Džaba su jučer pojedinci očekivali čudo, jer šejtanskim činima ograisalim ni hodžin zapis ništa pomoći neće. Tako bi se, sevdalijskim manirom, mogao opisati zasluženi sunovrat Stranke demokratske akcije na lokalnim izborima. Komentirajući epski poraz svoje naslijeđene prćije - stacionirane na adresi Mehmeda Spahe broj 14 - Bakir Izetbegović slučajno je izvalio kako „Sarajevo zna biti hirovito“. Ogrnut kaputom sivim krojenim vještim rukama modnih dizajnera poznatog svjetskog brenda, potkapacitirani je predsjednik vladajuće stranke napokon pogodio pravu metu: Novinarima je, naime, priznao da je, božemeoprosti, priglupo razočaran.
„Izgubili smo Sarajevo, ali smo dobili Bosnu i Hercegovinu“, izgovorio je depresivnim poludahom jednako bahati suprug osebujne ljekarke, profesorice, direktorice.
Da stvar bude gora, Izetbegović ni trepnuo nije kako bi makar prihvatio mrvicu odgovornosti odnarodovane vlastite dinastije za dugoočekivani poraz jedne dubinski kriminalizirane stranke. Nisu njemu sporni ni respiratori, ni fadili ni fikreti ni fahrudini. Ne tangiraju ga korumpirani asimi, notorne skake, niti srednjoškolske osmice. Kažem, za suhu šljivu ne jebe samozvani lider Bošnjaka zetovski, a pogotovo tenderski kriminal. Njemu je samo važno da je njima dobro, za narod ih živo zaboli curak. Zato su valjda brutalno kažnjeni na nedjeljnom glasanju!
Iskreno, dabogda Sebija Izetbegović dugo rukovodila i komandovala kadrovskom politikom SDA. Dabogda iskuće povukla vlagu da još jače, autoritativnije, bahatije upravlja procesima na klizavom političkom terenu. Ne bilo Sebiji zapovijeđeno ovom prilikom, ali neka maksimalno naštanca enri, prevljaka i sličnih odrona, kako bi SDA konačno otišla u kanal, na tu historijski poželjnu stranputicu iz koje, pokazalo se ovih dana, nema vadione ni asistencijom poznate skladbe Dine Merlina o izvjesnom Aliji, čiji stvarni identitet javno nije otkrio ni dotični kompozitor, mada čak i vrapci na grani odavno znaju na koga se konkretno odnosi navodno popularni polunarodnjak.
SDA su na ovim izborima pobijedili normalni ljudi, poniženi proleterijat, koji unatoč svemu istinski vjeruje u Bosnu i Hercegovinu. SDA su pobijedili obični insani, građanke i građani siti sistemske pljačke, primitivizma, nacionalističke propagande. Pobijedili su unatoč odvratnim ucjenama, siledžijskim prijetnjama, ezdeaovsko-šešeljevskim parolama, kakvih se pristojan svijet obično stidi.
Ipak, mora se zaključiti da velike zasluge za obećavajući rasplet aktuelne situacije naročito pripadaju ekipi okupljenoj oko Naroda i Pravde Dine Konakovića, kao i onim nezadovoljnim SDA-ovcima, koje je, nakon preživljene lične golgote kreirane iz porodične vile na Poljinama, probudio stranački prognanik Aljoša Čampara.
Na kraju krajeva i totalno izvan konteksta, Aliju Izetbegovića važno je odbraniti od ovakve SDA. Objektivno, rahmetlija sa Kovača nije zaslužio da postane posljednje utočište političkih hulja. I jedini marketinški adut članova dinastije, genjaca i džaferovića, pa poražavajuće naniže....
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
