Nadavno se navršila 25. godišnjica oslobodilačke akcije Armije RBiH na Vozući. Tada su, kako znamo, komunikacijski spojena dva armijska korpusa. Prvi je Drugi, a drugi je Treći. Medijski agitatori tih su dana objavljivali kako je vojnički zauzet „srpski staljingrad“. Kako rekosmo, bilo je to prije 25 godina.
Šefik Džaferović danas je predsjedavajući Predsjedništva BiH. Godinama uoči akcije na Vozući po striktnom je nalogu Stranke demokratske akcije obavljao poslove iz nadležnosti unutrašnjih poslova. Džaferovićev naročiti partijski zadatak bilo je takozvano naturaliziranje i formalno-pravno-boravišno legaliziranje osoba afro-azijskog porijekla na široj regiji Zenice. Naštancao je, kažu, stranački drot Šefik na desetine, klevetnički je reći i stotine, bosanskohercegovačkih državljanstava i kunti i panti i kurti i murti kolektivno šljeglim na slobodnu teritoriju, uz- da se ne foliramo- nesebičnu logističku podršku tadašnjeg režima susjedne Republike Hrvatske.
Razna su divljaštva pojedinci iz Džeferovićevog teftera naknadno priređivali domicilnom stanovništvu, pa i onda kada su u predsjednikovim rodnim Zavidovićima iz ruskih kalašnjikova pucali po lokalnim djevojkama koje su se kostimski opuštale na obalama Krivaje. Koliko je poznato, nijednu zvaničnu prijavu Džaferović tim povodom podnio nije, a kamoli da je u statusu policijskog šerifa pohapsio dotičnu bagru.
No, da se mi vratimo na početak naše priče. Član elite Džaferović, a pogotovo njegov stvarni upravnik Bakir Izetbegović, ni ove se godine nisu imali hrabrosti pojaviti na godišnjici vojne akcije „Vozuća 95“. Nisu se tamo usudili proučiti Fatihu, odšutjeti minuticu i položiti cvijeće za duše ubijenih. Ne smiju, miševi, jer obojica dobro znaju da barem jedan general Armije RBiH na Sudu BiH trenutno odgovara za mudžahedinske zločine.
Ratne su ubice nakon Dejtona organizirano zbrisale iz naše domovine. Smucaju se odavno po bijelom svijetu, tragajući valjda za nekim novim ratovima, gdje se nekažnjeno ubija, siluje, pljačka. General Sakib Mahmuljin ostao je ovdje, osuđen da zakonski plati tuđi dunjalučki ceh.
Nažalost, samo nekoliko dana dijeli tri stravične godišnjice zločina počinjenih rukama i kuršumima pripadnika Armije RBiH. Sramotan je to podatak za svaku ozbiljnu vojsku! Jer, između Vozuće, Grabovice i Uzdola (pre)kratak je put. Niti na jednom od navedena tri džehenema redovno se ne pojavljuju politički lideri poput Džaferovića i Izetbegovića. Ako je nekome za ikakvu utjehu, slični besprizornici jednako ignoriraju i sarajevske Kazane.
Gluhobilo, isti su k'o Milorad Dodik i Dragan Čović. Zato i jesu koalicioni partneri.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
