Oko 754 miliona odraslih ljudi širom svijeta, od kojih su dvije trećine žene, nepismene su, a 250 miliona djece ne može steći osnovne vještine pismenosti.
Odlukom Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), 8. septembar se obilježava kao "Međunarodni dan pismenosti" svake godine od 1967. godine.
Naglašavajući da je pismenost temeljno pitanje ljudskih prava tokom dana, UNESCO skreće pažnju na važnost pismenosti za promicanje međusobnog razumijevanja, društvenog sklada i mira.
Prema UNESCO-u, temeljna "pismenost" ljudskih prava također otvara vrata uživanju drugih prava.
Zahvaljujući pismenosti, ljudi stiču više znanja, vještina, vrijednosti, stavova i ponašanja i postaju dio društva.
Osim toga, pismenost smanjuje siromaštvo i pozitivno utiče na razvoj zemlje povećanjem učešća u radnoj snazi i tržištu.
Prema podacima UNESCO-a, dok je 1979. godine stopa pismenosti u svijetu bila 68 posto, danas se procjenjuje da je više od 86 posto svjetske populacije pismeno.
Uprkos stalnom napretku postignutom u nivou pismenosti širom svijeta u posljednjih 50 godina, došlo je do pada nivoa pismenosti zbog ograničenja pristupa obrazovanju tokom pandemije COVID-19.
Prema podacima iz 2022. godine, najmanje jedna od sedam odraslih osoba od 15 i više godina bila je lišena osnovnih vještina pismenosti.
Danas, 250 miliona djece i mladih još uvijek ne pohađa školu, a 754 miliona odraslih nema osnovne vještine pismenosti.
Osim toga, milioni djece se bore da postignu osnovne nivoe znanja u čitanju, pisanju i matematici.
Gotovo dvije trećine od 754 miliona nepismenih odraslih osoba širom svijeta su žene.
Otkriveno je da dok je stopa pismenosti za muškarce od 15 i više godina bila 90 posto, ova stopa je bila 82,7 posto za žene.
Ova nejednakost je još izraženija u nerazvijenim zemljama, gdje se od žena često očekuje da ostanu kod kuće i brinu o kući i djeci, dok muškarci idu na posao.
U razvijenim zemljama se čini da je razlika između spolova mnogo manja.
Razvijene zemlje imaju stopu pismenosti odraslih od 96 posto ili više, dok prosječna stopa pismenosti nerazvijenih zemalja ostaje na 65 posto.
Zemlje s najnižom pismenošću nalaze se u Južnoj Aziji, Zapadnoj Aziji i Podsaharskoj Africi, koje su također među najsiromašnijim zemljama svijeta.
Čak i ako postoji pristup obrazovanju u ovim zemljama, porodicama koje imaju ekonomske poteškoće možda će biti potrebna njihova djeca da rade i zarađuju novac umjesto da idu u školu.
Finska, Grenland, Luksemburg i Norveška su među zemljama čija je stopa pismenosti dostigla 100 posto.
U skladu sa "Ciljevima održivog razvoja" Ujedinjenih nacija (UN), cilj je da cijeli svijet bude pismen do 2030. godine.
U svijetu digitalizacije mijenja se i definicija "biti pismen".
Digitalna pismenost se definiše kao sposobnost pronalaženja, razumijevanja, analize, proizvodnje i razmjene informacija putem uređaja kao što su pametni telefoni, tableti, laptopi i desktop računari.
UNICEF navodi da bi trebalo više pažnje posvetiti digitalnoj pismenosti djece.
Digitalni svijet otvara put obrazovanju, posebno za djecu koja su pogođena ratom, sukobima ili katastrofama, ili koja ne mogu ići u školu jer su siromašna ili invalidna.
UNESCO ima za cilj da poveća broj mladih i odraslih sa vještinama digitalne pismenosti do 2030. godine.
