Kolumne

POLITBIRO Genjčeva obratnica: Cijepljenje nije problem, vakcina nema

Nikad dva dobra sastavit'!

Taman kad smo pomislili kako je nehumanom rukovodstvu Stranke demokratske akcije napokon dospjelo iz guzice u glavu da usvoje makar neformalnu uredbu, ukaz, preporuku, gdje se njihovim najistaknutijim članovima naređuje da malo spuste loptu i smanje doživljaj apropo bjanko podrške SDA-ovcima iz državne i entitetske vlasti, na medijsku scenu ipak su stupile višedecenijske budžetske sjecikese sa strikntim zaduženjem zaštite tekovina banditsko-nesposobne političke oligarhije situirane pod kapom i šapom bračnog para sa Poljina.

A nije da nije postojala stanovita ohrabrujuća indicija nakon što se SDA-ova kamikaza u Skupštini Kantona Sarajevo javno i zvanično izvinila zbog nove drske prevare sa vakcinama kontra Covida-19 u režiji seoske varalice Fadila Novalića. Haris Zahiragić, naime, pošteno je i čestito priznao kako je nespretno naletio na postavljenu nagaznu minu federalnog premijera, da bi onda- nesumnjivo obrazli- povukao vlastitu riječ potpuno svjestan da ga je, gluhobilo, Novalić izradio k'o zadnjeg levata.

Kažem, izgledalo je to poput sretnog završetka holivudskog filma. Kada dokazani negativac ( u konkretnom slučaju to je Novalićev karakter) postaje odbačen čak i od dojučerašnjih odanih saradnika. Međutim, džaba je Zahiragić mladalački revolucionarno krečio. Nije se valjda tinta na njegovoj tastaturi ni osušila, a glavne uloge preuzeli su doajeni SDA-ovske demagogije.

Prvo je Halid Genjac isključivim dušmanima za civilizacijski fijasko sa spasonosnim vakcinama proglasio vječiite koalicine partnere „državotvorne“ SDA iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice. Genjčeve ratoborne spinove brže-bolje papagajski je ponovio i neprevaziđeni proračunski dinosaurus Adil Osmanović. Obojica su se, 'nako usput i podanički spontano, zahvalili jedinom vlasniku svijih očajnih političkih karijera, Bakiru Izetbegoviću, dakle, zbog iskazanog pregalaštva, a naročito trudbeništva, na takozvanoj prvoj liniji spašavanja bošnjačke nacije od virusne okupacije. Ukratko, Genjac i Osmanović tvrde kako- samo da Izetbegovića juniora na dunjaluku nije bilo- ni ovo malo jada jadnog od sadaka-vakcina skromni Bošnjaci nikada ne bi hajrovali. Bilo je tu, naravno, i zgodnog materijala za dodatno veličanje angažmana ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, neutvrđeno cijepljene Bisere Turković, ali takve su notorne budalaštine objektivno degutantne za ozbiljniju elaboraciju.

Nego, važno je da obična raja konačno odluči čijim vakcinama više vjeruje. U Srbiji su odavno na raspolaganju razne vrste cjepiva. Treba se samo na vrijeme prijaviti Aleksandru Vučiću. Da nas barem kolektivno čipuje, pa da više nikada niko ne nasjedne na brutalne prevare licemjerne mafije iz SDA. Moralnim nakazama iz Mehmeda Spahe na broju 14 kojim mrtvi proleterijat svakako ništa ne znači. Dobro, osim tokom predizbornih kampanja, a to ispadne svake druge godine.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.