Nije mogao vjerovati – kao što niko u bivšoj Jugoslaviji nije mogao vjerovati: kad je Bosanac Sirađ Duhan 1989. na konferenciji predstavnika vojne industrije u Valjevu u Srbiji čuo da će uskoro krenuti “bijelo pranje” – odnosno etničko čišćenje, jedan ga je dobronamjerni oficir upozorio da više nikada u Srbiji ne smije iznositi svoje kritičko mišljenje o tadašnjem predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Trebao bi se odmah vratiti u Bosnu i uzeti pištolj. “Vidjet ćete šta će se dogoditi za kratko vrijeme”, rekao je čovjek.
Godine 1990. Duhan je napustio Jugoslaviju i preselio se u Austriju. Mislio je da može ostaviti svoju zemlju iza sebe. Ali kada je 1992. godine počeo rat protiv sada nezavisne BiH, to ga je "potpuno" promijenilo. Od tada je živio prema motu "Pomozi koliko možeš".
Ustanite za Bosnu
Godine 1996. - nakon završetka rata u BiH - Duhan je putovao s kolegom po Bosni kada ga je zaustavila policija, patrolno vozilo je imalo ćirilične tablice. Zbog toga što je Duhan imao "krivo ime u krivo vrijeme" - u BiH nacionalisti procjenjuju ljude po tome imaju li pravoslavno srpsko, katoličko-hrvatsko ili muslimansko bošnjačko ime - Duhan je završio u samici na Sokocu u Republici Srpskoj, piše Der Standard.
Tamo su ga tukli i mučili, iako nije bio kriv ni za šta: nakon boravka u zatvoru zaključio je "da je najbolja osveta za sve što su Srbija i Hrvatska učinile protiv Bosne i Hercegovine razvitak Bosne", kaže mali, nježan čovjek jake volje.
Rad na priznanju etničke grupe
Duhan danas radi u Austriji kao građevinski inženjer za mašinstvo, ali je i predsjednik Društva bosanskih akademika u Austriji. I radi na tome da bosanska etnička grupa bude priznata u Austriji.
Još 1993. naišao je na članak u Standardu koji je izvještavao o priznavanju Roma kao šeste autohtone etničke grupe u Austriji. Saveznom kancelaru obratio se s pitanjem da li bi i Bosanci mogli biti priznati u Austriji. “Savjetovali su me da se vratim sa svojim zahtjevom za 20 do 30 godina – odnosno tek kada sljedeća generacija austrijskih Bosanaca odraste ovdje”, kaže on.
Busek i Fischer
Duhan je čekao i tražio saborce. Godine 2019. napisao je još jedno pismo Uredu saveznog kancelara – i saznao da ne postoje smjernice za priznavanje, već da za to jednostavno morate pronaći dovoljno pristalica. Tako su Duhan i njegovi prijatelji započeli svoj rad u odnosima s javnošću, pišući posebno Bosancima u inozemstvu putem društvenih medija. "Uz podršku zajednice znali smo da smo na pravom putu."
Nakon toga Duhan i njegovi saborci okrenuli su se politici, dobili su podršku prije svega od nedavno preminulog Erharda Buseka (ÖVP), ali i od bivšeg visokog predstavnika međunarodne zajednice Wolfganga Petritscha (SPÖ), od zastupnika Neosa Helmuta Brandstättera i od bivšeg saveznog predsjednika Heinza Fischera (godinama SPÖ). Za priznanje bh. žele se zalagati i austrijski Zeleni.
Studija o bosanskoj zajednici
Trenutno radimo na širokom istraživanju bosanske zajednice u Austriji i nadamo se da ćemo ove godine uspjeti podnijeti službeni zahtjev za priznavanje autohtone bosanske etničke grupe u Austriji, kaže Duhan za Standard.
Do sada su u Austriji priznate etničke grupe bile Slovenci, Hrvati, Česi, Slovaci, Mađari i Romi. Priznavanje ovih grupa u Austriji djelomično je nasljeđe Austro-Ugarske monarhije, jer su u to vrijeme pripadnici najrazličitijih etničkih i jezičnih grupa živjeli zajedno u jednoj državi.
Austro-Ugarska je Bosnu i Hercegovinu osvojila 1878. godine i anektirala 1908. godine. Određenje Bosanac i Bosanac i Hercegovac obuhvata sve ljude bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost.
Građani drugog reda
U današnjoj Bosni i Hercegovini, u kojoj se građani zbog poslijeratnog ustava koji diskriminira mnoge od njih gotovo isključivo doživljavaju kao pripadnici etničkih grupa, Bosanci i Hercegovci niti ne predstavljaju službenu grupu, već se samo oni ubrajaju među konstitutivne narode koji se etnički i vjerski određuju (Bošnjaci, Srbi, Hrvati). Manjine poput Židova, Roma i nenacionalista (tj. ljudi koji se ne žele etnički definirati) potisnute su u građane drugog reda.
Pojam “Bosanci”, koji ima inkluzivnu konotaciju, mogao bi se učvrstiti i u Bosni i Hercegovini kroz priznanje etničke grupe u Austriji. Duhan kaže: "Pogodilo me da su Bosanci ranjivi na sve što čini čovjeka." Pod tim misli na vrijednosti kao što su uslužnost, uvažavanje i mogućnost da žive jedni pored drugih u miru. “Mnogi od tih atributa ugroženi su agresijom na zemlju i njen narod te sistemom apartheida”, kritizira Duhan etnički definiran poslijeratni poredak koji dijeli ljude.
Otpor prema etnoklerikalcima
U tom političkom kontekstu on vidi i prepoznavanje Bosanaca kao "svojevrsni otpor korupciji, kriminalcima i etnoklerikalcima". On se nada da će potvrđivanje grupe u Austriji utjecati i na jačanje bosanske nacije u samoj BiH - odnosno "ujedinjenja dobronamjernih ljudi bez obzira na vjersku pripadnost".
Bečki politolog Vedran Džihić s Austrijskog instituta za međunarodnu politiku (OIIP) smatra da su ljudi iz Bosne i Hercegovine ili oni koji su porijeklom iz BiH već odavno fiksni dio austrijskog društva. “Ministrica pravde Alma Zadić, koja je i sama porijeklom iz BiH, samo je javna figura svih onih građana u Austriji koji se ponose svojim bosansko-austrijskim identitetom. Vjerovatno je uzvičnik za nastojanje da se bosanska etnička grupa prizna želja mnogih ljudi bosanskog porijekla za prepoznatljivošću i vidljivošću u Austriji."
Integralni državni patriotizam
Džihić za Standard kaže da je posebno za pohvalu pokušaj da se nasuprot dominantnim i isključivo etničkim kategorijama Bošnjaka, Srba i Hrvata pozicionira inkluzivnim pojmom “Bosanci”. Priznanje bi također stvorilo mogućnost prevladavanja etničkih podjela koje u nekim slučajevima još uvijek postoje unutar dijaspore iz Bosne i Hercegovine.
A ima i bosanskih porodica koje to prakticiraju. Sam Duhan potječe iz porodice s izraženom antifašističkom tradicijom. Njegov otac Nurija i stric Zejnil Duhandžić bili su zatvoreni i držani u koncentracijskim logorima tokom Drugog svjetskog rata kao protivnici njemačkog Wehrmachta.
Ujak deportiran u Mauthausen
Otac mu je bio pripadnik partizanskog pokreta, a sa 17 godina uhvaćen je u borbama na Igmanu u centralnoj Bosni kada je upao u zamku Gestapoa. Predan je fašističkim ustašama, koji su vladali u hrvatskoj državi NDH, a ustaše su ga deportirale u logor smrti Jasenovac. Njegov ujak Zejnil je uhapšen jer mu je otac bio u partizanima. Zejnil Duhandžić je kasnije deportiran u logor Mauthausen u Austriji.
Ocu Sirađa Duhana ipak je uskraćena braniteljska penzija u bivšoj Jugoslaviji, iako ga je tadašnji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito odlikovao Ordenom za zasluge. Za penziju se obratio gradonačelniku Sarajeva, bosanskom Židovu Emeriku Blumu. Problem je riješio telefonskim pozivom, kaže Duhan.
Evropski način života
Bosanskohercegovački Židovi danas se ne smiju kandidirati ni za državno Predsjedništvo. U poslijeratnom ustavu spadaju u diskriminirane građane drugog reda. To bi se moralo mijenjati dugi niz godina zbog nekih sudskih presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Ali budući da anacionalisti nemaju jak lobi ni kod kuće, ni u EU ni u međunarodnoj zajednici, Bosanci, koji nastavljaju stoljetnu tradiciju "shvatanja i prihvatanja drugačijeg kao potvrde vlastitog postojanja", kako to Duhan opisuje, nalaze se u nepovoljnom položaju. Priznavanje etničke grupe u Austriji bila bi – čemu se mnogi nadaju – simbolična podrška njihovom duboko evropskom načinu života.
