Jeste li ikada dobili tako snažnu želju za slatkim da ste bili u stanju sve napraviti za kutiju čokoladnih keksa?
Za većinu ljudi ova neobjašnjiva želja za slatkim i osjećaj zadovoljstva nakon njegove konzumacije podsjećaju na pravu ovisnost, poput one o drogama. Također, objavljena su i mnoga istraživanja koja ove neobične efekte koje šećer ima na naš mozak uspoređuju upravo s efektima koje imaju i razne droge. Tu je i činjenica da konzumacija šećera vodi do povećane želje za slatkim, baš kao što je to slučaj i s ovisnosti o drogama.
Međutim, čini se kako je nazivanje ove pojave pravom ovisnošću ipak mrvicu dramatično. Prema najnovijim istraživanjima s poznatog engleskog University of Cambridge čini se kako zapravo ne postoji puno dokaza koji bi podržali koncept ovisnosti o šećeru kod ljudi.
Tim naučnika koji je proučavao prethodno objavljene studije u njima je naišao na nekoliko velikih nedostataka, a jedan od najvećih bila je činjenica da su studije provedene na glodavcima umjesto na ljudima. Drugi nedostatak je činjenica da ljudi najčešće konzumiraju šećer u kombinaciji s drugom hranom i nutrijentima, dok su glodavci u prethodnim studijama konzumirali samo šećer.
Zar naš mozak nije “spojen” tako da budemo ovisni o šećeru?
Konzumacija šećera otpušta dopamin, neurotransmiter zbog kojega se osjećamo dobro i “nagrađeno”. Zloupotreba droga također se povezuje s navalom dopamina, no naučnici tvrde kako se način na koji naš mozak reagira na droge poput heroina i kokaina razlikuje od načina na koji reagira na šećer.
Kad su životinje u prethodnim studijama dobivale šećer, njihov se dopamin odmah povećao ali se vrlo brzo i vratio na normalnu razinu. Čak i kada su konzumirali još šećera razina dopamina ostajala je nepromijenjena. No u studijama u kojima su miševi bili trenirani da uzimaju kokain, dopamin se nakon početnog naleta nije vraćao na normalnu razinu te se dodatno povećavao nakon novih doza.
Gore navedeni zaključci ne znače da je šećer odjednom dobar za naše zdravlje jer i dalje može imati negativne posljedice po naš organizam – nakupljanje kilograma, poremećaj hormona i akne samo su neki od njih. Međutim, pogrešno je intenzivnu želju za slatkim nazivati “ovisnošću”, a čini se kako te tvrdnje više nisu ni naučno utemeljene. Uostalom, neke poslastice su jednostavno preukusne i svima je teško zaustaviti se samo na jednoj porciji.
