Poljska nije zainteresirana za izgradnju njemačkog “Četvrtog Reicha” koji koristi EU kao odskočnu dasku, izjavio je u najnovijem napadu na Njemačku Jaroslaw Kaczynski, potpredsjednik poljske vlade, te čelnik i suosnivač vladajuće Stranke prava i pravde.
Iako je Njemačka bila jedna od glavnih zagovornica svojedobnog ulaska Poljske u EU, od kojega je njegova zemlja ekonomski profitirala više nego ijedna druga, Kaczsynski već godinama sistemski raspiruje antinjemačko raspoloženje. Kulminacija ovoga vida autodestrukcije zabilježena je svojedobno kad je bivši poljski premijer Donald Tusk reizabran na čelo Europskog vijeća: Kaczynski je bio protiv vlastitoga sunarodnjaka i nazivao ga je njemačkim, a ne poljskim kandidatom.
Ideju o aktuelnom “Četvrtom Reichu” kao nastavku Trećega Reicha Adolfa Hitlera poljski političari često koriste kao pejorativnu uvredu i zlouporabu vlastitoga historijskog iskustva kako bi artikulirali moderne strahove od pretjerane njemačke kontrole nad Europom. Jedna od popularnih teorija glasi da su njemački bankarski interesi potaknuli osnivanje EU-a kako bi se ojačala ekonomska moć Berlina.
Činjenicu da je upravo Poljska nesumnjivi šampion rasta među svim članicama EU-a koje su u nju ušle u zadnjih 18 godina svjesno se prešućuje. Otkako je raskinula okove komunizma, Poljska je zabilježila prosječni godišnji rast od 4, 2 posto, jednak npr. rastu Južne Koreje. U trenutku pridruživanja Uniji svojim životom bio je zadovoljan tek svaki drugi Poljak, a danas ih je zadovoljno čak 80 posto. Fakultet je upisivao tek svaki deseti, a danas studira svaki drugi mladi Poljak ili Poljakinja.
Kaczynski je za poljski desni list Gazeta Polska Codziennie objasnio da izrazom “Četvrti Reich” ne aludira na Hitlera, nego na nastavak Svetog Rimskog Carstva (962-1806), no njegov je napad u svakom slučaju odgovor novoj njemačkoj vladajućoj koaliciji kancelara Scholza koja je kao svoj ključni vanjskopolitički cilj navela želju da EU postane “savezna europska država”.
I poljski je premijer Mateusz Morawiecki nedavno kritizirao Bruxelles zbog "birokratskog centralizma", nakon što je EU pokrenuo novi postupak zbog odluka poljskog ustavnog suda koji je doveo u pitanje nadređenost europskog prava nad nacionalnim pravosuđem.
Poljska je već godinama u sukobu s Europskom komisijom zbog nazadne pravosudne reforme koju provodi poljska vladajuća koalicija. Nakon što su se dobro okoristili i obogatili europskim novcem, poljski političari njeguju euroskeptičan stav i odbijaju bližu integraciju s EU-om, no i dalje prihvataju više milijardi eura sredstava iz Bruxellesa.
Dovođenjem u pitanje autoriteta europskih institucija i sve snažnijim distanciranjem od Njemačke, Kaczynski i kolege tvrde da zapravo rade na obnovi poljskog suvereniteta. Zajedno s Mađarskom, Poljska u EU tvori čelni dvojac postkomunističke euroskeptične "internacionale" za borbu protiv europskoga multikulturalizma, s kojom često otvoreno koketiraju i neki hrvatski 'suverenisti'.
U obrani svojega kršćanskoga identiteta i nacionalnoga ponosa, svi oni uporno odbijaju objasniti jedan veliki paradoks: zašto sva istočnoeuropska omladina, usprkos navodnom neofašizmu i 'Četvrtom Reichu', uporno hrli u dekadentne i multikulturne europske prijestolnice poput Berlina i Frankfurta, umjesto u njihove konzervativne i suverenističke utvrde poput Varšave ili Budimpešte?
