Kad je pokucalo na ulazna vrata Julije Olhovske u 5:30 ujutro, znala je ko će je čekati u predzornom mraku vani. Ali i dalje je bila prestravljena.
Otkako je Rusija napala Ukrajinu, šaljući tenkove u nekoliko malih gradova na jugoistoku zemlje, uključujući njezin rodni grad Melitopolj, postojao je neprekidan, sumorni bubanj nestanaka.
Novinare poput nje, kao i aktiviste, političare, javne osobe i stanovnike područja pod ruskom okupacijom pokupili su s ulice i oteli iz svojih domova. Prigušenim se tonom savjetovala sa svojim mužem šta učiniti ako dođu po nju; par je odlučio da će pokušati ostati mirni, piše CNN.
Dakle, kada su se petorica naoružanih muškaraca u vojnim uniformama 21. marta pojavila u njezinoj kući u predgrađu Melitopolja, duboko je udahnula i pustila ih unutra. Nakon što su pretražili sobu po sobu, zaprepastili su njihovu usnulu kćer tinejdžericu i četvero mačaka, Rusi su rekli Olhovskoj da pođe s njima.
Novinarka, koja radi za list Melitopolski Vedomosti (MV), ukrcana je u kombi i brzo odvezena u vlastitu praznu redakciju koju su zauzele ruske snage. U nadrealnoj sceni rekla je da su sjeli u ured uredništva i da su je ispitivali pet sati.
"Rekli su mi, nešto poput: 'Ovdje počinje novi život i vjerovatno ćete biti zainteresirani sudjelovati u izgradnji ovog novog života. Ne sjediti negdje sa strane, već biti u središtu. Mi vam dajemo priliku da radite. Potrebni su nam objektivni ljudi, koji znaju pisati, da dokumentiraju ovaj novi život", rekla je Olkhovska za CNN u nedavnom telefonskom razgovoru.
Kad je novinarka jasno dala do znanja da neće sarađivati, Rusi - od kojih se jedan predstavio kao član nove civilno-vojne uprave - odgovorili su hladno. "Rekli su da razumiju da sam uplašena, malo zbunjena i nisu tražili hitan odgovor od mene. Ponudili su mi da još malo razmislim", prisjetila se.
Sedam dana nakon puštanja na slobodu, Olkhovska i dalje nestrpljivo čeka da joj ponovno pokucaju na vrata. Nakon što su ona i nekoliko njezinih kolega iz MV-a -- među najistaknutijim informativnim kućama u gradu od 150.000 ljudi -- oteti, generalni direktor medijskog holdinga odlučio je zaustaviti objavljivanje u printanom i internetskom izdanju. To je potez na koji su druge velike medijske organizacije u regiji bile prisiljene povući jer pred njima je nemoguć izbor između zaštite svojih ljudi i izvještavanja o prijetnji s kojom se oni i drugi građani sada suočavaju. Pristup nekim web stranicama jednostavno je blokiran.
Njihovo pokrivanje zamijenjeno je ruskom propagandom, emitirano s lokalnih TV tornjeva, na radio postajama i Telegram kanalima. Nakon otmice gradonačelnika Melitopolja 11. marta, proruska političarka koja ga je zamijenila, Galina Danilchenko, objavila je ovu izjavu: „Naš glavni zadatak je prilagoditi sve mehanizme novoj stvarnosti kako bismo počeli živjeti na novi način kao čim prije."
Orwellovska poruka bila je među prvim, zastrašujućim znakovima sljedeće faze ruskog rata: okupacije. Obilježena je otmicama lokalnih dužnosnika, imenovanjem lažnih vijeća i angažiranjem saradnika kako bi se stvorila klima haosa i straha. Taj post-invazioni priručnik, koji je 2014. koristio ruski predsjednik Vladimir Putin za aneksiju Krima, te u Donjecku i Lugansku -- dvije ukrajinske regije u kojima su proruski separatisti terorizirali dijelove lokalnog stanovništva i uspostavili marionetske režime -- radi punom parom i ovaj put.
U Melitopolju, Hersonu i drugim područjima koja su sada pod ruskom kontrolom, Ukrajinci uzvraćaju udarac, izlazeći na ulice u znak protesta, dižući uzbunu zbog proizvoljnih pritvaranja, kao i dezinformacija, i cijepajući ljusku moskovskog majstorstva u manipulaciji. Oni su također naglasili oštru stvarnost za Putina, koji je vjerovao da će brzo dobiti ovaj rat: čak i ako trijumfuje na bojnom polju, zadržavanje dobitaka je daleko manje izvjesno.
Ukrajinci koji su se okupili u prodemokratskoj revoluciji 2014. očvrsnuli su protiv Rusije u posljednjih osam godina i ne pokazuju znakove povlačenja. Ali oni koji se opiru ruskoj okupaciji plaćaju nevjerovatno visoku cijenu.
"Mnogi aktivni ljudi, poput dobrovoljaca, promijenili su mjesta stanovanja jer je jako opasno biti kod kuće. Njihove adrese su okupatorima vrlo brzo postale poznate, a dolaze u njihove kuće. Traže ih, otimaju ih. Neki su pušten kao i ja, ubrzo, nakon ispitivanja, a neki su otimani na duže vrijeme”, rekla je Olkhovska.
"Mnogi obični ljudi su odvedeni. Ne znamo ni sva imena. Zato što su ljudi uplašeni i ne obraćaju se medijima da prijave otmicu svojih najmilijih."
'Bojim se samo izaći van'
Herson, na rijeci Dnjepar u blizini Crnog mora, bio je jedan od prvih većih gradova koji je pao od invazije ruskih snaga 2. marta. U sedmicama nakon toga, njegovi stanovnici rutinski su se okupljali na Trgu slobode, u srcu lučkog grada, osporiti njihov novi autoritet.
Dana 22. marta, Oksana je otišla tamo sa svojim suprugom Dmitrijem Afanasjevom, koji je član vijeća okruga Korabelny u Hersonu, i njihovom odraslom kćeri, kako bi se pridružili demonstracijama podrške Ukrajini. No, skup je brzo zapao u nered, a Rusi su ispalili gumene metke i upotrijebili suzavac kako bi rastjerali gomilu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski optužio je ruske snage da pucaju na nenaoružane ljude, mirno protestvujući za njihovu slobodu u Hersonu. "Ruski vojnici ni ne znaju kako je biti slobodan", rekao je.
Nakon što je nasilje izbilo, porodica Afanasjev je brzo napustila mjesto događaja i bila u sporednoj ulici kada je Oksana rekla da su se ruski vojnici dovezli pored njih u kombiju i pokušali je zgrabiti. Dmitry, koji je poznati ukrajinski taekwondo sportaš i trener reprezentacije, dobio je udarac nogom u lice, ali im je nekako uspio izbjeći.
U njihovoj kući nekoliko sati kasnije, oko 18 sati, njegujući muževljevo natečeno, krvavo lice, Oksana je rekla da su se deseci Rusa obučenih u vojnu odjeću izašli vani iz nekoliko kamiona. Upali su u kuću Afanasjevih, pronašli Dmitrijeve dokumente, vijećničke iskaznice i robu iz njegove stranke Evropska solidarnost, prije nego što su ga izvukli kroz vrata. Rekla je da su se Rusi vratili sljedećeg dana kako bi ponovno pretražili njihovu kuću, obećavajući da će te večeri pustiti njezina muža. Ali gotovo sedam dana kasnije još uvijek ga nema.
U danima nakon njegove otmice, Oksana je otišla u lokalnu bolnicu i zatvor kako bi pokušala shvatiti šta se dogodilo njezinom suprugu. Sada je kod kuće i čeka vijesti uz telefon. "Bojim se za svoj život i bojim se samo izaći van", rekla je za CNN.
Promatračka misija Ujedinjenih naroda za ljudska prava u Ukrajini izjavila je u ponedjeljak za CNN da je zabilježila najmanje 45 slučajeva nestanaka i pritvora od početka rata lokalnih dužnosnika, aktivista, novinara i civila. Neki su snimljeni tokom protesta protiv ruske invazije ili zbog otvorenog izražavanja svoje podrške Ukrajini, rekao je glasnogovornik misije. Nekoliko ih je naknadno pušteno, rekao je glasnogovornik, iako misija još uvijek provjerava tačne brojeve.
Porodicama se često uskraćuju bilo kakve informacije o sudbini zarobljenih. A većina je previše uplašena da bi progovorila o nestanku svoje rodbine iz straha da bi to moglo izazvati reakciju protiv njih ili njihovih najmilijih.
"One koji su na okupiranim teritorijima, oni [Rusi] ih pokušavaju uplašiti ovim terorom protiv lokalnih aktivnih ljudi, lokalnih dužnosnika, vijećnika i gradonačelnika. To je kampanja terora koja pokušava potisnuti ljude koji se kreću protiv okupacije", ukrajinski zakonodavac Oleksij Hončarenko, član Dmitrijeve stranke Evropska solidarnost, rekao je u razgovoru za CNN o pritvoru svog kolege.
U večer Dmitrijeva nestanka, potpredsjednica ukrajinske vlade Iryna Vereshchuk rekla je u televizijskom obraćanju da će Rusi uključeni u otmicu i mučenje Ukrajinaca odgovarati za svoje zločine.
"Proteklih dana dobio sam mnogo poruka od ljudi koji su uspjeli pobjeći iz zarobljeništva okupatora. Oni prijavljuju masovne slučajeve mučenja zarobljenika. Javno želim naglasiti da ćemo pronaći svakog ruskog vojnika i svakog saučesnika koji počine ratne zločine i privesti ih pravdi u Haaškom sudu i drugim sudovima”, rekla je. "Nemojte misliti da ne znamo vaša prezimena."
Ispitivanja, batine i prijetnje
U međunarodnom medijskom centru u Lavovu, smještenom u preuređenom craft pivskom baru, Reporteri bez granica (RSF) i ukrajinski Institut masovnih informacija dokumentiraju slučajeve proizvoljnog pritvaranja kako bi ih podnijeli Međunarodnom kaznenom sudu. Nedavno su objavili zastrašujući anonimni izvještaj ukrajinskog novinara koji radi za Radio France, koji kaže da su ga ruski vojnici mučili nožem i strujom, tukli čeličnim šipkama i oduzimali mu hranu.
"Biti otet, mučen jer pokazuje kakva je situacija na de-facto okupiranim teritorijama Ukrajine, poput Hersona i drugih područja. To je samo ruska sloboda medija 101. To je produžetak onoga što već rade u Rusiji", lokalac RSF-a koordinator Alexander Query, koji je također novinar Kyiv Independenta, rekao je za CNN u intervjuu u centru.
Oleh Baturin, novinar iz regije Herson, pušten je 20. marta, osam dana nakon nestanka. U razgovoru za CNN iz svoje kuće, novinar novina Novyi Den rekao je da je otet na autobuskoj stanici u lučkom gradu Kahovka gdje je obećao da će se sastati s pouzdanim aktivističkim izvorom. Izvor, bivši ukrajinski vojnik koji je bio uključen u lokalne proteste protiv okupacije, došao je do njega -- nakon što je na Telegramu objavio da je zabrinut da ga Rusi traže -- i rekao da se želi naći.
Baturin se složio, ali nešto u vezi s pozivom nije bilo u redu. "Osjećao sam se tjeskobno tog dana. Podijelio sam tu tjeskobu sa svojom porodicom… i kad sam otišao od kuće, rekao sam im da idem tamo, samo da upoznam tu osobu. Vratit ću se za 20 minuta", prisjetio se.
Na stanici je rekao da ga je preplavila grupa Rusa, koji su ga odvukli u minibus i odvezli u niz različitih regionalnih upravnih zgrada koje su sada pod ruskom kontrolom. “Prvog dana su ispitivanja, premlaćivanja, prijetnje trajala oko dva sata”, rekao je Baturin, koji je opisao izolaciju u ćeliji i prikovan za radijator. "Tada je bio čisto psihološki pritisak. I ispitivanja svaki dan."
Baturin je tokom ispitivanja rekao da su ga Rusi više puta ispitivali o njegovim izvorima: Ko su najistaknutiji aktivisti u Hersonskoj regiji? Kako su se zvali ljudi koji su organizirali proukrajinske skupove? Nakon što je pušten, jer su Rusi očito izgubili zanimanje za njega, Baturin je saznao da je njegov izvor nestao istog dana kada je i sam otet. Još uvijek se nije pojavio.
Viktoria Roshchina, novinarka Hromadske radio postaje koja je također nestala 12. marta iz okupiranog primorskog grada Berdjanska, puštena je 10 dana kasnije nakon što je rekla da je bila prisiljena snimiti video u kojem kaže da su joj ruski vojnici "spasili život" i da je s njom se »dobro postupalo«.
Stvaranje alternativne stvarnosti
Progon novinara poput Baturina ključni je dio ruskog okupacijskog plana, smatra Sergiy Tomilenko, predsjednik ukrajinske Nacionalne unije novinara, koji je dokumentirao slučajeve poput njegovog od Putinove invazije na Krim prije osam godina.
Njihov strateški cilj je stvoriti alternativnu stvarnost, rekao je Tomilenko. "Ruski okupatori predlažu lokalnim novinarima, medijima, da budu njihovi protagonisti. U ovoj fazi, nakon tenkova, nakon borbi i okupacije, pokušavaju uključiti novinare u svoju kampanju."
"Ali mnogi ne žele sarađivati, pa je drugi dio njihova cilja ušutkati, zaustaviti kritičko medijsko praćenje."
Taj pristup mrkve i štapa korišten je na Svitlani Zalizetskoj, direktorici glavnih melitopoljskih novina, Holovna Gazeta Melitopolya, i na web stranici RIA-Melitopol. Njezinog 75-godišnjeg oca oteli su Rusi 23. marta, nakon što se odbila prijaviti u prilog okupaciji.
Samo nekoliko sati prije nego što je gradonačelnik Melitopolja Ivan Fedorov otet, Zalizetska je rekla da su je pokupili iz svoje kuće i odveli u industrijski pogon na sastanak sa ženom koju je Rusija postavila umjesto njega. "Galina Danilchenko je imala lični razgovor sa mnom. Rekla mi je kako trebam raditi za njih, sarađivati s njima, kakva me karijera čeka u Moskvi i tako dalje. I rekla je da me zapovjednik želi lično upoznati", Zalizetska rekao je za CNN.
Odgovorila sam da mi nije trebao nikakav zapovjednik, jer, odmah ću vam reći: s vama neće biti nikakve saradnje. Volim Ukrajinu i želim živjeti u svojoj rodnoj Ukrajini. A ne u Rushka [pogrdno ime za Rusiju].'"
Nakon iskustva, Zalizetska je spakirala kofere i napustila dom, odsjevši u nekoliko stanova prije nego što je pobjegla iz grada. Nekoliko dana kasnije, rekla je da su je nazvali Rusi da joj kažu da imaju njenog oca i da je žele "u blizini". Ona je to odbila i sretno, tri dana kasnije, on je pušten.
Zalizetska je nepokolebljiva u tome da nastavi svoj život pod ruskom okupacijom u Melitopolju kako bi dokumentirala otmice i pritvore, poput onog njezina vlastitog oca. No, mnogi su oprezniji, uplašeni za svoje živote i sigurnost svojih porodica.
Nakon 20 godina rada kao novinarka, Olkhovska, reporterka Melitopolskih Vedomosti, prekida izvještavanje, zabrinuta da će se Rusi vratiti po nju.
Sjedeći kod kuće u svojoj dnevnoj sobi, užasnuta je prokremljovskom propagandom koja se sada vrti na njenom TV-u -- 32 kanala koje je nekoć primala smanjena su na manje od 10. Gledajući život kroz ruske oči, zna sa svakim vlaknom njenog bića da nije mogla raditi za njih, pomažući u širenju laži o životu pod okupacijom.
"Mislim da će vjerovatno opet doći. Ali do sada, hvala Bogu, nisu. Nadam se da su me već zaboravili", rekla je Olkhovska.
