U novom populističkom naletu gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić uspjela je jučer na neviđenoj tragediji kopirati skeč Top liste nadrealista o “štrajku vlasti”.
Karić je sazvala protestnu šetnju zbog femicida u Gradačcu, a za tu svrhu sastavila je 16 zahtjeva koje je isporučila faktički sama sebi, odnosno svojoj stranci koja je na vlasti - SDP-u.
Gradonačelnica je time pokušala kompenzirati nedostatak ičeg učinjenog u proteklih 20-tak godina, iskoristivši trenutak bijesa i ljutnje građanstva na sistem da sebe izolira u očima javnosti od pripadnosti tom sistemu i centru odlučivanja.
Karić je potpredsjednica vladajuće partije, a nije prvi put da njeni potezi imaju sebičan karakter u političkom smislu. Nije često da njen populizam šteti stranci. No, sad je to sve češće slučaj.
Karić je tako, slušajući glas algoritma svog Facebook profila, ranije odlučila ignorirati LGBT zajednicu, naravno kontra socijaldemokratskog portofolija kojeg navodno predstavlja i brojnih kolega koji su dali podršku ovoj zajednici.
Nakon toga, Karić je radikalima koji se direktno bore protiv njene stranke odlučila dati Zlatnike Grada Sarajeva, a najnoviji problem upravo se desio jučer.
To što je Karić pozvala na proteste protiv “svojih” na vlasti izazvalo je burne reakcije unutar SDP-a, koje zarad “mira u kući” nisu bile glasne. No, nije izdržao potpredsjednik FBiH Igor Stojanović koji je akciju Karić nazvao apsurdnom, dok je ona tako nazvala njegovo pojavljivanje na crvenom tepihu.
U svoj toj javnoj prepisci teško se oteti dojmu da su oboje upravu kada govore o potezima jedni drugih.
Zanimljivo je međutim da Karić pripada istoj populističkoj grupi unutar SDP-a koja sve češće pravi unutarstranački razdor.
Trenutni predvodnik ove grupe je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, koji je također potpredsjednik SDP-a.
Od kada je, zahvaljujući udruživanju čak 11 stranaka zasjeo u fotelju, Bećirović je zbog populističkih izjava nanio ogromnu štetu upravo onima koji su ga izabrali - i SDP-u ali kompletnoj Trojci.
U od člana Predsjedništva koji je predstavljao kao predsjednik svih građana prerastao je u ono što je Slavo Kukić nazvao etnoratnikom.
U tom naletu, Bećirović je u nekoliko navrata pokušao okupiti SDP-ovce koji će se suprotstaviti dogovorima, zarad njegovog komšićevskog populističkog arlaukanja. Do sada mu to nije uspjelo, no svaki pokušao ostavio je traga, a poznato je da Bećirović od kada je izabran više ni ne dolazi na sjednice stranačkih organa. Zato je bio na Karićkinoj šetnji, umjesto tamo gdje može utjecati na donošenje važnih odluka.
Politiku Bećirovića (još uvijek) većina SDP-ovaca ne prihvata, upravo iz razloga što ona ne pripada socijaldemokratskom maniru.
Ipak, sve veći jaz između politike Bećirovića i one zvaničnog SDP-a stvara ogroman razdor unutar stranke, iz koje sve češce izlaze slobodni strijelci, a čija strijela na kraju završi u prsima najprije Nermina Nikšića pa i ostalih.
Na kraju, zanimljiva je koincidencika da je Karić bila dio tima predizborne kampanje Bećirovića.
