Isti, a ni nalik! Tako bi odokativno i naprvu glasači, članovi, simpatizeri Stranke demokratske akcije, te Saveza nezavisnih socijaldemokrata, opisali svoje predsjedničke autoritete. Zaista, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik dva su prsta jedne ruke, uvijek skupa, a naoko nikada zajedno. Vazda šatro razdvojeni, svako na svojoj nacionalističkoj busiji, ali nerazdvojivo povezani. Kada zaoprave zagusti - sa glasanjem za četvrtog Dodikovog delegata u Domu naroda Bosne i Hercegovine, naprimjer, ili kada je ono trebalo smijeniti najnesposobniju državnu vladu na dunjaluku - tada Izetbegović, narod zna, čvrsto utvrdi položaje svom strateškom partneru za dugoročno razvaljivanje BiH. I obratno je princip isti, ostalo su nebitne nijanse.
Dvojica političkih metuzalema aktivno (su)djeluju na ovdašnjim političkim geografijama valjda pedesetak nesretnih godina. Iako odavno zreli za političku penziju ili zasluženi zatvor, očigledno se uskoro nemaju namjeru dobrovoljno povući sa lokalne životinjske farme. Potpuno suprotno, Izetbegović ( po uzoru na vlastitog oca, koji je na vlast zajahao sa 65 godina i tamo ostao do kraja života) dosljedno vjeruje kako njegovo najbolje vrijeme upravo dolazi. Dodikove ambicije za blisku budućnost nešto su drugačije, pa se definitivno zrcale na suptilnom promoviranju bioloških potomaka bivšeg švercera visokotarifnom robom iz Laktaša. Međutim, nikakve dileme nema da je ipak prerano za zvaničnu promociju mladunčadi pored živog babe, karikaturalnog krivoslavnog šaha, takozvanog oca kokuzne nacije sa lijeve obale Drine.
Gadosti koje su haman istovremeno proteklih dana izgovarali šefovi SDA i SNSD, združeno i sve po spisku srpsko-bošnjačkom narodu, rijetko su odvratne, gnusne, anticivilizacijske. Zato ih ni slučajno ne smijemo na ovom mjestu ponavljati. Prepustimo tu pokvarenu zadovoljštinu stranačkim jurišnicima, botovskim kretenima, uhljebljenim trutovima po javnim institucijama. Njihov jedini zadatak svakako i jeste da klimaju glavušama, neritmično aplaudiraju, urliču šovinističke parole...
Decenijama okruženi korumpiranim polusvijetom, pobješnjeli Dodik i neinteligentni Izetbegović postali su izgubljeni slučajevi za izgradnju normalne, evropske BiH. Zajeb leži u tome što još uvijek postoji sasvim dovoljno sluđenih, poniženih, prevarenih, da ih slijede na izbornim kutijama. Ukoliko, dakle. unesrećeni ljudi napokon ne promijene loše glasačke navike, ništa se ovoj zemlji dobro pisati neće. Naprosto, ne pravi se pita od političkih balegara.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
