Oko 11:00 sati 17. marta Jurij Nečiporenko i njegov otac Ruslan vozili su se biciklom do upravne zgrade Buče gdje se dijelila pomoć. Struja, plin i voda bili su isključeni, a u gradu je nedostajalo potrepština, jednog od prvih koje su zauzele ruske snage dok su napredovale prema glavnom gradu Ukrajine Kijevu.
Jurij i njegov otac nadali su se da će pokupiti lijekove i hranu. Jurij je rekao da je ruski vojnik zaustavio njega i njegovog oca u Tarasivskoj ulici. Odmah su podigli ruke.
U telefonskom razgovoru za BBC zajedno sa svojom majkom Allom, 14-godišnjak je ispričao šta se sljedeće dogodilo. “Rekli smo im da ne nosimo oružje i da ne predstavljamo nikakvu opasnost”, rekao je.
"Onda je moj otac okrenuo glavu prema meni, i tada je upucan… Dvaput je pogođen u prsa, tačno tamo gdje je srce. Onda je pao."
U tom trenutku, rekao je tinejdžer, vojnik ga je upucao u lijevu ruku i on je također pao. Dok je bio na tlu, rekao je, ponovno je upucan, ovaj put u ruku.
"Ležao sam na trbuhu, nisam mogao vidjeti ništa što se događa oko mene", rekao je Jurij. Vojnik je, kako je rekao, ponovno pucao, nišanio mu glavu. "[Ali] metak je prošao kroz moju kapuljaču."
Jurij je rekao da je vojnik ponovno pucao, ovaj put u glavu njegovog oca. Ali Ruslan je već bio mrtav. "Imao sam mali napad panike, ležeći tamo s ranjenom rukom ispod sebe. Vidio sam da mi ruka krvari", rekao je.
Tek nakon nekog vremena, kada je vojnik otišao iza tenka, Jurij je ustao i potrčao, rekao je.
BBC nije nezavisno provjerio detalje Jurijevog iskaza, ali ovo je još jedna u nizu mnogobrojnih tvrdnji o zločinima koje su počinile ruske snage dok su držale pod kontrolom grad Buču i druge gradove sjeverno od Kijeva.
Samo u Buči, tijela mrtvih muškaraca pronađena su kako leže na ulici, od kojih su mnogi imali opsežne rane. Neki su strijeljani kroz sljepoočnicu, kao pogubljeni. Drugima su ruke ili noge bile vezane na leđima. Neke su očito pregazili tenkovi.
Mnoga tijela viđena su duž dijela Yablonske ulice, samo 2 km od ulice u kojoj je Ruslan navodno ubijen.
Jurijeva majka Alla ispričala je za BBC kako je otišla vidjeti svog muža nakon što se tinejdžer vratio kući i ispričala šta joj se dogodilo. Mislila je da bi Jurij mogao pogriješiti, te da je Ruslan ranjen, možda mu je potrebna ljekarska pomoć.
– Sin me molio da to ne činim – rekla je Alla. – Rekao je da će i mene ubiti.
Kad je pokušala proći ulicom, kako je ispričala, zaustavili su je susjedi. "[Oni] su mi rekli da ne idem dalje, govoreći da Rusi ubijaju sve na teritoriji pod njihovom kontrolom."
Sljedećeg jutra Alla je pozvala svoju majku da joj pomogne. U bijelim šalovima otišli su na mjesto pucnjave. Njena majka je razgovarala s ruskim vojnicima i oni su uspjeli proći. Napokon su pokupili Ruslanovo tijelo i donijeli ga kući.
Čini se da fotografija djelomično prekrivenog tijela, koju je snimila Alla i podijelila s BBC-jem, potvrđuje Jurijevo svjedočenje. Prikazuje prostrelnu ranu na desnoj strani prsnog koša, blizu srca.
Ruslan, odvjetnik, imao je 49 godina kada je ubijen. Bio je "aktivan u zajednici", rekla je Alla. "Nije mogao samo sjediti u skloništu i čekati. Dakle, volontirao je i pomagao ljudima."
Pokopali su ga u vrtu porodične kuće.
Jurij je rekao da je vojnik koji ga je ubio očito Rus. Odora mu je bila tamnozelena, rekao je, tipična za rusku vojsku. Vidio sam da na njegovoj pancirnoj jakni piše 'Rusija' na ruskom, rekao je.
"Nismo bili opasnost za vojsku, bili smo civili, nosili smo bijele šalove da to pokažemo. Vrlo je glupo.", rekao je Jurij.
