Naučno je dokazano kako vanredna stanja ponekad (pro)bude najhumanije ljudske nagone. Tako valjda i aktuelna situacija sa pandemijom korone pouzdano nesposobne petljance potpuno neočekivano, ali nažalost kratkoročno, pretvara u iskrene insane.
„Ne želim lagati građane. Lažne nade i nepromišljene utjehe su vrlo opasne. Ovo je utakmica u kojoj nužno gubimo, ali prolaz dalje je moguć ukoliko izbjegnemo težak poraz. Osim toga, i da imamo novca, kao što ga nemamo, niko sa sigurnošču ne može reći da će ovo proći za tri mjeseca. Velike štete ne možemo izbjeći.“
Ako ste slučajno pomislili da je citirana izjava posljednje očajničko upozorenje, uglavnom, deficitarno čestitih ekonomskih analitičara u Bosni i Hercegovini, onda beznadežno griješite. Ne dajte mi lagati, ali navodimo iznenađujuću jadikovku premijera Federacije BiH, koju je, da prostite, Fadil Novalić ispalio u jednom dahu, drito preko zaštitne maske.
Ni po čuda ne bi bilo da se ne radi o podobnom aparatčiku uzgojenom ispod vještačkog reflektora unutar kadrovskog brojlera Stranke demokratske akcije. Sjećate se, kada ga je ono prije pet i kusur godina neograničeno anonimnog i beznadežno nekarizmatičnog postavljalo za entitetskog premijera, donositelji odluka iz Mehmeda Spahe sa broja 14 isključivo su se rukovodili Novalićevim profesionalno-privrednim sunovratima zbog kojih su najmanje dvije potencijalno prosperitetne firme strovaljene u stečaj. Doduše, Bakir Izetbegović svjesno je na duži period zaigrao na pogrešnog konja jer je, zbog ranije preuzetih dužnosti i obaveza iz oblasti zdravstva, stranačka predsjednica Sebija odbi(ja)la premijersku funkciju.
Ipak, stvari se, fala koroni, konačno počinju kretati nabolje...
Poslije svih izgovorenih laži o stotinama hiljada novih radnih mjesta, verbalnog granatiranja ublehama o nevidljivoj cestogradnji, sistemskog izbjegavanja recesije, nakon, dakle, zataškavanja tendersko-kriminalnih muljaža, ekonomskog uništavanja entitetskog budžeta te naročito prekomjernog zaduživanja za opstanak „stranke“ na vlasti, Novalić se napokon pokajnički i iskreno ispovijedio javnosti. Kaže, spasa nam nema, propasti hoćemo!
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
