do mašina za pranje suđa. Otkako je misija započela krajem septembra, nisu otkriveni nikakvi dokazi o sabotaži. "Znači li to da se ne može dogoditi?", kaže kontraadmiral italijanske mornarice Riccardo Marchiò, zapovjednik italijanskih snaga lovaca na mine. "Ne. No, naša je razina spremnosti vrlo visoka, viša nego što je ikad bila", kaže on.
