Najmanje troje djece koje je Vojska RS ubila tokom opsade bh. glavnog grada Sarajeva, u bh. entitetu Republici Srpskoj su predstavili kao srpsku djecu koju je ubila Armija Bosne i Hercegovine, što je izazvalo pravi šok i nevjericu među porodicama djece ali i drugim građanima.
Pozivajući se na podatke Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica (RCIRZ), entitetski javni servis RTRS emitovao je prilog o srpskoj djeci ubijenoj u Istočnom Sarajevu, pod kontrolom Vojske RS od 1992. do 1995. godine, prikazujući imena i djece koju je s druge strane ratne linije, u Sarajevu, usmrtila Vojska RS.
Internet stranica “Sniper Alley“ na Twitter nalogu navela je da se radi o šestoro djece predstavljene kao žrtve Armije BiH, iako su ubijena u opkoljenom Sarajevu od strane Vojske RS.
Porodice ubijene sarajevske djece koja su se našla na spisku Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica (RCIRZ) kao žrtve Armije BiH najavili su tužbu zbog zloupotrebe imena njihovih najmilijih.
Brat na spisku u RS
Danijela Šahat, čiji brat Damir Dodik se našao na spisku RCIRZ-a, ističe da je bila šokirana kada je vidjela ime njenog brata na tom spisku.
“Kada sam pročitala u medijima ovu informaciju bila sam jako potresena. Dođete u situaciju da ne vjerujete šta se dešava i da pročitate ime i prezime svog brata koji je poginuo u opkoljenom Sarajevu na Marijin dvoru na biciklu 25.06.1995. godine i imao je 17 godina. Dođete u situaciju da razmišljate da li stvarno vjerujemo da smo bili ovdje u opkoljenom Sarajevu, da li smo bili u ratu. Dovest će nas u situaciju da smo mi pucali sami na sebe i da smo mi sami sebe ubijali“, kazala je Šahat.
Njenog brata Damira je tog kobnog dana pogodio snajper dok je bio na biciklu.
“Postoje svi dokumenti i slike. Jako mi je potresno o tome da pričam, ali nakon 28 godina dođete u situaciju da morate da se pravdate da ste bili tu i da je ubijen od strane agresora, a znamo ko je vršio napade na opkoljeno Sarajevo“, rekla je Šahat.
Napominje šta bi mogao biti cilj spiska Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
“Cilj je bio da oni dokažu da je i naša Armija Bosne i Hercegovine ubijala nedužnu djecu kao što su oni ubijali naše nevine sugrađane i djecu koja su tada započinjala život. Voljela bih da se u ovaj slučaj, a bilo je još sličnih slučajeva, evo imali smo slučaj i sa Prijedorom, da se uključe naše institucije Bosne i Hercegovine, jer ako mi budemo šutjeli, ovo će ostati samo jedan trag dva - tri dana u medijima i nećemo ništa postići. Nas tri porodice koje su na spisku planiramo da podnesemo zajedničku tužbu i nećemo stati samo na izjavama jer ne želim da sutra moja djeca i djeca ostalih žive u nekom osjećaju da u Bosni i Hercegovini nije bilo rata“, kazala je Šahat.
Brat ubijen od četničke granate
Dejan Malešević, brat ubijenog Igora Maleševića, ističe da je u šoku, a da je najviše pogođena njegova majka koja ima 74 godine.
“Prije svega, moram da kažem da moj brat nije srpsko dijete, mi smo katolička porodica koja je nastanjena na Čengić Vili od 70-tih godina. Najpotresnije je mojoj mami koja nakon 31 godinu mora prolaziti kroz sve ovo, a danas (11. august, petak) je i godišnjica smrti brata. To mi je bilo najgore, zato što oni sad pokušavaju da kažu da je mog brata u našem naselju u Čengić Vili ubila vojska Armije Bosne i Hercegovine. To je gnusna laž. On je poginuo od četničke granate, ispred zgrade. Pogođen je 5. augusta, a umro je 11. augusta u bolnici. Ja imam otpusno pismo na kojem sve piše. Imam dokaz da oni pričaju laži i da je to velika neistina“, kazao je Malešević.
Naglasio je da spremaju tužbi i da traže od Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica javno izvinjenje, uprkos tome što su sa spiska povukli sporna imena djece.
“Objaviti tako nešto i onda to povući meni ne znači ništa jer mama ovih dana mora da pije tablete za smirenje. Sada smo još više utučeni zato što su nam ovo napravili“, rekao je ovaj Sarajlija, napominjući da je maleni Igor imao samo osam godina kada je ubijen od četničke granate.
Šok za porodicu i veliki bijes
Miroslav Lukić, brat ubijenog Marka, istakao je da su on i njegova mama apsolutno šokirani nakon vijesti da se ime njegovog brata našlo na spisku RCIRZ-a. Njegov brat je u trenutku ubistva imao samo 11 godina i ubijen je 26. jula u minobacačkom napadu četničkog agresora.
“On je prije 28 godina ubijen ovdje nedaleko od mjesta gdje stojimo u našem naselju (Mejtaš) kao jedno od ubijene djece u opkoljenom Sarajevu. Nakon skoro tri decenije zatiče nas sviju vijest kako se nalazi na nekom spisku koji nema veze s nama. Šok za porodicu, za mene, veliki bijes što je država dozvolila da se ovako nešto desi, što su institucije dozvolile da se ovo dogodi“, kazao je Lukić, te dodao:
“Nismo naišli na veliku podršku vlasti osim gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić koja nam je pružila svesrdnu podršku i s kojom smo dogovorili i pripremamo tužbu protiv RTRS-a i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica u RS-u“, rekao je Lukić.
Istakao je da ne želi dozvoliti da se na ovaj način, kako je kazao, kalja i vrijeđa časno ime Armije Republike Bosne i Hercegovine, te napominje kako vjeruje da spisak RCIRZ-a nije nastao slučajno.
“To je njihova klasična propaganda, to je velikosrpska mašinerija propagande i relativizacije, izjednačavanja žrtve i agresora, i tu nikada ništa nije bilo slučajno“, kazao je Lukić.
Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) objavila je u aprilu ove godine prilog u kojem se navodi da je "prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina u opštinama Srpskog Sarajeva, tokom rata stradalo 106 djece".
Portal “Sniper Alley Photo“ je otkrio da se na toj listi nalaze imena djece koju je ubila Vojska Republike Srpske tokom opsade Sarajeva, a želi ih se prikazati kao žrtve Armije BiH. Riječ je o šestoro djece: Marko Lukić (11 godina), Mirjana Malešević (16 godina), Damir Dodik (17 godina), Igor Malešević (8 godina), Danijel Kovačević (16 godina) i Vitomir Soknić (17 godina).
Opsada Sarajeva
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, a okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana.
Za to vrijeme, oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske RS, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branik grada.
Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno.
Prema podacima Udruženja porodica ubijene djece opkoljenog Sarajeva, u glavnom gradu BiH ubijeno je 1.601 dijete, a više od 10.000 njih ranjeno.
Mete napada su bili ljudi koji su kupovali na pijaci, čekali u redu za vodu i hljeb, te djeca koja su se igrala u školskim dvorištima ili ispred zgrada.
Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na Sarajevo za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.
